Pred Hrvatskom su izbori za predsjednika Republike, a iduće godine čekaju nas i parlamentarni izbori, godinu nakon toga lokalni izbori. Ove smo, podsjetimo, odradili izbore za Europski parlament.
Rezultati izbora pred nama više-manje su neizvjesni. S obzirom na iskustvo, sigurno je da odziv nije nešto čime ćemo se moći pohvaliti, iako to nije samo hrvatski problem. Pritom, bez obzira na političke boje, vlada sloga, barem deklarativna, oko želje da što više građana izađe na izbore, a pomoć u tom smjeru moglo bi biti uvođenje elektroničkog glasanja za što je preporuku dao i Europski parlament.
Ideja da bi Hrvatska trebala uvesti online
glasanje pojavljuje se s vremena na vrijeme, a u posljednje
vrijeme sve je glasnija, pogotovo jer bi i idući popis
stanovništva trebao biti odrađen pomoću interneta.
Uostalom, i globalni trendovi reflektiraju sve veći interes za
tehnološki naprednijim, pristupačnijim i jednostavnijim načinom
glasanja koji se ogleda upravo u glasanju putem interneta, a
E-participacija je sve popularnija tema u političkim raspravama i
akademskoj zajednici.
Argument u korist uvođenja elektroničkog glasanja koji se najčešće spominje jest povećanje političke participacije građana kroz uključivanje grupa birača koji prethodno nisu bili zastupljeni, kao i dugoročno gledano, smanjenje troškova.
Međutim, i dalje postoje strahovi primjerice od mogućeg nelegitimnog onemogućavanja glasanja, neovlaštene izmjene glasa, ugrožavanja anonimnosti birača, višestrukog glasanja i trgovanja glasovima, i nisu to bojazni karakteristične samo za Hrvatsku.
(Goran
Stanzl / PIXSELL)
Zna to dobro politologinja Kristina Kostelac,
koja kao međunarodna promatračica izbora nadzire izbore diljem
svijeta te je, među ostalim, i na temelju iskustva stečenog
u Ukrajini, Makedoniji, Gani, Zimbabveu, Nepalu, Armeniji i
mnogim drugim zemljama, gdje je bila angažirana od strane
Europske mreže promatrača izbora te Europske unije imala uvid u
različite načine glasanja diljem svijeta.
"Da bi se stvorilo pogodno okružje za uvođenje glasanja putem
interneta u Hrvatskoj, potrebno je provesti niz koraka",
upozorava Kostelac, bivša Gongova pripravnica koja je
napravila pregled uvođenja različitih oblika elektroničkog
glasanja u demokratskim državama s naglaskom na nužne
pretpostavke za uspješnu implementaciju glasanja putem
interneta.
U
Analizi prednosti i rizika, koju je objavio Gong, a pod
uredničkom palicom Berte Šalaja, profesora
Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Kostelac je
predstavila različite inačice elektroničkog glasanja te pobrojila
argumente zagovornika i protivnika ove vrste glasanja. U radu su
navedeni i ključni primjeri uspješnih i manje uspješnih pokušaja
uvođenja ove vrste glasanja uz osvrt na izazove na koje su pritom
naišle različite zemlje.
''Više od 20 zemalja diljem svijeta koristi se
nekom vrstom elektroničkog glasanja, a sustavna
istraživanja o koristima i nedostacima ove vrste ostvarivanja
biračkog prava kontinuirano se provode u
zemljama koje su elektroničko glasanje već uvele, ali i onima
koje to tek razmatraju. Pojedine države su nakon pilot-projekata
ili čak višegodišnjeg korištenja elektroničkog glasanja odustale
od njegove primjene, dok ih druge koriste samo za lokalne ili
regionalne izbore'', objašnjava Kostelac.
Ističe da iako pozitivni primjeri pokazuju korelaciju između
uspješnog korištenja elektroničkog glasanja i povjerenja
građana u demokratske institucije, povezanost korištenja ove
vrste glasanja i povećane izlaznosti građana nije u
potpunosti dokazana.
Državno izborno povjerenstvo (Marko Prpic / PIXSELL)
Valja podsjetiti da oko uvođenja elektroničkog glasanja u Hrvatskoj stav ima i Državno izborno povjerenstvo (DIP) koje je 2018. navelo da izmjena Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima predviđa mogućnost glasanja unaprijed, dopisnog glasanja te elektroničkog i internetskog glasanja s ciljem povećanja izlaznosti i omogućavanja ugodnijeg i sigurnijeg procesa glasanja. No to nije shvaćeno kao obveza, već samo kao prijedlog.
