Iz Petrinje su se u Opatiju vratile devetogodišnja
Ita i godinu dana starija Rejn.
Psi koji su od prvog dana bili na terenu, a uz tu priču, imaju
još jednu.
Rejn je prvi hrvatski vatrogasni potražni pas i
upravo je njezin vodič pokrenuo cijelu priču hrvatskih
vatrogasnih K9 timova.
Dvonožne i četveronožne junake dočekala je Ida Balen.
Tlo je ovdje mirno, ali Ita i Rain upamtile su proživljeno. Kada
im stave opasače s oznakama, iz ponašanja i pogleda njihovi
vodiči vide da je prva reakcija spremnost na još jedan od teških
terena.
Opatijski vatrogasac i član K9 vatrogasnog tima Zoran
Ravnić kaže: "Ali situacije te stresne za njih. Ajmo iz
auta na teren, odmah poslije dugog puta, pretraživanje, spavanje
na kojekakvim mjestima, nije to njihovo prirodno, mislim njihovo
stalno okruženje. Mi smo više gledali na njih nego na sebe, da je
njima ugodnije. Tako da čim bezbolnije to bude."
"Deset godina treniramo i to smo posložili u vatrogastvu, da
postrojbe imaju svoje pse i timove za ruševine, tako da mogu reć
da je bilo zahtjevno, ali su bili na visini zadatka", kaže
opatijski vatrogasac i voditelj K9 vatrogasnog tima Zoran
Laslavić.
Trenirali su uporno, svakodnevno
A to je u listopadu, s K9 timovima iz cijele Hrvatske, izgledalo
ovako.
U Šapjanama kod Opatije, gdje je prvi i jedi hrvatski Centar za
obuku vatrogasnih pasa. Koliko je taj Centar važan pokazalo se,
nažalost, u Banovini.
Opatijski vatrogasci radili su pod vodstvom riječke postrojbe,
pozicije su se mijenjale iz minute u minutu. No niz uzbuna da se
netko nalazi pod ruševinama bio je, srećom, lažan.
"Tuga i psihičko stanje ljudi, mi smo, osim vatrogasaca smo bili
i psiholozi i tješili smo ih. Nepisivo, baš no kompletna
situacija jako, jako tužna", ispričao je Zoran
Laslavić.
"Grad će se napravit, grad opet će se dignut, ali ljudi, ljudima
je posljedica to još sol na onu ranu od prije, tako da je to
najbolnije", kaže Zoran Ravnić.
"Kad je došla smjena, negdje oko 7 navečer, njih dve su spavale
iza u autu, s nama u istoj kabini, od Petrinje do Opatije spavale
su u autu, čak smo i čips jeli, nisu se ni pomakle", rekao
je Zoran Laslavić.
Za sada su svoje napravile. Umiruje znati da, uz sve znane i
neznane, kada je najpotrebnije bdiju i one.
