"Znate kako to ide – dogovori se neka plaća, neko radno vrijeme, slobodni dani… Obično prva plaća bude O.K., jer ste počeli raditi rano u sezoni, nema još gužve, pa bude i slobodnih dana, sve prema dogovoru. Ali kad krene puni zamah sezone, stvari se temeljito mijenjaju…", prepričao je 35-godišnji Splićanin svoja iskustva sezonskog rada u turizmu, prije svega prošlogodišnjem poslu recepcionara u jednom bračkom obiteljskom hotelu.
Turistička sezona uskoro će se početi zahuktavati, prati je optimizam ministarstava turizma i rada, iz kojih, među ostalim, najavljuju i rekordne brojke u zapošljavanju sezonaca, no ovaj Splićanin, zahvaljujući prethodnim iskustvima, ove godine neće biti dio te priče.
Naglasio je da se njegovo iskustvo gotovo nimalo ne razlikuje od onoga što kod privatnih vlasnika malih obiteljskih hotela, restorana, skuter-agencija, jahti u čarteru itd. doživljavaju drugi sezonci – kuhari, konobari, sobarice, perači brodova…, kaže da je najcrnja točka – prekovremeni rad.
"Usprkos dogovoru o točno određenom radnom vremenu, od vas se sve češće počne tražiti da ostanete još malo. I ti ostaneš, šta ćeš, treba ti posao. Skupi se tako po 20-30 sati mjesečno koji ostanu u zraku, neplaćeni, naravno", kazao je za Slobodnu Dalmaciju.
Nabrajajući dalje tamne strane sezonskog rada u turizmu, rekao je kako je teško dobiti slobodan dan, bez obzira na prethodni dogovor, čak i za sprovode, a pogotovo ne za vjenčanja, budući da su ona obično subotom, na dan smjene gostiju.
Rijetko se, zatim, događa da sezonci zaposleni kod privatnika rade samo ono što je dogovoreno. Naime, 35-godišnjak je uz recepcionarske poslove radio i kao nosač, noćni čuvar i administrator, kuharica je ubrzo postala i peglačica, a sobarice su konobarile, sve bez slobodnih dana. Što se plaća tiče, bili su prijavljeni na minimalac, a razlika do dogovorenog iznosa isplaćivana im je na ruke, neredovito.
Savjetuje sezoncima da pripaze u kakav smještaj dolaze.
"Neka obavezno snime zatečeno stanje kako im se ne bi dogodilo da nakon završetka sezone moraju platiti štetu za rasklimani ormar i naciknuti lavandin jer ne mogu dokazati da su takvo stanje zatekli", upozorio je.
Svoja iskustva iz prošle i prijašnjih godina sezonci razmjenjuju i na internetskim forumima i društvenim servisima, pokušavajući pomoći onima koji se ove godine prvi put spremaju iskusiti 'čari' sezonskog rada, pa se raspituju kako je kod kojeg poslodavca, a vjerojatno se i ravnaju prema dobivenim savjetima. Dijele se precizne informacije o tvrtkama, uvjetima rada, plaćama…
U jednoj od forumskih ispovijesti kaže se kako je "najžalosnije u cijeloj priči što se ovo događa po cijeloj obali tokom sezone, izrabljuju se radnici na svaki mogući način i nitko u javnosti ne upozorava na to. Sezonski radnici za vrijeme turističke sezone jedan su od najvažnijih elemenata cijele sezone, a oni nemaju nikakva prava…"
"Sezonci su ljudi raznih zanimanja, najmanje onih koja se traže. Dolaze raditi ne znajući koja su im prava i obaveze, a poslodavci to koriste", kaže Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske. Navodi kako su se ranije ugovori o sezonskim poslovima sklapali na više mjeseci, a sada se potpisuju mjesec za mjesec.
"U Istri čak ima primjera sklapanja ugovora na rok od 15 dana! Time poslodavci radnike drže u šaci, a radnici sami ne znaju što mogu učiniti. Život sezonaca nije nimalo privlačan. A ako nisu članovi sindikata, ne možeš im pomoći", kaže Andrić.
Kako bi sezonski radnici zaposleni u privatnim tvrtkama pomoć ipak dobili, STUH im je uoči ove sezone ponudio opciju učlanjenja u sindikat uz članarinu od 30 kuna mjesečno dok rade, i 10 kad ne rade.
"Kao članovima, možemo im dati informacije o njihovim pravima i obavezama, pružiti pravnu pomoć, intervenirati kod poslodavaca predočavajući im prava zaposlenika. Problema ima raznih, od vrlo lošeg smještaja do mobinga. Kakav će biti odaziv, još je rano procijeniti", zaključio je Andrić.
