Ne budite licemjeri / 'Kakav smo mi to narod kad je gubav jedina riječ koja se rimuje s ljubav?'

Uskoro će i taj dan – Dan zaljubljenih. Nekima pun entuzijazma, leptirića u trbuhu i unutarnjeg mira, a nekima pun nervoznih iščekivanja, lažnih nadanja i razočaranja.

Pokušat ću vam kroz tekst ne odati u koju grupu ja trenutno spadam pa me baš zanima hoću li se na kraju otkriti. Izazivam samu sebe!

Mama mi je uvijek govorila da je život kao kutija čokolade jer nikad ne znaš što ćeš dobiti... Često tako dobijete savršeno zapakiranog frajera, a kad ga odmotate – jao majko! Slična stvar je i s Danom zaljubljenih i očekivanjima koje taj dan izaziva. Nemojte da taj poklon koji ćete dobiti ili ne dobiti od partnera bude projekcija svih vaših idealiziranih želja i fatamorgana jer ćete se na kraju razočarati.

Sad ćete sigurno reći – evo je, već se otkrila. Čini mi se kao svježe povrijeđena, pa sad glumi da je jača od života, ljubavi, da je 'wonderwoman'. Nemojte još početi zaključivati!

Mislim da je licemjerno od svake/svakog od nas reći da se na Valentinovo ne želimo osjećati posebnijima pa ću odmah na početku iznijeti svoj apel: Dragi muškarci, koliko god vam Ona govorila 'ma ne moraš se truditi', zapravo misli obrnuto. Iskreno, te vaše žene ne bi ni tražile ekstra pozornost taj dan da je dajete i bilo koji drugi dan. Ne znam kad ćete to više shvatiti.

Ispričat ću vam jednu vlastitu intimnu sudbinu... U svojim dosadašnjim romantičnim vezama nikad nisam očekivala da mi se skidaju zvijezde s neba iako sam vjerojatno trebala upravo to činiti jer, znate kako kažu, prihvaćamo toliko ljubavi koliko mislimo da zaslužujemo.

Sukladno s tom skromnošću, a vjerojatno i iz straha da ne očekujem previše i razočaram se – ni za to Valentinovo ja nisam očekivala puno.

U dogovoru sa svojim tadašnjim dečkom da ne slavimo ovaj 'iskomercijalizirani poganski blagdan', no imajući u vidu to da nisam često bila obasipana sitnicama koje život znače i da je on tog itekako svjestan – itekako sam očekivala nešto. Tu sitnicu nisam dobila, iako sam ja sama voljela ga razveseliti ponekim malim znakom pažnje. I to sam s vremenom prestala raditi, nakon što isto nisam dobivala natrag.

Ta se sitnica može materijalizirati u obliku kratkog slatkog ljubavnog pisamceta, simpatičnog crteža, u obliku truda kao što je skidanje par filmova za uživanje u njima, pečenje kokica za vas dvoje i čista spremnost da barem dio tog dana posvetite jedno drugome.

Mnogi kažu - Valentinovo je preisfurano, a ja im poručujem: Preisfurano je postalo govoriti kako je Valentinovo isfurano.

Ja sam tad bila ljuta i razočarana kako se moj frajer nije mogao sjetiti barem nečega, na primjer - koliko obožavam te vražje cherry rajčice i smetalo mi je što se nije sjetio kupiti ih u dućanu dok je kraj njega prolazio. Ne znam zašto sam tada bila zapela baš za to. Kako god bilo, svoj paradajz nisam dobila tad, a bogme ni 'paradise' s njim u daljnjem životu.

Unatoč tome i sličnim iskustvima, prema Danu zaljubljenih nisam neprijateljski raspoložena i zato bih vas zamolila da niti ne započinjete s pričom 'Valentinovo je preisfurano', 'Made In USA blagdan', bili samci ili u paru. Znate zašto? Jer je postalo isfurano govoriti kako je Valentinovo isfurano.

'Nešto sam načula da sutra možda ne postoji pa bolje da odmah probamo sve'

Ispadne da u svakoj novoj objavi prozivam licemjere pa pošto mi je to postala tradicija - idemo opet. Kao, ne bi vam bilo drago da dobijete nešto od partnerica/partnera na Valentinovo iako vam je dogovor ne slaviti ga? Ako sam ostavila zamišljenu barem jednu osobu nakon ovog pitanja, moja duša je zadovoljena. Ako sam u krivu, molim vas, razuvjerite me.

