Dana 25. veljače, točno je godina dana otkad u Hrvatskoj živimo s koronavirusom. Virus je prvo stigao u Krapinsku 45, u Ericsson Nikola Tesla, donio ga je jedan zaposlenik s nogometne utakmice u Italiji. I tog 25. veljače sve se promijenilo: ljudi su se prepali, udaljili, počeli smo živjeti s dezinficijensom, maskama i pleksiglasima, na distanci. Nismo tog 25. veljače 2020. mogli ni zamisliti da ćemo i 25. veljače 2021. i dalje živjeti ovako, piše RTL.
Da neće raditi kafići, da djeca neće moći na trening, da će nam na ulazu u trgovine mjeriti temperaturu, da će koncerti i druženja i dalje biti samo slatke uspomene iz prošlosti, da će biti ilegalno u kuću pozvati troje prijatelja. Staro normalno toliko nam je daleko, da neki sada misle da se više neće ni vratiti. Pa su se Direktovci usudili pitati: kako bi mogao izgledati 25. veljače 2022.? Hoćemo li i dalje brojiti zaražene, nositi maske i pozdravljati se laktovima?
Sunce je izašlo, izašli su i ljudi. Iako na prvu sve možda izgleda kao prije, takozvani neprijatelj je i dalje prisutan. Pravo pitanje je koliko će ovo sve skupa trajati i hoćemo li se ikada vratiti na staro? Tanja iz Zagreba smatra da ćemo i za 12 mjeseci u dućane s maskama. "Mislim da ćemo se i dalje pridržavati određenih stvari, ne može to samo tako proći", poručila je Danica iz Zagreba.
Pesimistične prognoze
"To će se dogoditi postupno kroz neki vremenski period. Kroz na primjer deset godina da se ovo sve normalizira", smatra Borna iz Zagreba. Prognoze naših sugovornika nisu možda najoptimističnije, unatoč tome što im je novog normalnog dosta. "Jako je teško držati distancu i paziti na dva metra i stalno dezinfekcija i maske. Fale nam grljenja definitivno", kazala je Lucija iz Zagreba.
A 25. veljače 2022.? Hollywood je zamislio našu budućnost. Tenzije rastu, ulazimo u 213. tjedan "lockdowna". COVID -19 je opet mutirao. Virus napada tkivo mozga. Godina je 2024. korona je poharala sve i promijenila svijet. Budućnost izgleda poprilično zastrašujuće, vlada ratno stanje.
Znanost poručuje - nećemo to gledati. Korona ludnica će trajati do ovog ljeta, odnosno do jeseni, a možda i do početka iduće godine, ovisi kojeg znanstvenika pitate, ali većina se slaže da za 12 mjeseci možemo očekivati povratak na staro normalno.
"Prvi uspjeh će biti ljeto i siguran sam da će na kraju ove godine, vjerojatno kad ćemo primati treću ili četvrtu dozu cjepiva, da tada možemo potpuno otvoreno imati normalan život", poručio je infektolog Andrej Trampuž.
Vraćanje na staro?
To bi značilo da sve što nam se sada čini kao da je bilo u prošlom životu, opet će biti moguće. Gužve, zabave i bezbrižnost. Ljetni festivali ili zatvoreni koncerti. Ispijanje kave, grljenje bake i djeda. Da Arena opet u goste dovodi najveća sportska događanja, a ne da bude rezervirana za covid krevete.
"Vjerujem da ćemo u isto vrijeme i putovati na razne strane svijeta, da ćemo moći vratiti i ono što je nekada bilo jako, jako važno, a to su male radosti, sretanje s prijateljima, odlasci u šetnju, na partije, kućne, velike, male, sve će to biti opet normalno, ali sve to će biti pod određenim okolnostima opreza ako u sljedećim godinama virus bude i dalje oko nas", pojasnio je znanstvenik Ivan Đikić.
Možda ćemo se smjeti opet rukovati ili grliti, ali te radnje će nam možda isprva biti neugodne. Na nošenje maski, na upisivanje osobnih podataka kada ulazite u institucije, na mjerenje temperature smo se navikli. Čak i da se virusa riješimo, povratak na staro neće teći tako brzo i lako, prilagodba će trajati.
"Naša želja neće nestati, ali ćemo se ustručavati bacati u zagrljaj samo tako. Stvorili smo novu naviku, evo novog rukovanja, to je to. Za to će biti potrebno vrijeme. Generalno očekujemo da će se navika održati kao pandemija u našim glavama", kazao je psiholog Igor Čerenšek.
Dakle, 25. veljače 2022. ljudski dodir će nam možda biti dopušten, ali će nam biti neobičan i stran. Možda sve brzo potisnemo, zaboravimo da smo ikad bili udaljeni, a možda je i Hollywood u pravu, javlja RTL.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
