Dr. sc. Davor Horvatić sa Zagrebačkog PMF-a navodi kako se analiza "Vara li se na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj?" oslanja na analizu koju je proveo nakon prvog kruga posljednjih predsjedničkih izbora. Sama analiza oslanja se na dobro dokumentiranu znanstvenu praksu i ne fokusira se na nekog posebnog kandidata nego je jednako razmatrala oba u kontekstu mogućih prijevara. Istraživanje su uz Davora Horvatića proveli i doc. dr. sc Petra Posedel Šimonović i Nenad Mijić, mag. educ. phys.
"Nakon medijskih napisa o sumnji u prijevarne radnje na početku trenutačne kampanje zajedno s kolegicom Posedel Šimović i kolegom Mijićem detaljno smo pogledali i drugi krug. Pokazalo se kao i u prvom krugu da nema statistički značajnog potpisa prijevarnih radnji. Dakle, svi komentari oko značajnog utjecaja prijevara su politički spinovi", kazao nam je Horvatić.
Na mogućnost izborne krađe upozoravao je predsjednički kandidat Miroslav Škoro. "Postoji metodologija krađe, postoje ljudi koji su za to zaduženi, postoje brojne prilike kad se to i dogodilo. Nemojmo se praviti ludima. Pozivam ljude da čuvaju glasačke kutije i ne dopuste krađu! Oni kojima je u ovakvom sustavu dobro imaju jaku motivaciju spriječiti bilo kakvu promjenu", kazao je u intervjuu za Globus. Ubrzo je reagirao i DIP koji je odbacio takvu mogućnost poručivši kako imaju 14.183 promatrača, od čega je 908 registrirao upravo Škoro.
'Svojevrsni politički spin'
Iznošenje sumnji u postojanje prijevarnih radnji na predsjedničkim izborima intenziviralo se paralelno s kampanjama. Imamo troje kandidata koji su po izlaznim anketama praktički izjednačeni, te je jasno da se opet vodi bitka za svaki glas već u prvom krugu. Ekspertna analiza provedena na podacima s prošlih predsjedničkih izbora pokazuje da naši predsjednički izbori imaju statistički potpis sličan onima u Austriji, Češkoj, Španjolskoj, Švicarskoj i Rumunjskoj, započinju znanstvenici.
"Niti prvi, niti drugi krug posljednjih predsjedničkih izbora ne daju nam statističkog temelja za možebitne tvrdnje o prijevarama u nekoj značajnoj mjeri, kao niti za njihov značajan utjecaj na sam rezultat izbora. Medijski navodi i šaputanja o nužnosti varanja u cilju pobjede ili poredbe brojeva nevažećih glasačkih listića, mogu samo poslužiti kao svojevrsni politički spin, ali nikako drugačije. Što je još značajnije, u situaciji kada je više kandidata izjednačeno po izlaznim anketama postoje regularne metode ili popularnije rečeno odgovarajuće izborne strategije kojima si kandidati mogu povećati šanse u ovoj pretpostavljenoj tijesnoj utrci bez oslanjanja na prijevarne radnje.
Svaka biračka kutija daje nam nekoliko ključnih brojeva, a samim time i podataka za analizu: ukupan broj listića, izlaznost, broj nevažećih listića te ostvareni postotak glasova za svakog kandidata. Predsjednički izbori provode se na nešto više od 6000 biračkih kutija, dajući nam time više nego dovoljno materijala i podataka za detaljno pretresanje i analizu dinamike predsjedničkih izbora. Često spominjane prijevarne radnje podrazumijevaju namjerno pogrešno brojenje i dodavanje izbornih glasova u biračke kutije (pojam koji se često spominje kao "i mrtvi glasuju"). Sama metodologija otkrivanja radnji prijevare je numerički zahtjevnija i obrađena je do sada u većem broju znanstvenih radova. To nam daje dobru podlogu za izvlačenje potencijalnih zaključaka u prilog svakoj pojedinačnoj metodi prijevare", pišu znanstvenici.
