Mnogi Zagrepčani nemaju pojma da nadomak glavnog gradskog trga postoji mjesto na koje se mogu doći otuširati. Svi koji su u potrebi, za 12,5 kuna kupit će paket u kojem dobivaju jedan sat mira u tuš kabini, posudbu ručnika i mogućnost korištenja fena.
U kakvom je točno stanju legendarno kupalište Diana u Ilici 8 nismo znali ni mi, dok temu u javnosti nije nedavno popularizirao zastupnik Gradske skupštine Renato Petek. Uslugu tuširanja u javnom kupalištu trenutno koristi tek šačica građana, premalo, kaže Petek, s obzirom na broj onih koji su zaista u potrebi.
"Prema posljednjem popisu stanovništva, fond stanova bez kupaone u Zagrebu je 1500. To je veliki broj ljudi, a nekada je bio i puno veći, onih koji su u gradu, a pogotovo u centru i širem centru, bili bez kupaonice. Zato je prije bilo više tih javnih kupaonica, poput one kod Kvatrića i na Trešnjevci. Danas je ovo jedino koje je preostalo", objašnjava zastupnik.
Upravo je zbog toga gradonačelniku predložio da se kupalište revitalizira i stavi pod paket socijalnih mjera koje bi omogućile korištenje većem broju građana. A interesa će, kaže, sigurno biti.
"Mnogi ne znaju za to. Ja sam sretao ljude po gornjem gradu koji odlaze u drugi dio objekta gdje je pediker. Ali su nekada davno išli i na kupalište, u saunu, koje više nema na žalost. U širem centru grada postoje objekti u kojima ljudi iznajmljuju sobe s WC-om, no nemaju kupaonu, ili imaju zajedničku kupaonu. Znam osobe koje nemaju uopće tekuću vodu i nisu znale da postoji gradsko javno kupalište. No, s obzirom na situaciju koja je pred nama, energetsku krizu i potencijalno veliko poskupljenje struje i plina, ja sam predložio gradonačelniku da, ne samo beskućnicima, nego svima koji će biti u potrebi, omogući korištenje kupališta besplatno pod nazorom ureda za socijalnu skrb, odnosno uz neke iskaznice", objasnio je Petek.
Osim što ljudi kojima je ova usluga potrebna za nju danas uglavnom ne znaju, u vezi s Dianom postoji jedna dodatna "ludost".
"Dodatna ludost je da prvo morate kupiti kartu kilometar i nešto dalje pa se onda morate vraćati s kuponom. Ovdje nema blagajne, fizički ne možete kupiti ništa, morate ići na blagajnu u Savsku 3, u sjedište gradskog stambenog, i onda s kuponom dolaziti ovdje", kaže Petek.
Njegov je prijedlog stoga bio da se Diana prebaci iz nadležnosti GSKG-a direktno pod Grad Zagreb i da se iskoristi u smislu ureda za socijalu koji bi to mogao ponuditi svima.
"Do sada je trošak tog kupališta u prosjeku 170.000 kuna godišnje. Oni su s ulaznicama pokrivali samo 4 do 6 tisuća kuna. Grad sada dakle pokriva sve troškove, a ne koristi se. Beskućnici imaju mogućnost odlaziti u Kosnicu i tamo koristiti te usluge, ali to je jedna dislocirana lokacija", rekao je Petek.
A da kapacitet od 25 metara kvadratnih i četiri tuša nije iskorišten do kraja, potvrđuje i činjenica da kupalište dnevno uglavnom koristi manje od desetak ljudi. Odnosno, kapacitet je i manji kada se u obzir uzme bojler od 150 litara koji je dovoljan za dva istovremena tuširanja.
"Potpuno je suludo da u prosjeku tri godine se prodaje jedna karta dnevno za kupanje. Vjerojatno bi puno više ljudi koristilo tu mogućnost da znaju za to i da im se omogući. To bi mogao biti dio jednog šireg paketa koji bi Zagreb trebao i morao osigurati svima koji će se naći u energetskom siromaštvu ili imati potrebu. Trebalo bi iskoristiti puni kapacitet toga, za sada on nije iskorišten. Trenutno osobe koje dolaze tamo kažu da dolaze desetljećima i navikli su redovito dolaziti", rekao je Petek.
Ovo je potvrdio i jedini zaposlenik kupališta Diana, Alem Tutundžić, koji je rekao da je se ljudi vraćaju i da kažu kako im kupalište puno znači.
"Ljudi se vraćaju, kažu da im je ovdje najljepše. Kada je ovdje zatvoreno, otvoreno je na javnom WC-u na Glavnom kolodvoru, tamo je isti sistem, no radi samo kada je ovdje otvoreno. No, svi kažu da im je ovdje jako ugodno. Netko tko se ne kupa redovno, kada dođe pod tuš gdje je sve čisto, onda se zaista opusti", kaže Tutundžić.
Kada oni ne rade, objašnjava Tutundžić, otvoreni su tuševi u sklopu javnog WC-a na Glavnom kolodvoru, no u puno su lošijem stanju jer se u njih nije ulagao kao u Dianu.
A nekada je to bilo kultno mjesto. Započelo je priču kao i mnoga druga gradska kupališta, u 19. stoljeću kada se Zagreb počeo širiti, povećao je kapacitet soba za najam, a i počeo privlačiti putnike iz Austro-Ugarske. Kupališta tada nisu bila namijenjena samo siromašnima, a bazeni i sauna u Diani prometnuli su se u omiljeno okupljalište viših klasa i svoj status zadržali dugo u 20. stoljeće.
"Tamo je Vesna Parun dolazila u imala babinjak. Mnogi ljudi su prilazili govorili da su u 80-tima tamo bili redovi ljudi u šlafrocima i s ručnicima pod rukama koji su se protezali skroz do Ilice", rekao je Petek.
Na pitanje postoji li mogućnost da se i taj stari dio s bazenima i saunom revitalizira i da na korištenje građanima koji si to ne mogu priuštiti, Petek kaže da na žalost ne.
"Koliko sam shvatio ne postoji mogućnost, ti su prostori dani u dugogodišnji najam. Možemo samo manipulirati dijelom tih 25 kvadrata gdje su tuševi i kupaona", zaključio je.
