Ove godine u konkurenciji imamo čak tri Tomislava.
Tri Tomislava
Jedan od njih je Tomislav Karamarko. Da definitivno zaslužuje biti na ovoj listi dokazao je licemjerjem i širenjem nazadnih ideja u minuloj 2013. Iako je njegov HDZ bio zaslužan za donošenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Karamarko rado raspiruje napade na postupanje po istom, tj. postavljanje ćiriličnih natpisa na javne ustanove. Isto tako, gorljivi je promotor homofobnog referenduma pod izlikom da se radi o zaštiti obitelji, iako svojim primjerom – ostavljanjem supruge – nije pokazao da mu je svetost obitelji posebno važna.
Sljedeći Tomislav je Josić, šef Stožera za obranu hrvatskog Vukovara iliti čelnik "paracivilne" organizacije koja se bori protiv pisma kojim se služe stotine milijuna ljudi na planetu. Uspjelo mu je nezamislivo – podijelio je Hrvatsku na "vukovarsku" i "nevukovarsku", što god mu to značilo. Time je pljunuo na dio ljudi koji su došli odati počast žrtvama pokolja iz 1991. godine. Nadalje, tvrdio je da srpska manjina stalno pravi probleme i neprestano parazitira na huškanju i raskopavanju ratnih rana, bez imalo brige za socioekonomsku situaciju u kojoj se taj grad nalazi.
Tomislav Debeljak pak bacio je u očaj dobar dio radnika jednog od najvažnijih poduzeća u zemlji – Brodosplita. Otkad mu je Vlada predala Brodosplit, ne može se pohvaliti sklapanjem novih grandioznih poslova koje je najavljivao i najavljuje, ali zato se može pohvaliti tisućama otkaza i stavljanjem radnika na čekanje, dok je istovremeno tražio uvoz 4.500 radnika iz inozemstva, uvođenjem kontrola i špijuniranja radnika, kašnjenjem plaća, epizodama prolijevanja krokodilskih suza pred kamerama, u kakvima nismo plivali još od doba predsjedničke kandidature Jadranke Kosor. Država mu svaki mjesec za Brodosplit daje 40 milijuna kuna iako ga neuspješno goni zbog optužbi za utaju poreza.
U ime... Oca i Sina i Duha Svetoga! Ma šta je njima?
Željka Markić sljedeća je na listi. Ova žena sjajno zarađuje na lukrativnom spoju brige za duh i tijelo. S jedne strane radi u farmaceutskoj industriji koja proizvodi kontracepcijske tablete, a s druge strane sjajno surađuje s Crkvom koja te tablete osuđuje, toliko sjajno da je od njih otkupila luksuzne nekretnine u kojima, iako su teške oko 10 milijuna kuna, provodi tek nekoliko mjeseci godišnje. Umjesto brige o tome jesu li naše obitelji gladne, Markić je javno lice kampanje koja provodi hajku protiv seksualnih manjina i tvrdi da su one opasnost za obitelji. Ne sviđa joj se ni kad djeca žive samo s jednim roditeljem, a protivi se i pobačajima. Jedino što od toga mrzi više je prikazivanje financijske slike svoje udruge.
Ipak, ima i onih kojima je Markić mila. Sluga Božji, biskup Valentin Pozaić dosljedno se priklanja svim ultrakonzervativnim kampanjama u državi već desetljećima, pa se jasno određuje za unošenje homofobne (i protuustavne) odredbe u Ustav, kao što se i oštro protivio uvođenju zdravstvenog odgoja u škole. Štoviše, pozvao je na pobunu protiv vlasti iliti "novu Oluju", čime je dokazao predanost Isusovoj poruci mira. Jedan je od glavnih promotora ideje o teroru manjine nad (katoličkom) većinom u našoj etnički gotovo pa blistavo čistoj domovini.
Bogobojazni Igor Štimac također je veliki zagovornik svetosti braka, koji je poput Karamarka pokazao da je – kad je o njemu konkretno riječ – mlađe (od zakonite supruge) ipak slađe. Sablažnjavao nas je u minuloj godini svojim nacionalističkim ispadima, vođenjem reprezentacije na način da je zamalo propustila Svjetsko prvenstvo, služio se pravim gospodskim jezikom kad je predsjedniku Hrvatskog dragovoljca rekao: "Pos***m mu se u usta!", i tako dalje i dalje i dalje. No, budući da redovito posjećuje Međugorje, sve mu je oprošteno. Ili ne?
