Žrtva obiteljskog nasilja iz Dubrovnika povjerila se za Dubrovacki dnevnik. Opisala je kako je slavila blagdane s prijateljima doma. Tadašnji muž je otišao u sobu i kada se vratio odjednom je podivljao i sve ih je izbacio iz kuće.
"Ne znam što je radio tih 15 minuta u sobi. Mi smo pošli, kasnije me našao kod prijateljice, izvukao me otamo i počeo šaketati, udarati nogama…," ispričala je ova Dubrovkinja scene iz svog drugog braka. Iza nje su dva braka, a u oba je bila žrtva nasilja.
Njezin prvi suprug činio se idealan i tijekom veze nije pokazivao nikakve znakove nasilja. No, nakon što su se vjenčali sve se promijenilo i kaže kako je nasilje češće bilo psihičke naravi. Čak bi se ljutio i ako bi zakasnila pet minuta s posla te bi krenuo s izljevima bijesa i ljubomore.
Zaštinika pronašla u drugom mužu, ali...
Na kraju je došlo i do fizičkog nasilja. U jednom ju je trenutku bacio na pod, a zbog ozljede je završila u bolnici. Tada su već imali i djecu, a ona je odlučila kako mora prekinuti taj odnos.
Podršku u toj situaciji dala joj je obitelj prvog supruga, ali i partner koji je kasnije postao i njezin drugi suprug. Upravo u njemu je pronašla svojeg zaštitnika. A onda ju je krenuo tući, pritom je znao da je on kriv. Priznao je pogrešku i rekao joj je da odluči želi li ostati s njim ili ne.
Mislila je kako se takvo što više neće ponoviti te je nastavila zasnivati obitelj, no njemu je to predstavljalo dodatno zeleno svjetlo za nastavak maltretiranja i nasilja.
"Nisam tada znala kako će moji osjećaji iz dana u dan prema njemu biti sve slabiji i kako ću iz dana u dan sve više razmišljati o rastavi, zbog njegovog nasilničkog ponašanja. Čim bih rekla nešto što mu ne odgovara, dobila bih šamar. Nije to bilo svakodnevno, ali se događalo. Bila sam posvećena kući, djeci i poslu, ljudi su mi govorili i upozoravali me, ali ja nisam znala što on vani čini. Odlazio bi ujutro, dolazio navečer, ponekad na objed i onako, tipično balkanski, samo upitao – što ima za jesti," kaže Dubrovkinja.
Nasilan bio i prema djeci
O rastavi je razmišljala, ali je radije spašavala brak. Nasilan je bio i prema njihovoj djeci, znao bi istući kćerku ili udariti sina bez ikakvog razloga. Kako se njihov brak bližio kraju i kako se razvijao njegov odnos s ljubavnicom, postajao je sve agresivniji, a ona nije imala gdje pobjeći.
"Nije bilo nikoga tko bi me mogao zaštititi. Spakirala bih se i uzela kufer, no kad bih izašla shvatila bih da nemam gdje poći. Nisam znala ni gdje da idem ni što da radim. U cijeloj toj situaciji mi se zdravlje uništilo, posljedično sam, zbog bolesti, izgubila posao, uvukao me u dugove, on se dočepao novca i nije ga bilo nikako, više ni noću ne bi dolazio doma. Ljudi su mi govorili… Naposljetku sam prelomila i predala zahtjev za rastavu," prisjeća se Dubrovkinja dodavši kako joj je iznimno pomogla psihologinja kod koje je tada išla na terapije.
