Vidljivo je to i na društvenim mrežama, jer, primjerice, na Facebooku postoji čak nekoliko stranica i grupa koje okupljaju Osječane u Irskoj, a neslužbene informacije govore da samo u Dublinu živi više od tisuću Osječana.
Svoja je iskustvo odlaska trbuhom za kruhom u Irsku za Glas Slavonije podijelilo dvoje mladih Osječana, diplomirana pravnica Ivana te Marko, koji je završio srednju Ugostiteljsko-turističku školu.
Ugodno iznenađena sa svime
''U Dublin sam otišla u svibnju, ponajprije jer sam željela bolje naučiti engleski jezik. Volim Irsku, pa je njezin glavni grad bio moj izbor. Gotovo sve što sam ondje doživjela ugodno me iznenadilo", priča Ivana. Pronašla je smještaj u hostelu, dosta udaljenom od centra grada, ali lijepom, a ubrzo je dobila i prvi posao.
"Do sada sam promijenila već nekoliko poslova, poput spremanja soba, koji jesu 'fizikalija', ali su puno bolje plaćeni nego kod nas. Svaki mi tjedan na račun sjedne 350 eura, dakle ukupno 1.400 eura, a hostel plaćam 350 eura. Ovdje jest sve znatno skuplje, osobito luksuz poput alkoholnih pića i cigareta, ali praktički svi koji to žele mogu pronaći neki posao, makar i povremeni, part-time, i solidno živjeti. Eto, nakon pet mjeseci još uvijek sam ovdje", objašnjava ona.
Minimalna satnica u Irskoj iznosi 8,5 eura (oko 65 kuna), što je višestruko više nego za poslove u Osijeku i Hrvatskoj. S punim radnim vremenom od 45-50 sati tjedno i nešto većom satnicom, zarada prelazi 1.500 i doseže čak 2.000 eura. Većina koja dođe vrlo brzo pronađe posao, mahom u trgovini i ugostiteljstvu, gdje radna snaga često "cirkulira". Mnogi zato rade kao prodavači, kuhari ili konobari, objašnjava Marko.
Ne pada mu na pamet vratiti se
''Tu sam došao ljetos na nagovor nekolicine prijatelja, jer smo u Osijeku po birtijama crnčili za zbilja sitnu lovu. Brzo sam pronašao posao, a prednost Hrvata je i što u pravilu bolje znaju engleski od mnogih istočnih Europljana, kojih je također dosta, najviše Poljaka. Naradimo se, ali i dosta dobro zaradimo. U jednom pubu zarađujem 1.600 eura mjesečno, plus što dijelimo 'bakšu'. Ne znam gdje bih našao takve uvjete u Osijeku i Hrvatskoj... Naravno, nedostaju mi moj grad, obitelj i prijatelji, ali dok god je situacija ovakva kakva jest, ne pada mi se na pamet vratiti, bar dok ne zaradim dosta novca", zaključuje Marko.
http://www.glas-slavonije.hr/247760/3/Jos-jedna-obecana-zemlja-Sve-vise-obitelji-i-mladih-odlazi-zivjeti-i-raditi-u-Irsku
