Tim činom građanskog bunta i prognane nam riječi "solidarnost" spriječena je privatizacija Petrokemije po kuponskom modelu i zbog toga Kutina i dan danas ima od čega živjeti.
Radi se, dakako, o sindikalcu Željku Klausu, ujedno i predsjedniku Nadzornog odbora tog industrijskog diva, jednog od posljednjih u zemlji.
Oni su Hrvatskoj još 2001. godine pokazali kako se bori za radnička prava, najprije masovnim prosvjedom, a onda i gledanjem direktno u više od 2.400 očiju policajaca skrivenih iza zaštitnih vizira, kada su jake snage MUP-a poslane da uguše bunt radnika i blokadu autoceste. Nažalost, radnici mnogih drugih tvornica nisu u tome naučili lekciju i sami pružili otpor.
Što možemo naučiti od njih u vremenima kada nas uvjeravaju da su radnici zamjenjivo smeće kojemu treba kresati prava? Saznajte u četvrtak, u podne, u Intervjuu tjedna Danas.hr-a.