Samci, naići ćete na mali milijun članaka 'self-help' prirode kako brže bolje preboljeti Dan zaljubljenih da vas on ne podsjeća da ga nemate s kim proslaviti. Ako dosad niste shvatili, svi ti članci vam ne mogu pomoći, sam im naziv govori da si morate pomoći sami. Iako je po meni čisti nonsense da neki uopće misle da je loše što ga nemate s kim proslaviti.

Ako na taj dan baš volite ostati sami kod kuće, zavaliti se u krevet s hrpom romantičnih drama jer ste mazohisti ili pak – jer vas romantika u tim filmovima uopće ne dira – to je vaš način. Ako ste u fazonu 'ja pijem da zaboravim', preporučam vam samo da ne završite toliko alkoholizirani da se u jednom trenutku večeri nađete kako grlite i hranite školjku u nekom lokalnom klubu. Svatko ima svoj način, postoje nijanse, a ovo su samo dva ekstrema.

Oni u vezi, zaljubljeni (iako ta dva pojma danas uopće više nisu sinonimi), pogotovo vi muški, ako se malo potrudite oko svoje cure na taj dan – ne bojte se - nećete odmah ispasti papci, papučari ili onaj sladunjavi par od kojeg nam se svima diže kosa na glavi i kojeg svi potajno ismijavaju.

Vi koji nemate problem s izražavanjem pozornosti – ne pretjerujte, radije tu pažnju dozirajte i tijekom godine, ne samo taj dan. Isprobajte ovaj recept pa ćete vidjeti koliko će vam vaše žene biti zahvalne, sljedeći put im neće biti teško priuštiti vam felacio života, manje će vas poludjelo zvati dok sa svojim majmunima okrećete runde piva, sve će vam se vratiti desetorostruko. Ili budite i dalje glupi, sustavno sabotirajte jer mislite da ste jači od ljubavi i umrite od bolova jednom kad vašoj dragani pukne film. Pa se onda pravite da je uz vas i grlite jastuk, ako vam je tako lakše.



A Vi savršeno uravnoteženi, gdje živite??? Ako ste negdje na Zemlji, pokažite se za vrijeme pomrčine Sunca kada ono sjaji dovoljno da vas samo one prave ženke primijete.

'Kad predugo traje, i tišina nekako zazvuči'

Jednom me je jedna mudra glavica dobro opisala u trenucima kad me vodi emocija. Kazala je da u mojoj glavi tada postoje ona zaljubljena Tina i ona koju boli ona stvar i želi biti samostalna, ali da nije na odmet da je još netko tu. Ili još bolje – to sve, ali umjesto ovog posljednjeg – predivno je da je još netko tu. Dok se te dvije Tine ne slože, u glavi se vodi unutarnja borba s vezivanjem, ranjivošću, hrabrošću, sigurnošću i mnogo drugih faktora, ali bitna je volja i emocija koja nepovjerljivo, ali ipak raste.

Vjerujem da je među vama mnogo povrijeđenih sanjara koje je gruba realnost toliko odvukla od njihovih pravih želja i potreba da se na svoj put više ne znaju ni vratiti. Ili se samo boje. Možda je to zato jer nemate s kim sanjariti pa ste uopće zaboravili da obožavate 'letjeti'.

Vas, registrirane romantike i one koji će te to tek postati zato ostavljam uz stihove Đorđeta Balaševića koji nekako sumiraju moj pogled na rijeku emocija čiji je izvor ljubav:

„Ljubav nosi dolamu od vilinskog prediva i možda ne pobeđuje - al' je zato nepobediva“.

I, jeste li me provalili u koju skupinu s početka priče trenutno spadam?

Ako vam se ova priča sviđa, možda vam se svide i prethodne dvije. Njih možete pročitati ovdje:

'Prvo ćemo piti, a onda će se naša tijela spojiti u divljoj požudi!'

'Da vam skinem Malog medvjeda, vi biste htjeli Velikog...'