Ni u politici, ni u gospodarstvu, nigdje se od 2004. do danas nije dogodila takva tektonska promjena kao u načinu na koji živimo i doživljavamo svijet. U džepu nismo imali smartphone još manje Iphone, nego mobitelčić s kojim smo jedino mogli nekoga nazvati ili pak mu poslati SMS.
Na YouTubeu nismo mogli naći Psihomodopop jer je YouTube tek počinjao. Nismo se mogli sprijateljiti s bilo kime na svijetu jer su se Facebookom tada služili tek Mark Zuckenberg i njegovi prijatelji.
Još uvijek nije izumljen selfi, nisu postojali influenceri, nismo živjeli virtualne živote.
Je li uopće bilo života?
Bilo je to jedno, ne tako davno, a opet jako drukčije doba. U Hrvatskoj je živjelo pola milijuna ljudi više. Na kavama se sjedilo ništa manje nego danas, a opet, ljudi su uglavnom razgovarali licem u lice.
Da biste s nekime stupili u kontakt, morali ste znati njegov točan broj jer niste ga u par sekundi mogli pronaći Facebooku. Nije prije 15 godina bila prahistorija i nismo se više nalazili ispod sata jer postojali su mobiteli, ali nešto smo morali i imati u glavi.
Barem kuda idemo i kako ćemo tamo doći jer nije bilo Google mapsa i silnih drugih aplikacija o kojima smo danas ovisni. Nekoć davno pomoć smo morali tražiti od živih ljudi.
Preko noći stiglo je neko novo doba
Nismo se ni okrenuli, a preko noći je stiglo neko novo doba. Ono je brzo zahvatilo i novinarski posao. Novinarski posao postao je brži i lakši jer sve informacije dostupne su nadohvat ruke. Međutim, prije se moralo dugo i temeljito kopati po novinskim arhivama.
Svaka redakcija imala je svoje, a novinari su radili i vlastite arhive ovisno o sektoru koji su pokrivali.
"Ja sam u arhivi Nacionalne sveučilišne biblioteke pronašao datum koji sam tražio. Dan početka emitiranja RTL televizije. Vijest je u tiskanim izdanjima objavljena 2. svibnja 2004. Mnogo se lica promijenilo, ali jedno je sve ove godine konstanta", kazao je RTL-ov reporter Dario Todorović.
Prije točno 15 godina na RTL-u
Ovako smo mi to radili na samim počecima RTL-a, prije točno 15 godina.
"Evo ja tu čuvam sve svoje materijale otprije 15 godina. Kao u muzeju, predsjednička kampanja 2004./2005. Tad smo spremali i montirali s beta kazeta. Danas se mladi novinari kad dođu u redakciju čude, misle da smo to iz nekog muzeja izvadili. Ne znaju što su bete jer kod nas je sve tapeless, dakle bez traka. Traka, kad pukne, ide ona psovka - puko mi je film, pukla mi je traka. Samo oni kojima je stvarno pukla, znaju što to znači", rekao je Tomislav Jelinčić, voditelj RTL-a Danas.
Nije se tada montiralo na laptopima. Ne, uređaji su bili glomazni i trake su se vrtile ručno.
"Eto, bilo je to vrijeme malih televizora, ali velikih kamera i velikih kazeta. Snimali smo na velike kazete s ogromnim kamerama, danas su kamere sve manje, sve pokretnije, snimamo dronovima, letimo. Koliko je tada kazeta bila velika, sad snimamo na ovakve male memorijske kartice. Ili čak još manje na koje stane još sto puta više materijala nego na ove kazete. Moderno doba", rekao je Jelinčić.
Sredstvo zapisa postalo je mnogo manje
Sredstvo zapisa postalo je mnogo manje, ali mobiteli su zato postali mnogo veći u usporedbi s onima iz 2004. godine.
Najbolje o tome kako su se oni razvijali kroz vrijeme zna Kruno, vlasnik jedne od najvećih privatnih kolekcija mobitela na svijetu.
"Znamo da danas kamere u mobitelima konkuriraju onima u pravom kamerama i fotoaparatima, a što su tada mogle? Te 2004. su konačno vga, odnosno 0,3 megapiksela prevaziđene i stigla je prva kamera od jednog megapiksela", kazao je kolekcionar mobitela, Krunoslav Ćosić.
