"Unutar kuće mi pucaju zidovi. Pucaju mi štokovi. Samo se pojave njihove oči. Zatvaram to samoljepljivim trakama i pur-pjenom. Predugo to već traje. Zdravlje mi je potpuno otišlo. Tresem se zbog štitnjače i psihički sam sve nestabilnija", u očaju kaže Branka Koralija koja živi u mjestu Kraljeva Velika.
Branka je prvo počela primjećivati zvukove u zidovima i sitan izmet oko kuće. Ubrzo je shvatila da među unutarnjim zidovima žive šišmiši, njih 400.
Koralija živi u nesnosnom smradu amonijaka i već je puno puta premještala krevet u nadi da će na drugom mjestu manje smrdjeti.
"Ne pomaže. Strop je pun njihova izmeta. Doslovce ispadaju iz štokova. Ima godinu dana da su izmjerili da ih je 400 i da je razina amonijaka previsoka. Je li moj život doista manje važan od staništa šišmiša?", pita se nesretna Branka.
Bila i kod psihijatra
Svuda je tražila pomoć, razgovarala je "s vatrogascima, s ljudima s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, iz udruge za zaštitu šišmiša, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo...".
Ministarstvo okoliša zna za problem i "pokušava iznaći načine i sredstva da se šišmiši premjeste u kućicu za šišmiše". Nju bi postavili kao zamjensko sklonište. Branka pak ne želi da se te kućice smjeste na njezino zemljište. Prikuplja zdravstvenu dokumentaciju ne bi li ubrzala proces premještanja, a bila je i kod psihijatra.
"Moj život izgubio je svaku kvalitetu, kuća mi smrdi po fekalijama i mokraći, a ničime to ne mogu isprati niti oprati. Ponekad mi dođe da zapalim i šišmiše i svoju kuću jer će me ta cijela situacija izluditi. Psihijatrica mi je u nalazu napisala da sam i psihički i fizički iscrpljena, da mi se usta krive, da sam u stresu i da moram u bolnicu", pojadala se Branka za 24 sata.
24 sata/Danas.hr
