Prema nacrtu prijedloga Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na bolničku medicinsku rehabilitaciju i fizikalnu terapiju u kući za kojeg se savjetovanje zaključuje u petak 8. lipnja smanjit će se broj sati fizikalne terapije za najteže oboljelu nepokretnu djecu i odrasle s gotovo pet puta tjedno kroz čitavu godinu na tri puta tjedno u samo četiri mjeseca godišnje.
Iz HZZO-a su poručili kako će se prije izrade Pravilnika analizirati pristigli prijedlozi, primjedbe i komentari građana te da HZZO ne može znati što će od navedenog biti usvojeno niti kako će u konačnici izgledati Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na bolničku medicinsku rehabilitaciju i fizikalnu terapiju u kući.
O Pravilniku smo popričali s Goranom Cvetojevićem iz Udruge fizioterapeuta koja, kako smo ranije doznali, nije bila uključena u izradu nacrta.
"Što se tiče pravilnika o pravu na liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući bolesnika, on je u fazi izmjene i do danas je trajalo javno savjetovanje. Ovaj prijedlog izmjena još uvijek nije fiksan, vidjet ćemo što će HZZO prihvatiti i u kakvom obliku. U trenutnoj verziji, kako su ga predložili, dolazi do smanjenja prava pacijentima u RH. Mi kao udruga upozoravamo na taj problem objašnjavajući da nije cilj smanjivati pacijentima prava nego povećavati broj fizioterapeuta zaposlenih na toj djelatnosti.
Na taj način ne samo da bi pacijenti lakše ostvarili pravo na liječenje, nego bismo imali puno učinkovitiji sustav nego što je to danas", kazao je Cvetojević. Objašnjava kako najteži bolesnici nemaju mogućnost doći u ambulantu ili toplice te da je osobama na respiratoru fizikalna terapija u kući jedini medicinski postupak u kontinuitetu.
"Izmjenom pravilnika dolazimo u apsurdnu situaciju gdje HZZO na osnovu medicinske dijagnoze određenom pacijentu uskraćuje ili ostvaruje pravo na fizikalnu terapiju u kući. Smatramo da se pravo na liječenje fizikalnom terapijom u kući treba definirati na osnovu funkcionalnog statusa svakog bolesnika.
Dijagnoza nije ista kod jedne ili druge osobe. Reumatoidni artritis kod osobe A i kod osobe B dovodi do drugačije stanja. Osoba A može biti pokretna, a B pod istom dijagnozom ne može. Predložili smo kao struka i ljudi koji provode taj postupak da se procjena i potreba provodi isključivo na osnovu funkcionalnog stanja bolesnika, a ne na osnovu medicinske dijagnoze", kazao je Cvetojević.
Tvrdi da fizioterapeuti kao struka nude svoju dokumentaciju kako bi pomogli liječnicima koji zbog određenih razloga ili organizacije ne vide pacijente s obzirom da nemaju mogućnost doći do bolnice. Cvetojević predlaže uvođenje fizioterapeutske post evaluacije kako bi liječnik bolje mogao procijeniti u kojem je stanju pacijent.
"Dokumentacije je nedefinirana, nema adekvatne metodologije mjerenja efikasnosti. Zavod pokušava smanjivati troškove pa to radi na ovako, da to tako kažem, rigorozan način. Postavljajući ovakve granice kod pacijenata kod kojih fizikalna terapija u kući bolesnika nije krajnje neophodna, jer mogu doći na liječenje u bolnicu ili dom zdravlja, dolazimo do situacije da se oštrim rezom oštećuju pacijenti koji nemaju tu mogućnost.
To ne znači da se ukida djelatnost, već smanjuje vrijeme koje tijekom jedne godine mogu imati fizikalne terapije. Najteže dijagnoze su, dopustite mi da pogriješim, ograničene na 4 ili 5 mjeseci od 12, a do sada su imali kontinuirano kroz cijelu godinu. Opet će najugroženije skupine ljudi biti uskraćene za zdravstvenu uslugu koju su imale, a shvaćam pokušaj Zavoda da smanji troškove, iako ću reći da je ovo najjeftiniji način liječenja ", tvrdi Cvetojević.