Elektroničko glasanje je širok pojam koji obuhvaća niz sustava
glasanja i prebrojavanja glasova, a može se definirati i kao
glasanje koje je podržano elektroničkim uređajima – od
elektroničke registracije glasova, elektroničkog prebrojavanja
glasova i kanala za daljinsko glasanje, primjerice putem
interneta, napominje Kostelac.
Glasanje putem interneta može se provesti na tri načina,
objasnila je: ''Prvi je internetsko glasanje na biračkom mjestu
gdje se internet koristi za prijenos podataka s biračkog mjesta
do lokalnog, regionalnog ili središnjeg izbornog tijela. U tom se
slučaju Intranetom najčešće povezuju biračko mjesto i
središnjica, dok je prostor za vanjsku manipulaciju znatno
smanjen. Nadalje, glasanjem
na kiosku birači imaju priliku koristiti posebna računala
smještena u javnim prostorima, poput škola, knjižnica ili
trgovačkih centara. Za ovaj način glasanja
potrebni su posebni instrumenti za elektroničku autentifikaciju,
poput digitalnog potpisa, pametnih kartica, otiska prsta i
slično. Konačno, glasanjem putem interneta birači i biračice mogu
glasati od kuće ili s radnog mjesta, no to otvara prostor za nove
tehničke rizike jer računala nije moguće u potpunosti
kontrolirati niti osigurati jednak sigurnosni standard za sve
birače i biračice''.
Elektroničko glasanje je ušlo u upotrebu razvojem tehnologije i koristi se u nekim od najvećih demokracija, dok se glasovanje putem interneta najčešće koristi u malim i povijesno nekonfliktnim državama. Kako bi se kod glasanja putem interneta osigurala tajnost glasa, potrebno je osigurati određene funkcionalnosti namijenjene biračima, uključujući svakako i osobe s posebnim potrebama, ali i izbornim tijelima.
Zemlje diljem svijeta koriste elektroničko glasanje ili provode pilot-programe koji prethode njihovu uvođenju, navodi se u analizi koju je izradila Kostelac i u kojoj ona detaljno opisuje potrebne korake za uvođenje internetskog glasanja u Hrvatskoj te primjere iz svijeta, a Vijesti.hr izdvajaju najvažnije.
Birači u SAD-u glasuju putem uređaja na biračkim mjestima koji prikupljaju njihove glasove mehanički (pritiskom na dugme) ili odabirom preko ekrana na dodir. No kontroverze izaziva činjenica da različite države SAD-a zadatak prebrojavanja glasova povjeravaju nizu privatnih tvrtki koje se bave tom djelatnošću. U tijeku je razvoj naprednijeg sustava elektroničkog glasanja koji bi trebao biti otporniji na hakerske napade.
Nakon što je Belgija odradila eksperimentalno elektroničko glasanje magnetskim karticama i elektroničkim označavanjem biračkih listića ono se primjenjuje na svim vrstama izbora, od općih do lokalnih te se radi na kontinuiranom unaprjeđenju uz razmatranje uvođenja sofisticiranijih sustava elektroničkog glasanja.
Svi izbori u Brazilu provode se isključivo elektroničkim putem – uređajima za glasovanje na biračkim mjestima koji su nadograđeni sustavom za biometrijsku verifikaciju birača (otiskom prsta). Višegodišnje pripreme i postupno uvođenje elektroničkog glasanja osigurali su jednu od najuspješnijih implementacija ove vrste sustava na svijetu.
U Kanadi se koriste različiti oblici elektroničkog i/ili glasanja putem interneta te elektroničko prebrojavanje glasova u nekim jedinicama lokalne samouprave premda se na regionalnoj i nacionalnoj razini koriste klasični birački listići. Dapače, nekoliko inicijativa i analiza provedenih na pojedinim područjima dovele su do preporuka protiv korištenja glasovanja putem interneta.
(Marijan Susenj/PIXSELL)
Indija je provodila pilot-programe elektroničkog glasanja, a elektroničke uređaje za glasanje na biračkim mjestima uspješno koristi na nacionalnoj razini te građani imaju potpuno povjerenje u ovaj sustav glasanja pa je korištenje papirnatih biračkih listića u potpunosti izbačeno.
S druge strane, prilikom uvođenja elektroničkog sustava glasanja putem uređaja na biračkim mjestima koji bilježe i pohranjuju odabir birača u Venezueli nije postojalo povjerenje građana u njegovu nepristranost. No daljnjim razvojem sustava Venezuela je uz Indiju, Brazil i Butan postala jedna od četiri države koje se u potpunosti koriste elektroničkim glasanjem.