U memoriju tadašnjih uređaja od kakvih 5 megabajta, ne bi stala nijedna jedina moderna fotografija. Ipak, prije 15 godina bilo je zlatno doba mobitela jer u našoj maloj zemlji s četiri i pol milijuna ljudi bilo je registrirano 6 milijuna sim kartica. Nosilo se po dva mobitela svaki za jednu mrežu.
Igrice su bile jednostavne i zarazne
Igrice su tada bile jednostavne i zarazne i kao da nemaju ništa slično s današnjima koje izgledaju neusporedivo bolje od onih koje su vrtjela i najskuplja računala.
"Sjećam se da je u to doba 1 gigabajt koštao 64 tisuće kuna. Praktički ste mogli kupiti jedan automobil za jednu gigu, koja danas košta 10-20 kuna u prosjeku", kazao je Ćosić.
No, prava revolucija koja je naš svijet protresla iz temelja stigla je 2008. s drugom generacijom IPhonea. Stigli su pametni telefoni. Prije njih, mobiteli nisu imali ni selfie kamere koje su danas medij za sebe.
Igranje videoigre
Tko su influenseri?
"Ja sam, kako su me prozvali, influenserica, bavim se Instagramom i influsensam na ljude, utječem na ljude, iako to nije u smislu da razmišljam što ću reći i kako ću reći, nego sam ja ono što jesam. Znači ti svoj život dijeliš s drugima, to je to čime se baviš? Da... Dopuštam ljudima da se poistovjete sa mnom i da u meni nađu motivaciju ili inspiraciju ili prijatelja virtualnog, ako ne u stvarnom životu", rekla je influenserica, Paula Sikirić.
Biti influencer koji zarađuje samo od svojih objava. Zanimanje o kojemu mnogi mladi danas sanjaju, prije tek koju godinu nije ni postojalo. Danas svatko u džepu nosi i fotoaparat i kameru i ima mogućnost sve objaviti iste sekunde.
"To me plaši i stvara mi jezu jer dođeš i netko te snimi i bok. Ne postoji više apsolutna privatnost", kazala je Sikirić.
Kad je RTL krenuo s emitiranjem YouTube nije ni postojao
Kad je prije 15 godina RTL krenuo s emitiranjem, Facebook je tek nastao kao jedna mala mreža jednog sveučilišta, a YouTube još nije ni postojao. On je stigao godinu kasnije i zajedno s Facebookom i Twitterom preokrenuo sve što znamo. Odjednom su tradicionalni mediji postali spori. Novinama je tiraža počela strelovito padati, a tim se promjenama morao prilagoditi svatko tko ne želi da ga pregazi vrijeme.
Jedan od onih koji su se uspješno prebacili je i poznati glazbeni menadžer Zoran Škugor, koji je zaslužan za megakarijere Tonija Cetinskog, ET-ja i Nine Badrić.
"Danas tko ima organiziran fejs profil, a vidim da je od izvođača tu jaka Nina Badrić i to je njoj nadomjestak što je nema puno u tiskanim medijima jer njima je pala tiraža i sigurno je bolja priča svakih par dana objaviti nešto na fejsu. Tu je došlo do promjene jer velik broj ljudi je otišao na te društvene mreže", kazao je glazbeni menadžer, Zoran Škugor.
Odjednom je postalo važno imati profil, čak i ako nisi zvijezda već običan čovjek. Sve treba izgledati lijepo jer uvijek smo sređeni, uvijek se ludo zabavljamo i život nam je najljepši na svijetu. No, povezanost s ostatkom svijeta koju danas imamo ipak je važnija od lažnog sjaja.
Nešto ipak ne odolijeva promjenama
"To je po meni odlično. Da ne kažem, neka djevojka rodi, pošalji fotku djeteta rodbini di jesu. Nema više razglednica, šalješ razglednice s ljetovanja, pošalješ fotku i gotovo", kazao je Škugor.
Prije 15 godina slalo se 20-tak milijuna razglednica, a sad otprilike 6 milijuna i to uglavnom u inozemstvo. Čak nije ni loš podatak, obzirom na to da na godinu na raznorazne mreže stavljamo nekoliko milijardi objava.
Toliko promjena u tako malo vremena. Ali evo što ipak ne odolijeva promjenama.
Brojke su provjerene nekoliko puta i one ne lažu. Kažu da unatoč sve većim televizorima, unatoč piratstvu, raznoraznim servisima, HBO-ovima, Netflixima i tko zna čemu još, interes publike za dobrim starim kinom i dalje ne jenjava.
