"U trenutku predizborne kampanje od kolegice se tražilo da pričeka s prilogom", naveo ili navela je. U drugom slučaju u jednoj od redakcija u Hrvatskoj zabranilo se "praćenje širenja COVID-19 zaraze u jednom gradu u proljeće 2020., odakle se epidemija tijekom prvog vala proširila diljem cijele županije".
"Mjenjanje naslova kako bi se ublažila šteta po premijera i ministre, uklanjanje tekstova s portala koji nisu išli u prilog HDZ-ovom županu", opisana je atmosfera u jednoj drugoj redakciji.
Riječ je o istraživanju koje je novinarka novinarka Net.hr-a Đurđica Klancir provela za GONG kako bi se analiziralo koje se najčešće teme i osobe pojavljuju u hrvatskim medijima kao "nedodirljive".
Pregled rezultata istraživanja počinje citatom ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek od 15. siječnja 2019.:
"Ja ne vjerujem da u Hrvatskoj danas u bilo kojem mediju postoji cenzura."
"Ne treba meni međunarodna analiza da vidim ima li ili nema slobode medija u Hrvatskoj. Garantiram kao netko tko čita", nastavlja se citatom predsjednika Vlade Andreja Plenkovića od 7. veljače 2019., a u uvodu se navodi i njegova izjava od 23. rujna ove godine nakon pokušaja sudske zabrane (unaprijed) objave serije tekstova o Gordani Buljan Flander na portalu H-Alter:
"Nema gušenja slobode medija!"
Klancir je u istraživanju ispitivala, navodi u rezultatima, konkretne mehanizme pritisaka na kolegice i kolege u redakcijama, bilo na novinarskim ili na uredničkim pozicijama. GONG je u srpnju poslao upitnike 30 iskusnih kolegica i kolega iz javnih i privatnih medijskih kuća koje vode tiskane, televizijske i internetske medije. Na pitanja Klancir odgovorilo ih je 23.
Da su u prethodne dvije godine bili izloženi pritisku, potvrdno ih je odgovorilo 15, negativno pet, dok ih je troje odgovorilo da pritisku da se nešto ne objavi jesu bili izloženi, ali to kod njih nije uspjelo. Riječ je o pilot istraživanju, objašnjava se u sažetku analize.
Opisuju se telefonski pozivi u redakciju osoba o kojima se izvještavalo ili moćnika, političkih i poslovnih, pritisci unutar izdavačke kuće u kojoj bi u odjelu prodaje oglasa bili zabrinuti da će obrađivanje neke teme dovesti do gubitka oglašivača.
"Moje pitanje upućeno premijeru nije se svidjelo, ne samo premijeru, nego i suradnicima s druge partnerske televizije na kojoj se emitiraju naše vijesti. Oni su zvali urednicu tvrdeći da se njihovi gledatelji žale na reporterku druge televizije i da im se ne sviđa takav pristup", stoji u jednom od svjedočenja, ali:
"Moja televizija i uredništvo stalo je na moju stranu, dapače - tad smo tek radili posebnu priču zbog premijerove reakcije na novinarska pitanja."
10 ih je odgovorilo da su im nadređeni u nekom trenutku zabranili praćenje neke teme. Jedan novinar naveo je da je skinut s praćenja određene poznate tvrtke iz Hrvatske zato što se PR službi tvrtke nije svidjelo ono što je radio.
"Također, nije se smjelo pisati o pojedinim trgovačkim lancima, budući da je riječ o velikim oglašivačima. S druge strane, od mene su tražili da napišem tekst o tvrtkama vezanima uz (tadašnjeg) zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, ali tekst nikada nije objavljen, iako su rekli da je dobar i da će biti objavljen", navodi jedan novinar.
Jedna kolegica je, pak, doznala da o LGBT pitanjima tematiziranje nije poželjno, iako je bila riječ "o velikoj vijesti", a sve zato što se na toj privatnoj TV kući "ne promiču takve vrijednosti".
Navodi se čak zabrana objave već autoriziranog intervjua sa stranim europarlamentarcem, premda je intervju ranije prošao odobrenje redakcije. Rečeno je da sugovornik napada hrvatske nacionalne interese i da bi redakciji mogla prijetiti tužba.
Novinarka jedne televizije opisuje da se zaobilaze, ignoriraju teme ili modificiraju prilozi "koji bi mogli narušiti ugled vladajućeg HDZ-a, a da je isti tretman prije smrti imao i Milan Bandić i ostali koalicijski partneri HDZ-a".
"Ignoriraju se i otkrića novinara i novinarki ostalih medija (Tolušić, Žalac, Kuščević, Kujundžić, Marić itd.) sve do trenutka kada se zbog javne reakcije vladajućih ista više ne može ignorirati", stoji u još jednom svjedočenju.
Prema temama o kojima se novinarima zabranjivalo da ih diraju, osam ispitanih je odgovorilo da su to bile "kompanije", sedam je navelo "oglašivače", četvero "političare", isto koliko i "vladajuću stranku", troje je precizno navelo "premijera" kao zabranjenu temu, a jedan ispitanik naveo je "opozicijsku stranku".
A što nakon objave teksta ili priloga? 16 ih je svjedočilo da su imali probleme nakon objave. Bilo je prijetnji povlačenjem oglasa, telefoniranja, prijetnji tužbama ili direktno ili preko "prijatelja", prijetnji u najužem smislu riječi prema novinarima.
Jedna kolegica čak je navela da joj je, nakon objave, provaljeno u stan. Iz stana pritom nije odneseno ništa, a policija nije uspjela pronaći niti jedan jedini otisak prsta, uključujući i otiske prstiju članova kućanstva.
