Ivana Linde prije četiri je godine osjetila je snažnu bol u glavi. Mislila je da je riječ o još jednoj epizodi migrene.
"Nije prestajala bol, bila je baš intenzivna, konstantna i iritirajuća, i onda nakon toga treći dan sam se odlučila otići na hitnu", prisjetila se Ivana.
Pretrage su pokazale da je riječ o moždanom udaru. Još detaljnije pretrage u sljedećih godinu dana rekle su - Ivana ima Fabrijevu bolest. To je izuzetno rijetka bolest od koje u Hrvatskoj boluje tek nekoliko ljudi, a očituje se nedostatkom određenog enzima zbog čega se na stijenkama krvnih žila nakupljaju masne naslage koje sprečavaju protok krvi.
"Samim time su mi organi manje opskrbljeni sa krvlju i onda je to sve usporenije i organi krenu propadati. Po nekim istraživanjima, rečeno je da ljudi tamo negdje s 30 godina umru zato što im otkažu organi", kaže Ivana.
Ivani se to neće dogoditi jer je zahvaljujući moždanom udaru na vrijeme otkrila bolest i počela primati skupocjenu terapiju. Srećom, lijekovi joj se nalaze na listi HZZO-a.
"Postoji centar u Rostocku gdje oni rade taj lijek i onda ga šalju u Hrvatsku, a ja ga primam svaka dva tjedna. Odem tamo, sjednem, primam terapiju i to je to, malo pričam s ljudima i tako."
Ivana ne vidi na desno oko što je posljedica moždanog udara, pa joj je otežana koordinacija pokreta. No, oružje s kojim se uspješno bori protiv bolesti je njezin osmijeh! Dvije sestre, brat i roditelji taj su princip borbe i sami usvojili.
"Naučili smo se nositi da je u biti najbolje sa smijehom, s veseljem proći kroz sve životne teškoće i zato nam je toliko veselo", rekla je njezina sestra Magdalena.
"Kroz neko vrijeme shvatili su da ja to pokušavam proći na neki pozitivniji način, pa ajmo, idemo dalje, nećemo stati sad tu, i brzo su se i oni počeli zafrkavati", rekla je Ivana.
Jedino tako, kaže, može naprijed. Sažalijevanju nema mjesta.
Snagu crpi i u mnogobrojnim prijateljima. Kada je objavila na Facebooku da boluje od Fabrijeve bolesti, baš su je prijatelji iz crkve Sv. Antuna Padovanskog obradovali emotivnim videom.
"Doveli su me tamo u jednu dvoranu s povezom oko očiju, i dvorana je bila krcata, nisam znala što se događa, i onda su pustili filmić", prisjetila se.
"Ona je nama veća podrška, koliko god mi želimo njoj biti, nekako nas ona u nekakvim životnim situacijama najviše izvlači", rekla je njezina prijateljica Marija.
Baš to - prenositi drugima pozitivnu energiju Ivana osjeća svojom dužnošću. Uvijek će vam s osmijehom reći - moglo je biti puno gore.