Ipak, pravi virtuoz u vrijeđanju i pričanju besmislica, dok istovremeno ne nudi nikakve zdravorazumske argumente kojima bi objasnio svoje bogatstvo ili robovlasničke ugovore s nogometašima, definitivno je Zdravko Mamić. Ove godine je čak završio u pritvoru zbog širenja govora mržnje. Ni ove godine Dinamo ne plaća porez kako bi ga trebao plaćati, a stadion je i dalje u derutnom stanju. Sjedala na tribinama su i dalje neugodno nepopunjena.
Marina Lovrić Merzel, sisačka županica, poput prave lavice branila je svoje pravo na Audijevu limuzinu, no izgleda da je toliko zgrozila narod da je na kraju ipak odustala od nje. Prije ovog incidenta razveseljavala nas je svojom četom savjetnika, trošenjem na koncerte i reprezentaciju... Sve u svemu, zna kako se živi. Šteta što ljudi iz njene županije nemaju priliku da takav život probaju makar na jedan dan.
Miran i mili doktor Mirando Mrsić ove nas je godine ljutio kao i prošle. Ponovno smo otkrili čovjeka kojemu ruka ne drhti kad reže radnička prava. I to ne kirurškim skalpelom, nego satarom. Ne bježi ni od toga da istim tim podcijenjenim radnicima učini mirovinu prilično nedostižnom. U mirovinu se neće moći do 67. godine, a razlog tome je – pazite sad – to što će nam nedostajati radne snage.
Na istom je tragu i Tihomir Jakovina, koji svojim fantastičnim reformama nije napravio ništa osobito, osim što je olakšao veleposjednicima da dođu do još više zemlje. I da, poticaji za poljoprivrednike su smanjeni i pritom nisu isplaćivani na vrijeme. Istovremeno je velikim tvrtkama, prvenstveno onima unutar Agrokora, omogućio da im se ne isplate umanjeni poticaji. Ulovljen je i u sukobu interesa...
...baš kao i ravnatelj HRT-a, nervozni Goran Radman. On se ove godine, osim po sukobu interesa, proslavio i nalogom za špijunažu zaposlenika HRT-a, kao i sumornom dramom o borbi za opstanak u svojoj fotelji, koju je izveo pred novinarima pozvanima na HRT na porciju vrijeđanja. No, najjezivija priča vezana za Prisavlje ove godine zacijelo je samoubojstvo Snježane Abdurahmanović. Druga djelatnica HRT-a, koja je posvjedočila da je ova majka dvoje djece digla ruku na sebe zbog mobinga koji su nad njom provodili neki od vodećih ljudi televizije i otkaza koji je dobila, također je potjerana s javne televizije.
Zastupnica, pa onda i eurozastupnica Ruža Tomašić izazivala je osjećaj stida kod nešto pristojnijeg puka svojim dijeljenjem ljudi u Hrvatskoj na Hrvate i goste. A onda je iskopana i njezina recitacija o izdajicama hrvatskog naroda, koja je kod nekih uz osjećaj stida izazvala i hihot.
Dijabetes na kraju
Za kraj smo ostavili šećer, kako i priliči, s tim da je ovaj trojac razorniji i od najtežeg oblika dijabetesa. Radi se o onima koji uvijek za sve saznaju posljednji, a osim što ih povezuje siromaštvo duhom, oni su materijalno ili bogati ili pristojno potkoženi. Prvi u nizu je Nadan Vidošević.
Ovaj tajkun koji je usred afere zbog koje je u pritvoru završila njegova šefica ureda imao obraza kupiti petu vilu, uhićen je nakon desetljeća čuđenja naroda njegovoj ogromnoj imovini. Poput hrčka je prikupljao nekretnine, umjetnine, pa čak i trupla mrtvih životinja. Zapanjio nas je polarnim medvjedom kojeg je skrivao u podrumu. Istražuje ga se zbog par desetaka milijuna kuna isisanih iz Hrvatske gospodarske komore.
Drugi je Božidar Kalmeta. I njegovi neposredni podređeni pozavršavali su po pritvorima ove godine zbog pustih milijuna isisanih iz Hrvatskih autocesta. No, on još uvijek šeće slobodan zadarskim ulicama, nezabrinut da će ga USKOK pozvati na razgovor, te prijeti tužbama onima koji ga javno pozovu na odgovornost. Mir mu razbijaju tek pokoji komičari koji mu se predstavljaju kao istražitelji.
I tu dolazimo do trećeg šećera – Mladena Bajića. Čovjek je po funkciji državni odvjetnik i trebao bi čuvati državu od kriminala, ali kako mu ide, to je drugi par postola. Često nam se čini da on ne bi sačuvao ni tri ovce na okupu. Dok on hapsi jajare ili dok teatralno privodi ozbiljnije prijestupnike zbog sitnijih grijeha, ozbiljni kriminalci puše skupe cigare i vozaju se jahtama.
No, tko je vaš favorit?
