Mile Mrvalj je beskućnik čiji životni put, jednostavno rečeno, nije bio lak. Prije šest godina ostao je bez svega.
"Podigo sam kredit i stavio stan pod hipoteku. Kad nisam mogao vratiti kredit, oduzeli su mi sve što sam imao", prisjeća se Mile.
Kaže, pričati o danima bez krova nad glavom, puno je lakše nego ih proživljavati.
"Tri godine ulaziš u neku ruševinu sa strahom, nikada ne znaš tko je tu, tko je unutra", priča nam.
Hladne zime teško su se podnosile, ljeti se lakše zaradilo skupljajući boce, a za san se trebalo pripremiti.
"U tim ruševinama u kojima spavaš ima veliki broj štakora, da te ne bi taj štakor ugrizao, moraš spavati u obući i cipelama u kojima hodaš. Sad zamislite ljeto tijekom kojeg mjesecima ne skidaš obuću sa sebe", prepričao je.
Unatoč tome, Mile za sebe ima običaj reći da je dijete sreće. Mi ćemo dodati - i snage. Osnovao je humanitarnu udrugu koja izdaje i časopis Ulični Fajter.
"Prodaju ga isključivo beskućnici i oni daju tri kune za časopis, a sedam kuna je cijena, a prihod ide beskućniku koji ga prodaje", objasnio nam je.
Oko sebe je okupio doktore znanosti, studente, svi oni pišu za časopis. Organizira humanitarne koncerte, radionice, govori o problemima beskućnika...
"Cilj moje udruge je da jednog dana postane javno društvo ograničene odgovornosti gdje bi zaposlio i sebe i druge beskućnike."
Posao je dao i beskućniku Željku koji prodaje časopis.
"Znači mi puno, od prodaje mogu sebi uzeti neke potrepštine, pjenu za brijajne, šampone i tako", objasnio je Željko.
Željka i Milu najviše smeta mišljenje sugrađana o beskućnicima. Kažu, nisu svi alkoholičari i narkomani, niti su svojom voljom ostali na ulici. Željko je Božić proveo radno prodavajući časopis, a želi si samo jedno.
"Želim naći stalan posao, da živim kao normalan čovjek sa svojom plaćom i da na svoje potrebe trošim od svoje zarade."
Obojica primaju socijalnu pomoć, njihovi poznanici koji su je se odrekli imaju pravo doći u prihvatilišta. Jedno takvo je u Kosnici koje trenutno brine za 112 beskućnika.
"Korisnici imaju puni pansion. Znači cjelodnevni boravak, stanovanje u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama. Doručak, ručak, večeru, pranje odjeće", rekao je voditelj prihvatilišta Zvonko Mlinar.
Sve to oni ipak žele imati pod vlastitim krovom.
U RTL Direktu smo razgovarali s predsjednikom Hrvatske mreže za beskućnike Dragom Lelasom, a razgovor pogledajte u prilogu.
