"Ne mislim da je zakon tako loš ni da bilo koja nepravomoćna presuda treba biti razlog za žurbu u promjeni zakona, no ako postoji mogućnost zlouporabe Kaznenog zakona na štetu medijskih sloboda, treba ga mijenjati", rekao je Miljenić na okruglom stolu HND-a u povodu prve nepravomoćne presude za kazneno djelo sramoćenja, kojim je novinarka Jutarnjeg listaSlavica Lukić proglašena krivom zbog pisanja o poslovanju HZZO-a s privatnom poliklinikom Medikol.
Naglasio je da je nužno naći rješenje koje će osigurati zaštitu časti i ugleda pojedinca, ali i slobodnu javnu polemiku.
"Načelno, kaznena djela časti i ugleda trebaju ostati u zakonu i nećemo ići na dekriminalizaciju. Kad je riječ o uvredi, možemo razgovarati o mogućnosti preciznijeg definiranja, a o kleveti se nema što razgovarati, jer se radi o namjernom iznošenju neistine. Kad je riječ o sramoćenju, potrebno je napraviti distinkciju. Razina zaštite prema privatnim osobama treba biti najveća moguća, no kad su u pitanju javne osobe i javni novac, standard mora biti znatno niži", rekao je Miljenić. Pritom je naglasio da i javnim osobama privatni i obiteljski život moraju ostati zaštićeni, osim kad se radi o onima koji su svoj položaj iskoristili kako bi pogodovali članovima obitelji.
Sramoćenje nas vraća 'u vremena socijalizma'
Potpunu dekriminalizaciju kaznenih djela protiv časti i ugleda zatražio je predsjednik HND-a Zdenko Duka, koji je upozorio da kazneno djelo sramoćenja "uvodi strah i vraća nas u vremena socijalizma, kad je bio moguć zatvor za verbalni delikt" te zaključio kako je "u najmanju ruku iz Kaznenog zakona nužno izbaciti sramoćenje i ublažiti odredbe vezane uz klevetu". Izvijestio je i da je peticiju HND-a za izmjenu Kaznenog zakona do sada potpisalo 1600 ljudi.
Predsjednik saborskog Odbora za medije Branko Vukšić smatra da su presude za napisanu istinu skandalozne, no krivca za to ne vidi u zakonima, nego u sudskoj praksi. "Koliko god loši bili zakoni koje donosimo, oni su bolji od sudske prakse, koja u nizu presuda kaska za onim što donosi Sabor", rekao je Vukšić, na što je reagirao predsjednik zagrebačkoga Županijskog suda Ivan Turudić.
Turudić o 'mašineriji EPH'
"Je li presuda donesena zbog lošeg zakona ili suca? Bi li se ovdje danas uopće raspravljalo da predmet postupka nije bila Slavica Lukić, koja je također javna osoba i koja iza sebe ima mašineriju EPH", upitao je Turudić, odbacujući "teze o zlim, korumpiranim i needuciranim sucima". Podsjetio je da je sramoćenje u Kazneni zakon uneseno 2011., da je odredba na snagu stupila 1. siječnja 2013., a da aktualna vlast do sada nije osjetila potrebu da intervenira u taj dio zakona.
"Iza mene ne stoji nikakva mašinerija, nikakav stroj EPH. Da je EPH tužen, sada biste imali prilike vidjeti što je stroj", uzvratila je Turudiću Slavica Lukić. Kazala je kako se nakladnici nisu previše angažirali oko kaznenog djela sramoćenja, jer ono nije upereno protiv nakladnika, nego protiv novinara te ustvrdila da je nepravomoćna presuda u njezinom predmetu već postigla efekt u vidu autocenzure.
"Ova zakonska odredba vrlo je inspirativna za suce koji su represivno nastrojeni prema novinarima, pogotovu za one suce čije postupke s razlogom preispitujemo", ustvrdila je Lukić.
Vraćanje na odredbe iz 2011. godine
Profesor zagrebačkoga Pravnog fakulteta Petar Derenčinović uvjeren je da je nepravomoćna presuda u slučaju Slavice Lukić loša te da se "ne temelji ni na ovako lošem zakonu". Založio se da se Kazneni zakon u dijelu vezanom uz kaznena djela protiv časti i ugleda vrati na razinu od prije 2011., a da se zaštita osobnog i obiteljskog života zajamči kroz druge odredbe.
Odvjetnica Vesna Alaburić uvjerena je da je kazneno djelo sramoćenja u zakon uneseno "jer je postojala politička volja da se olakša progon novinara". "Danas preispitujemo ima li aktualna vlast volju da to promijeni", zaključila je Alaburić. Smeta joj što se "jedino novinarima ne priznaje pravo na grešku". "Svim drugim profesijama morate dokazati namjeru, jedino se novinari smatraju krivima dok ne dokažu suprotno", tvrdi Alaburić.
Založila se za dekriminalizaciju djela protiv časti i ugleda, ocijenivši da građani kvalitetnu zaštitu mogu ostvariti kroz građansko i prekršajno zakonodavstvo.
Novinar Damir Dević zakon smatra nejasnim i lošim. "Ako se htjelo zaštititi osobnu i obiteljsku sferu, to je trebalo jasno napisati. Indikativno je da prva nepravomoćna presuda nije donesena zato što je netko pisao o nečijem djetetu ili ljubavnici, nego se odnosi na gospodarsku sferu, iz čega je jasno kakva se praksa može očekivati u budućnosti", ocijenio je Dević.
Predsjednica Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu Rahela Valentić kazala je kako je do sada sudila u 50-ak predmeta protiv novinara, a da je u 90 posto tih slučajeva donesena oslobađajuća presuda. Upozorila je da je riječ o složenim kaznenim djelima i postupcima dokazivanja te da su novinari i prije 2013. kazneno dogovarali za iznošenje istine, ako je riječ o uvredi.
