Izjavom kako je troje bezveznjaka imenovao sam u Ustavni sud da bi ih "sklonio s očiju", zapravo uhljebio jer nije znao gdje će s njima, Zoran Milanović je nadmašio sam sebe. Istina jest kako je tih trinaest bezveznjaka bez ikakvog pravnog autoriteta srušilo referendumsku inicijativu koju je potpisalo 400 000 građana RH i time jasno izvršilo ustavni udar i presedan koji bi mogao imati dalekosežne posljedice, no istina jest da ih je na ta mjesta s kojih su to mogli napraviti "sklonio" današnji njihov najžešći kritičar – Zoran Milanović. No tko je tu lud, najbolje govori sam Milanović kojemu smetaju tuđa kadroviranja, tuđe "micanje s očiju" ali nema, dakle Milanović, problem sa svojim kadroviranjem bezveznjaka koji mu eto sada, ničim izazvani, stvaraju problem, praktički državni udar.
Jedna od njih, od "bezveznjaka" kako ih naziva predsjednik, jedna od tih kadrova koje je morao micati s očiju i staviti na nekakvu bezveznu funkciju da ih se riješi je i Ingrid Antičević Marinović, poznata po „Pipl mast trast as“ ako je se sjećate, pa neuništivi Mato Arlović, te Josip Leko. Svi Milanovićevi ljudi, kako bi se reklo, a kako bi živopisno opisao sam Milanović, ljudi koji su svojom funkcijom koju su očito ozbiljno shvatili sebi i svojim familijama putem državnih veza i namještanja poslova priskrbili značajna poslovna i financijska dobra. To nisam rekao ja, to je upravo rekao vaš predsjednik, rečeni Zoran Milanović. Mrtav –hladan, u obraćanju medijima, ustvrdivši usput da je zanimljivo što se njihovim likom i djelom ne bavi DORH i Državno odvjetništvo. Spomenuti trojac, maknut iz udarnog ešalona tadašnjeg premijera, a danas predsjednika, kako smo čuli iz usta Zorana Milanovića, sam je svojom voljom, i u svom mandatu gurnuo na poziciju Ustavnog suda jer nije znao gdje će s njima, a kao moralno je i ljudski da svoje ljude negdje zbrineš. Miroslava Šeparovića istina nije, ali ima predsjednik i za njegovo imenovanje razumijevanja, jer to kod nas tako ide, naravno dok ti i takvi, ničim izazvani ne izvedu državni udar.
Samo napomene radi nisam potpisnik peticije za referendum Mosta, niti sam u tom cijelom cirkusu vidio ničeg doli politikantstva, nisam čak ni pratio kako i kuda cijela stvar ide, dok potpisi u kutijama nisu stigli u Sabor. Nisam fan, ponavljam, što se ljude hvatalo za ruke da potpisuju krajnje nejasnu formu, u kojoj je među ostalim bila i hvale vrijedna inicijativa da se ukine Stožer i odluke koje to tijelo donosi prebaci na saborsku većinu. Kako je stvar s Covid potvrdama završena, držao sam kao i pola Hrvatske kako je stvar praktički završena i potpuno dalje besmislena dok se u javnosti nije ukazao Miroslav Šeparović sa svojim infantilnim tumačenjem odluke njegova Ustavnog suda kako referendum ne prolazi zbog riječi „morati“ koja je trebala biti formulirana kao „možemo.“ Kako je naravno riječ o političkoj odluci iza koje stoji, kako tvrdi predsjednik, sam Andrej Plenković, tako je stvar postala savršeno jasna.
O samom referendumu, a sva je prilika da se taj demokratski mehanizam nastoji minirati za budućnost, ne odlučuju dakle građani RH kako stoji u Ustavu, već Miroslav Šeparović i njegovih trinaest bezveznjaka kako ih naziva Zoran Milanović. Isti dakle Miroslav Šeparović koji je odlučio da je Zakon o Agrokoru ustavan, iako se troje njegovih sudaca nije složilo s tim. Isti Miroslav Šeparović koji je pojašnjavao odluke Ustavnog suda vezane za ustavnost Stožera i Covid potvrda, i isti Miroslav Šeparović koji je pojašnjavao odluku ustavnog suda kako famozni Stožer mora ubuduće svoje odluke obrazlagati njemu, tj. Ustavnom sucu i isti onaj Miroslav Šeparović pred kojim je Zoran Milanović svečano prisegnuo kao peti predsjednik Republike Hrvatske, obvezavši se pred njim na vjernost Ustavu. Ako se sjećate, a ja se sjećam, isti je to Miroslav Šeparović koji je tada, na inauguraciji, malo zaje*** proceduru, pa je Milanović sam čitao svečanu prisegu koju je kao proceduralni tekst trebao čitati Šeparović.
Trinaest bezveznjaka dakle usudilo se da neustavnim proglase referendum koji je potpisalo više od 400 000 građana RH. Trinaest bezveznjaka usudilo se da nas sve nauče kako su Zakon i ustav RH podložni svakojakom tumačenju i kako su oni, dakle Ustavni sud veći i pametniji od volje samih građana RH. Trinaest bezveznjaka, a to nisam rekao ja već Zoran Milanović, pokazali su nam ne samo kako funkcionira "sklanjanje s očiju" već da je to sasvim normalna stvar, a postaje nenormalna kada ti "sklonuti s očiju" izvrše državni udar. I po meni, a vjerujem i po mišljenju mnogih od vas, ja iskreno ne znam što je gore. Što su ti bezveznjaci završili tu gdje jesu samom milošću Zorana Milanovića, ili što ti bezveznjaci rade sada rade, a za što ih Zoran Milanović oštro kritizira pozivajući organe gonjenja da se pozabave njihovim imovinskim karticama i dugogodišnjim pogodovanjima kako pri zapošljavanju rodbine, do sitnog kokošarenja.
Malo je istina teško za shvatiti, ali situacija je vrlo jasna. Ako Državno odvjetništvo, DORH ili Uskok odluče se baviti „Pipl mast trast us“ bezveznjacima i njihovim likom i djelom, nije li logično pitanje baš za ta tijela – tko ih je dovraga tu stavio? Po kakvom kriteriju i po kakvim kvalifikacijama? Zar ne postoji, što ja znam, javni natječaj za Ustavne suce, ili ih Zoran Milanović i Andrej Plenković krcaju u to tijelo da ih „maknu s očiju?“
"Pipl mast trast us" po poslanici trinaest bezveznjaka tako moraju shvatiti i da Zakon i Ustav RH nisu njihovi pa da ih na referendumu mijenjaju. "Pipl mast trast us" ukratko zak**** su potpisivali, zak**** skupljali, i zak**** iskazivali svoje nezadovoljstvo Stožerom, Covid potvrdama i u budućnosti najvjerojatnije pravom na pobačaj koji je iduće referendumsko pitanje na koje nas priprema Peđa Grbin.
„Pipl mast trast us“ su iznad nas.
To što su bezveznjaci to ih naravno ne opravdava. Pravi problem je kakav ih je bezveznjak postavio da budu iznad nas.
Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stav RTL.hr-a
