Jedno od mnogih zakonski nedorečenih pitanja je i prostitucija. Naime, Hrvatska ima "moderan" zakon iz 1977., koji pružateljice seksualnih usluga kažnjava s 50 do 200 njemačkih maraka, dok klijenti prolaze "lišo". Jedina iznimka su klijenti koji svjesno plaćaju za takve usluge, iako znaju da se radi o trgovini ljudima ili radu pod prisilom. Ta je odredba uvedena 2013.
Cijelo se vrijeme prostitucija smatra prekršajem protiv javnog reda i mira. Lani je uhićeno 10, a ove godine 14 prostitutki, Iako je posao ilegalan, dobro je plaćen. Svjedoči tome i Brazilka Catherine.
"U danu nekad nemam nijednog klijenta, nekad imam dvojicu, nekad četvoricu. Zaradim više od deset tisuća eura na mjesec“, govori ona za RTL Direkt.
U Hrvatskoj je provela tri tjedna. Unajmila je stan, objavila oglas. No, sada ide dalje. Često putuje i zna svoja prava u kojoj god zemlji se nalazila.
"Radila sam u Brazilu, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima… U svim tim zemljama, osim Emirata, prostitucija nije kriminalizirana, možemo slobodno raditi, ali nemamo nikakva prava, za razliku od, recimo, Nizozemske ili Njemačke gdje je legalna. Razlika između tih zemalja i Hrvatske je u tome što se u Hrvatskoj, baš kao i u Emiratima, ne osjećam sigurno, jer znam da u svakom trenutku mogu biti uhićena, zatvorena ili čak deportirana. Malo me strah policije, nekoga tko bi me mogao prijaviti…“, priznala je.
'Licemjerno je da radimo u ilegali'
Ipak, lakše joj je raditi u državama gdje prostitucija nije regulirana, jer bi u protivnom morala plaćati porez, boriti se s papirologijom i imati urednu prijavu. No, njene kolegice iz Hrvatske uglavnom ovise o svodnicima.
"Najgora je stvar kada seksualna radnica mora otprilike u večeri zaraditi 5000 kuna i kako večer ide, a spora je večer, loši su vremenski uvjeti onda ona pred jutro, kad vidi da neće zaraditi 5000 kuna, a bit će fizički kažnjena od strane svog makroa doslovno ide za 50 kuna, u nezaštićeni spolni odnos, pušta klijentu da radi od nje što inače ne bi dopustila i to je ta najgora izloženost i najveća ranjivost“, govori Iva Jovović, izvršna direktorica udruge Let.
Catherine bi upravo zbog neugodnih situacija rado podržala legalizaciju prostitucije. "Poznajem djevojke koje su imale problema, klijente koji su bili nasilni, ali nisu se osjećale sigurno otići na policiju podignuti tužbu, jer znaju da ako odu, problem će se okrenuti protiv njih, one će biti krive. Licemjerno je da se taj posao obavlja u ilegali. Postoji oduvijek i čak kad je ilegalan, cure i dalje rade, a muškarci ih i dalje traže. Kad je to regulirano, zatvara se taj lanac ovisnosti o makroima i svodnicima. O djevojkama se brine država, ne osoba“, istaknula je Catherine.
Regulacija ili dekriminalizacija
No, oni koji u nas predstavljaju državu, uglavnom nemaju sluha za dekriminalizaciju prostitucije. O strožoj regulativi najstarijeg zanata na svijetu bi još i razmislili.
"Oba su neki sustavi regulacije u kojima prostitucija nije kažnjiva, niti jedna radnja, niti prodaja niti kupnja niti organizacija. Jedino što u sustavima legalizacije prvenstveno je cilj zaštiti nekakav javni interes, u ovom slučaju javno zdravstvo, dok se kod dekriminalizacije išlo prvenstveno zaštititi prava osoba koje se bave prostitucijom i nema toliko regulacija, recimo četiri osobe koje rade skupa i nitko nema ulogu šefice, šefa - mogu raditi bez registracije, a s druge strane imaju određena prava, mogu recimo odbiti klijenta, klijenti moraju imati zaštitu...“, objasnila je Ivana Radačić, znanstvena savjetnica u Institutu Ivo Pilar, koja se fenomenom prostitucije bavi već 10 godina.
Otkako je donesen onaj zakon koji prostitutke kažnjava u njemačkim markama, štošta se promijenilo. Dame noći više nisu na ulicama nego online, gdje im također prijete kazne, i to do tri godine zatvora. No, upravo tim kanalima prostitucija buja, a seksualne su usluge lako dostupne.
Na to je utjecala i pandemija. Brojne su eskort dame ostale bez posla, pa prosvjeduju u državama gdje je takav oblik usluga legalan. Catherine se i dalje provlači kroz rupe u zakonima, a ima i plan B.
"Imam svoju diplomu arhitekture i računam da ću uskoro početi raditi oba posla istodobno, sve dok ne budem spremna prestati s prostitucijom i nastaviti samo s arhitekturom“, otkrila je.
Da je prostitucija legalna u svim državama, imala bi pet godina staža i besplatne liječničke preglede. Država bi od nje ubrala porez, a i ne bi se trebala plašiti nasilnika. Ovako profitira od država koje zatvaraju oči pred problemima.