"Prema Slici 1 dvodimenzionalnih histograma (za potrebe ovog članka, u daljnjem tekstu prijevarni potpis) jasno je vidljivo u kojim slučajevima ima temelja za možebitne radnje izbornih prijevara. Naime, mehanizmi prijevarnih radnji mogu proizvesti drugačije karakteristike u ponašanju postotka izlaznosti i postotka glasova za određenog kandidata, nego što su u slučajevima gdje možebitnih prijevarnih radnji nema. Na primjeru Rusije ‘12, Rusije ‘11 i Ugande, takve drugačije karakteristike u ponašanju postotka izlaznosti i postotka glasova za određenog kandidata postaju vidljive kada se sustavno pojavljuju u sve većem i većem broju biračkih kutija. Također, određene radnje izbornih prijevara ne samo da mijenjaju ponašanje postotka izlaznosti i postotka glasova za određenog kandidata, već ukazuju i na činjenicu da neobično visok broj glasova za određenog kandidata podrazumijeva i neobično visok broj izlaznosti, odnosno da se zajednički događaju. Takve situacije izdvojene su na prijevarnom potpisu", navode.
Prethodni predsjednički izbori bili su regularni
"U analizi koju smo proveli, provjereno je više potpisa prijevarnih radnji i sve ukazuju na isti zaključak. Prethodni predsjednički izbori su regularni i ne ukazuju na potpise prijevarnih radnji. Preciznije formulirano, nema ih u mjeri gdje bi se mogle statistički značajno dokazati. Analiza je napravljena za svakog pojedinog kandidata u 1. i 2. krugu (Slika 2-Slika 5) i zaključak je i dalje isti, odnosno ukazuju na tipične regularne izbore. Kako bismo dodatno naglasili izneseni zaključak, navedimo još samo da netko uvijek može reći "… ali ja znam, vidio sam, prijavio sam neregularnosti…", no ako ih i ima one u konačnici nemaju značajnog utjecaja. Na primjeru nevažećih listića možemo to posebno dobro ilustrirati.
Uzmemo li kutije gdje je veći broj nevažećih listića (10% i više) radi se o kutijama s toliko malo glasova da su svi ti listići bili regularni to ne bi imalo nikakvog utjecaja na sam ishod. Također je važno istaknuti da u analizu nisu ušle biračke kutije u kojima se našla razlika u broju ljudi koji su pristupili glasanju i broja listića u kutiji, budući da se za takva mjesta glasanje ponavlja.
Koristeći podatke dobivene iz pojedinih biračkih kutija vidljivo je da glasovi za Ivu Josipovića imaju sličan potpis kao glasovi SDP-a i koalicijskih partnera na EU izborima koji su održani prije predsjedničkih. Postoji značajan manjak većeg postotka glasova za mjesta s većom izlaznošću za Josipovića. S druge strane, kod Kolinde Grabar-Kitarović raspodjela je suprotna te postoji značajan broj kutija s većom izlaznosti gdje ona dobiva veći postotak glasova. Netko bi se mogao uhvatiti za tu činjenicu kao neki pokazatelj vezan uz do sada opisanu metodologiju. No, kada se pogleda o kojim se kutijama radi, vidi se da iste spadaju u regiju koja je polariziranija prema glasovima za HDZ i nema nikakve (opet statističke) povezanosti s možebitnim prijevarnim radnjama. No, ono s čim postoji možebitna veza nije prijevarna radnja, već se radi o boljoj angažiranosti stranačkog tijela i u tome leži ključ pobjede aktualne predsjednice. Znamo da je razlika na kraju bila izrazito mala, ali ova analiza ukazuje da je Ivo Josipović bio u stalnom lovu na Kolindu Grabar-Kitarović, ali je zapravo nikada ne dostiže. No, o tim detaljima u nekom budućem tekstu, navode autori istraživanja", zaključuju.
