"Politika naše vlade, mene osobno, HDZ-a je stalna, kontinuirana i beskompromisna borba protiv korupcije", komentirao je Andrej Plenković uhićenja nekoliko HDZ-ovih dužnosnica i jednog predsjednika uprave državne tvrtke, također člana HDZ-a. I on i svi njegovi ministri ponavljali su tog dana kada su se redala hapšenja kako to što se zbiva nema nikakve veze s izborima i da su oni svi redom veliki borci protiv korupcije i da to što su svi ti ljudi HDZ-ovci ne znači da je išta problematičnog u HDZ-u, nego naprotiv – da će oni tako hrabro podnijeti i hapšenja vlastitih stranačkih kolega pred izbore, da neće ni trepnuti okom, ali i da im to neće ništa škoditi, jer to nema veze s HDZ-om.
Odmah je aktivirana i prigodna obrambena teorija. Naglašavalo se da su ti HDZ-ovci, koje se upravo hapsi, zapravo ostaci mreže Milijana Brkića i da nema zapravo nikakve štete po Plenkovića osobno, da je to, uostalom, taj dio HDZ-a kojeg se on ovako i onako želi riješiti. Pa ako je već došlo do tog novog "spontanog" vala hapšenja uoči izbora, to će on moći zapravo vrlo lijepo upotrijebiti kao dokaz da je preuzeo stranku kako treba, da čisti na sve strane, ili barem ne želi zaustaviti stanovito čišćenje.
Pojavile su se i spekulacije da je Josipa Rimac digla preveliku frku unutar HDZ-a jer nije bila zadovoljna mjestom na izbornoj listi, da je bila spremna pregovarati i s timom Škoro, da je opet "poletjela previsoko", pa je onda njezinim hapšenjem ušutkan cijeli val protesta oko pozicija na listama, od Knina prema Dalmaciji i šire. No, ipak, je li moguće da smo se srozali tako nisko da su i stranačke liste dovoljne za hapšenje? Nije li se ovako ipak nanijela šteta HDZ-u i ne bi li bilo previše bizarno nanositi štetu vlastitoj stranci radi sređivanja – stranačkih listi?
Rimac kao esencija HDZ-a
Jer gledano izvana ljudima je to ipak sve skupa HDZ. Josipa Rimac je, dapače, bila simbol HDZ-a, mlada žena koja je rasla uz HDZ, koja je ponosno isticala da se učlanila u stranku još kao djevojčica, a onda je brzopotezno postala iznimno popularna političarka, elokventna, s domoljubljem u svakoj rečenici, atraktivna i prodorna. Kao gradonačelnica Knina izgradila je krug svojih lokalnih suradnika, političara i poduzetnika, ali je ubrzo postala osoba koja može nazvati mnoge ministre, liječnike, direktore pa i suce u Zagrebu.
Bila je direktorica predizborne kampanje HDZ-a u vrijeme dok se vodio proces protiv nje zbog nezakonitog stjecanja stana u Kninu, a ona je začuđenim novinarima objašnjavala da nema tu nikakvih problema, da će odstupiti ako slučajno bude osuđena u vrijeme dok je direktorica kampanje. U to vrijeme je zatečena i na prijateljskoj kavi s moćnim sucem, predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu, Ivanom Turudićem. No, proteklo je mnogo vremena do sudskog epiloga oko slučaja stan Josipe Rimac.
U međuvremenu je već postala i državna tajnica u Ministarstvu uprave, u vrijeme ministra Lovre Kušćevića. Tek je prije nekoliko mjeseci osuđena osoba koja joj je sredila stan, ali Josipa Rimac je oslobođena. Ona je zapravo postala ogledni primjer onoga čemu se nadaju mnogi pri učlanjenju u HDZ: ako si dovoljno sposoban probit ćeš se visoko, steći ćeš prijatelje i poznanstva, sređivat ćeš stanove, poslove, a pravosuđe će te ili zaobilaziti ili će se to već nekako riješiti a da ne stradaš.
Ona je bila sama esencija HDZ-a, osoba koja je mogla sa svima jednako i nepogrešivo bi na vrijeme, gotovo kao GordanJandroković, pokrenula manevre povezivanja s novom pobjedničkom garniturom. Tako je i u njezinom slučaju Lovro Kuščević, koji je Andreju Plenkoviću bio izuzetno važna figura u prvoj fazi unutarstranačkih borbi, bio sigurna ulaznica i za pravovremen ulazak u Plenkovićev krug. Josipa Rimac je ustrajno plela svoju mrežu – o čemu svjedoče i fotografije s neformalnih ženskih HDZ druženja (Rimac, ministrica poljoprivrede Marija Vučković i sada također uhićena Ružica Njavro, tajnica u kabinetu ministrice) i ono što je izuzetno važno za ovaj slučaj: Josipa Rimac je živjela u uvjerenju da je nedodirljiva, da joj se ništa ne može dogoditi.
Je li Rimac okupljala nezadovoljne zbog listi?