Razlog tome je, kako kaže, što se pacijent liječi kod kuće, ne koriste se bolnički resursi niti se stvaraju problemi sa sanitetskim prijevozom koji pacijenta mora voziti na terapije. Tvrdi kako je cijena fizikalne terapije u kući niža od one koju bi zavod platio u domu zdravlja.
Cvetojević tvrdi kako Pravilnik još nije zaživio, ali kada bi zaživio u ovom obliku, smatra da bi se on mogao korigirati. No, kako objašnjava, to pacijente stavlja u nezavidnu poziciju. "Za mnoge pacijente i tih par mjeseci koliko treba da se nešto loše ispravi je kasno", kazao je Cvetojević.
Objašnjava kako Udrugu fizioterapeuta ljuti ignorancija sustava s obzirom da nisu uključeni u izradu nacrta te objašnjava kako do problema dolazi zbog toga što postoje dvije struje - fizioterapeuti i specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije.
"Fizioterapeuti koji su srednje stručne spreme ili imaju višu stručnu spremu, a i u zadnjih par godina magistre fizioterapije, provode postupak i rade s pacijentima.
Imamo liječnički sustav, specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije koji su oblik supervizije i omogućavaju pravo na liječenje. Imamo posrednike HZZO ili tzv. liječnička povjerenstva koja pacijentu uskraćuju ili omogućavaju pravo na liječenje.
S obzirom na situaciju na teren, često imamo situaciju da se pacijentu daje ili osporava pravo na liječenje od liječničke komisije koja nema veze s fizikalnom terapijom, pa vrlo često ne možemo doći do sukusa problema.
Imamo situaciju gdje mi kao fizioterapeuti šaljemo HZZO-u prijedloge kako se djelatnost može popraviti, a oni pregovaraju sa Hrvatskim liječničkim zborom što je normalno jer su i oni struka, ali nisu na terenu. Neophodni su čimbenici sustava, ali oni zapravo mogu koristi naše resurse da si olakšaju posao i steknu bolji uvid. HZZO to mora postaviti kao standard", smatra Cvetojević.
Kao jedan od problema u cijeloj priči vidi i Hrvatsku komoru fizioterapeuta koja je, kako navodi, inertna te je predstavljaju ljudi koji ne zastupaju struku fizioterapeuta pa sustav rada komore dovodi do toga da se struka fizioterapeuta ne može adekvatno širiti.
"Komora je negativna prema toj djelatnosti jer prema dokumentima koji izlaze iz nje oni tvrde da fizikalne terapije u kući bolesnika, kako je trenutno zamišljena, ne treba biti. Njihovo je mišljenje da se to može organizirati na drugačije načine, iako ne vidim kako ćete bolesnika jeftinije liječiti nego u kući.
Tvrde da to tako ne treba, ali ne daju rješenje kako bi trebalo. Stoga radimo kako možemo. Osnovna ideja je da se najtežim skupinama bolesnika ne smanjuju prava i da se proba isčistiti, kao i u svemu uvijek, da tako kažem nepravilnosti i pacijente koji su dobili pravo na liječenje fizikalnom terapijom u kući iako im to nije neophodno. Njima treba liječenje, ali su u stanju da mogu doći do doma zdravlja i takav oblik liječenja im nije neophodan. Može biti, jer je indiciran s medicinske strane, ali se može adekvatnije napraviti na drugačiji način", kazao je Cvetojević.
Objašnjava kako se zbog pacijenata koji dobiju uslugu fizikalne terapije u kući, a nije im neophodna, stvaraju liste čekanje te da ne postoje ni mogućnosti da se pacijente koji su neopravdano koristili resurs sankcionira. "HZZO pokušava balansirati, ali kada planirate napraviti ovakav rez onda kažnjavate i one koji to nisu zaslužili.
Fizikalna terapija u kući se može riješiti na način da se iskoristi znanje fizioterapeuta i uzme dokumentacija, samo nam moraju prvenstveno definirati što trebamo napraviti, ali to moraju platiti. Izrada dokumentacije košta vremena i novca. Kad se to implementira u sustav brzo ćemo odmaknuti pacijente kojima liječenje takvog tipa nije neophodno", zaključuje Cvetojević.