Glasanje
putem interneta je u Estoniji uvedeno kao
dodatni sustav glasanja i od samog početka građani i institucije
su mu pružili povjerenje. Tako da čak ni masivni hakerski
napadi na estonsku infrastrukturu e-vlasti netom prije izbora
2007. godine nisu umanjili povjerenje. Birači i biračice u
Estoniji trebaju samo osobno ili prijenosno računalo spojeno na
Internet i osobnu iskaznicu ili elektroničku iskaznicu s
odgovarajućim certifikatima i zaporkom.
Vlasti u Velikoj Britaniji uložile su velika
financijska sredstva kako bi istražile alternativne načine
glasanja, uključujući glasovanje putem
interaktivne digitalne televizije, SMS-om putem mobilnih
telefona, osobnih računala te putem interneta u javnim kioscima,
knjižnicama i supermarketima. Nakon toga je zaključeno da je
elektroničko glasanje skupo i da ne dovodi do povećanja
izlaznosti, a građani više vjeruju klasičnim biračkim listićima.
Slična je situacija i u Irskoj, a u Škotskoj je nakon prvotnih
problema došlo do korištenja njihova sustava bez kontroverzi.
Na izborima na Filipinima bilo je određenih problema s memorijskim karticama te su one naknadno zamijenjene, ali su mnogi birači postali skeptični nakon ponavljanja izbora.
Finska je uvela sustav elektroničkog glasanja uređajima za elektroničko glasanje na biračkim mjestima u tri općine, a iako se projekt smatra uspješnim, dio glasova nije bio zabilježen zbog pogreške u sustavu te je Vrhovni administrativni sud naložio ponavljanje izbora u tim općinama. Grupa istraživača zadužena za provedbu sveobuhvatnog istraživanja o glasovanju putem interneta dala je mišljenje protiv njegova uvođenja uz zaključak da su rizici brojniji i veći od pogodnosti.
(Pixabay)
Francuska je koristila daljinsko glasanje
putem interneta kad su njihovi stanovnici koji su boravili u
SAD-u birali svoje zastupnike, a kasnije je donesena preporuka
protiv glasovanja putem interneta zbog sumnji u sigurnost te
vrste ostvarivanja biračkog prava i sve učestalijih kibernetičkih
napada.
Kazahstan je još jedna od zemalja koje su se
koristile elektroničkim glasanjem
pametnim karticama na biračkim mjestima, ali su odustale od tog
modela. Premda su različiti oblici elektroničkog glasanja u
Nizozemskoj bili u upotrebi 20 godina, aktivisti
su uspjeli dokazati da sustav koji se koristi može, pod određenim
uvjetima, ugroziti tajnost glasa. U Njemačkoj je
elektroničko glasanje proglašeno
neustavnim nakon tužbe dvojice građana koji su tvrdili da je
sustav jednostavno hakirati uz objašnjenje da, prema Ustavu, svi
izbori moraju biti javni.
Na prošlim izborima za Europski parlament birači u Belgiji,
Bugarskoj i Portugalu su imali
mogućnost elektroničkog glasanja, dok je glasanje
putem interneta bilo omogućeno samo biračima u Estoniji. U
Bugarskoj je elektroničko glasanje uvedeno kao paralelna opcija
klasičnom glasanju putem biračkih listića na 3000 biračkih mjesta
dok je u Portugalu proveden pilot-projekt u jednom distriktu na
otprilike 50 biračkih mjesta, a na Malti je
korišten novi elektronički sustav prebrojavanja glasova.
(Duško
Jaramaz / PIXSELL)
Uzevši u obzir dosadašnja iskustva različitih država s uvođenjem
elektroničkog i, posebice, glasanja putem interneta, ali i
kontekst provedbe izbora u Hrvatskoj, iz Gonga kažu da se
zauzimaju za uvođenje glasanja putem interneta kao idući korak
prema unaprjeđenju izbora. Međutim, ističu da je potrebno
provesti šest komplementarnih koraka kako bi se
osigurala kvalitetna priprema,
identificirali svi izazovi i uvelike umanjila
mogućnost sustavnih nepravilnosti prilikom glasanja putem
interneta u Hrvatskoj''.
Najprije je potrebno izraditi studiju izvodljivosti, potom izmijeniti i nadopuniti nadležne zakone te odabrati platformu i izradu tehničke podloge i nakon toga testirati sustav te krenuti u pilot projekt i potom postupno uvoditi elektroničko glasanja, a Kostelac zaključuje: ''Premda je proces dugotrajan, sveobuhvatan i zahtijeva blisku suradnju niza institucija, angažman stručnjaka te provedbu različitih testiranja, pravovremena priprema će osigurati kvalitetno uvođenje novog oblika glasanja''.