Njezin primjer je nesumnjivi pokazatelj uvjerenja da stranačka iskaznica HDZ-a donosi svojevrsni štit od progona, od ikakve sumnje, da jamči prolazak kroz "institucije" kao kroz putar. Ona je od svojih ranih dana naučila da je ključ uspjeha u prezentaciji prema van a da je "prema unutra" sve dopušteno, da će uvijek netko zažmiriti, da će jedan drugome pomoći ako zaškripi, da ćeš, doduše, možda i pasti ako baš jako zabrljaš – ali da će intenzitet i dugogodišnje ulaganje u mrežu političara, sudaca, odvjetnika itd. sigurno potom olakšati put do konačno izvlačenja ili relativizacije "tvog slučaja".
Je li doista u tom uvjerenju zaključila da je dovoljno moćna da kreira i izborne liste HDZ, ili da se upusti i u pregovore s timom Škoro, a da za to ne bude kažnjena tako da joj se nešto "izvuče"?
Josipu Rimac se, dakle, tereti da je već uzela mito u novcu, a bila još spremna uzeti i zemljište, u suradnji s druge dvije HDZ-ovke (gradonačelnica Gračaca Nataša Tumbić i pomoćnica ministra gospodarstva Ana Mandac) radi poguravanja vjetroelektrane Krš-Pađene koju gradi tajkun iz susjedne BiH Milenko Bašić, ali premijer Andrej Plenković je zaključio da taj njezin potez "nema nikakve veze s njezinim poslom u Ministarstvu uprave", kao ni s HDZ-om.
Neobično je hladnokrvan Plenković kada izgovara takva obrazloženja, kao da je posve siguran da ni njemu niti HDZ-u ta gotovo komična obrana doista neće škoditi. I kao da je precizno informiran da istraga u slučaju vjetroelektrane neće ići u više ili osjetljivije sfere od Josipe Rimac, primjerice, da se neće nikako dotaknuti ministra u čijem resoru vjetroelektrane prolaze bez ikakvih zadrški – Tomislava Ćorića. I kao da su se sva untarstranačka vrenja oko izbornih listi sada posve lijepo smirila.
Navodno neobično dugo prisluškivanje
Na marginama slučaja pojavila se informacija koju PNUSKOK nije demantirao, a to je – da se Josipu Rimac prisluškivalo godinu dana, a da je ona slučajno otkrila prislušni uređaj u automobilu prije nekoliko dana, te je tako bilo nužno krenuti u hapšenja. Znači li to da možda hapšenja niti ne bi bilo da Rimac nije otkrila uređaj? Ili ih još dugo ne bi bilo? Ili bi sve skupa izgledalo drugačije? I, tko zna koga sve to PNUSKOK sluša, mjesecima, godinama, a onda možda hapšenja bude, ili ne bude?
Ispada da u HDZ-u tek tu i tamo netko nagrabusi, ako baš jako zabrlja. Ako, recimo, pozira s vrećom u rukama na kojoj piše velikim slovima "mito". No, ni to nije garancija da će netko biti osuđen. U slučaju Sanader svjedočilo se, primjerice, doslovno o vrećicama novca, pa na kraju balade – opet nikome ništa. Unatoč tome što se hapšenje skupine na čelu s visokorangiranom HDZ-ovkom koja se klela u HDZ-ov program i ideale teško može prikazati kao nešto što nema veze s HDZ-om, Andrej Plenković ipak ne mora biti pretjerano zabrinut.
Zahvaljujući sada već višedesetljetnom hrvatskom iskustvu predizbornih hapšenja, pa i povremenim odlascima uglednika u Remetinec koja ih ne bi omela u političkim planovima i rezultatima (slučaj Bandić), u Hrvatskoj se uopće nije niti razvio mehanizam osude lopovluka, krađe, korupcije. Razvija se, dapače, uvažavanje beskrupuloznih, i prezir prema onima manje sposobnima. Ako je netko pao, to je za mnoge u hranidbenom stranačkom lancu tek prilika da se oni proguraju bliže centrali. HDZ glasači glasati će jednako, sa slučajem Rimac ili bez, i to je taj prvi i nesumnjivi uzrok Plenkovićeva hladnokrvnog držanja.
Josipa Rimac će možda biti izbačena iz HDZ stroja, ali ona je samo "kotačić", a stroj naravno nitko neće popravljati, ponajmanje Plenković. Njezino izbacivanje nije nikakav dokaz borbe protiv korupcije, nego samo zataškavanje mehanizama korupcije. Jer ona i njezin tim su koristili HDZ kao sigurno gnijezdo, kao utočište za ordiniranje.
Da se Plenković doista želi boriti protiv korupcije on bi se već pitao što je to tako patološki ugrađeno u suštini HDZ-a da se svako malo događaju skandali a la Rimac. Ali on ni ne želi, niti može razgraditi te mehanizme. Osobito neće gubiti vrijeme na to u ovo predizborno vrijeme velike kombinatorike.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
