Premijerno izdanje Reflektora nije pobudilo pretjerani interes zagrebačke publike, što je u kombinaciji s nepovoljnom vremenskom prognozom uzrokovalo promjenu lokacije održavanja festivala i otkazivanje niza dnevnih programa.
Iako se u ovo doba godine naš glavni grad redovno može pohvaliti bogatom koncertnom ponudom, koja tradicionalno kulminira INmusicom, teško je shvatiti da su vrlo povoljna cijena (čak i dvodnevne) ulaznice te hipsterska miljenica Anna Calvi pregrađenu Tvornicu uspjeli tek ugodno popuniti.
Prvi bend koji sam uhvatio bili su slovenski Koala Voice koje možemo proglasiti i najugodnijim iznenađenjem festivala. Riječ je o našpananom i usviranom kvartetu koji predvodi izuzetno uvjerljiva „frontwoman“ Manca Trampuš i koji je s lakoćom garage rock pretvarao u antidisco na tragu Talking Headsa, usporavao do razine indie-popa ili završavao stvari gotovo punkerskim „šusom“. Zaraznom energijom i nekolicinom stvarno dobrih pjesama („Go Disco Go“) u petak su ostavili možda i najbolji dojam te nas natjerali da nestrpljivo iščekujemo njihov samostalni koncert u Zagrebu.
(Nina Djurdjevic/PIXSELL)
S druge strane, nastup Lovely Quinces predstavljao je popriličan antiklimaks, dijelom i zbog činjenice da je, kako nam je sama priopćila, imala velikih problema s instrumentima i opremom. Njezine „balade s mudima“ u svakom slučaju spadaju u sam vrh hrvatske kantautorske scene, no vokal i akustara ipak nisu bili dovoljni da zadrže razinu energije eksplozivne slovenske četvorke ili dodatno nabriju iščekivanje zvijezde večeri. Sve u svemu, krajnje je vrijeme da počne nastupati s kompletnim bendom, što bi se, prema najavama, moglo dogoditi već na nekom od njenih idućih koncerata.
Što se Anne Calvi tiče, moram priznati da nikad nisam do kraja shvatio silne hvalospjeve koji je prate od samog početka, ponajprije zbog toga što sam na eponimnom albumu i nasljedniku „One Breath“ pronalazio previše sličnosti s radovima PJ Harvey, pa čak i Siouxie Sioux. Annino sviračko umijeće, koje je čini jednom od ultimativnim gitarističkih heroina današnjice, i glasovne mogućnosti povremeno će vam spustiti „vilicu do poda“ i oduzeti dah, no i u petak je najdalje dobacila briljantnom obradom Suicideove „Ghost Rider“. „I'll Be Your Man“, „Eliza“ i posebno „Sing To Me“ donekle su opravdale status, ali problemi sa zvukom (pretih vokal, preglasne gitare) i svega 50 minuta dugačak set njezin su koncert, kao i čitavo otvaranje Reflektora, ipak zadržale na razini prosjeka.
