Dakle, predsjednica Republike na rastuću nesnošljivost i netoleranciju prema etničkim i drugim manjinama u Hrvatskoj, na koju ju upozorava legitimni predstavnik jedne od tih manjina, možda opravdano, a možda i ne, ali u ovom slučaju to je nebitno.
Miloradu Pupovcu u krajnjoj liniji to je i posao. Zapravo, odgovara kako nije ni njoj lako jer je i ona osjetila nesnošljivost jer ju je, pazite sad, "kao kandidata najveće hrvatske političke stranke i Hrvatice povrijedila izjava čelnika druge najveće političke stranke, također Hrvata, koji je rekao: ili mi ili oni". Ili mi Hrvati, ili oni Hrvati.
Svatko s imalo političke pismenosti, kulture i etike bi lako mogao zaključiti da je predsjednica prolupala lončiće i u istom loncu zamiješala prava nacionalnih manjina i pravo na legitimni i demokratski politički sukob različitih političkih opcija nacionalne većine.
Međutim, izgleda da je Kolinda Grabar-Kitarović samo upala u lonac koji joj je zamiješao Miroslav Škoro i prihvatila izazov da svoju predsjedničku kampanju vodi preko leđa legitimnog predstavnika jedne nacionalne manjine.
Ali, čak je i Miroslav Škoro imao dovoljno političke mudrosti pa nije personalizirao svoju političku metu i prozvao Milorada Pupovca zlonamjernim Srbinom koji šteti Hrvatskoj, kako to jasno u svom javnom pismu aludira predsjednica Republike. A kada takva konstrukcija dolazi iz samog državnog vrha, s najviše političke adrese koja treba voditi brigu ne samo o ustavnom poretku nego i o demokratskoj kulturi i smirivanju tenzija, ne treba čuditi ako i njeno sjeme zla ponovo procvate u nekoj usijanoj glavi i slomi se na nečijim leđima.
U ovom slučaju, na leđima Milorada Pupovca. Zato bi makar minimum političke kulture tražio da predsjednica Republike iduća tri mjeseca svoja politička pisma ne kiti zaglavljem i insignijama Ureda predsjednika, nego zaglavljem svog izbornog stožera u kojem komotno mogu stajati lonac i poklopac tako da znamo iz koje kuhinje dolazi.
