Zamislite da samo o vama ovisi život teško bolesnog djeteta. Zamislite da uz njega morate biti 24 sata na dan, sedam dana u tjednu, 52 tjedna u godini. I onda zamislite da sve to morate raditi sa samo dvije i pol tisuće kuna mjesečno.
Njegovatelji nemaju ni za najosnovnije životne potrebe
Četiri tisuće i 800 ljudi u Hrvatskoj to ne mora zamišljati jer se upravo u takvoj situaciji nalaze. Roditelji sa statusom njegovatelja mjesečno dobiju dvije i pol tisuće kuna naknade od države, što im nije dovoljno ni za najosnovnije životne potrebe. Zato su drugi put u dva mjeseca došli pred Ministarstvo obitelji tražiti da im država osigura normalnu plaću, a ne crkavicu od naknade, da dobiju mogućnost bolovanja i prava koja imaju drugi radnici. I naravno da su ogorčeni jer u normalnoj državi ništa od spomenutog ne bi morali tražiti normalna država sve to bi baš njima prvima osigurala.
"Ja sam Nataša, majka 11-godišnjeg Leona. Primam naknadu od 2.500 kuna za status majke njegovatelja'', kazala je majka njegovateljica Nataša Benković.
U obitelji Benković rasplesano je i raspjevano. Premda se na prvi pogled tako ne čini, nije im lako. Leon je dječak s Downovim sindromom koji potpuno ovisi o mami.
''Nema te cijene koja može platiti što mi radimo. Masa ljudi misli da mi sjedimo kod kuće i uživamo. No s dvije i pol tisuće kuna je gotovo nemoguće djetetu s poteškoćama u razvoju omogućiti terapiju koja bi bila potrebna za njihov napredak'', dodala je Benković.
Borba s bolesti, ali i državom
Bez novca, bolovanja i ijednog dana odmora, tako živi mama Nataša i još 4.800 roditelja njegovatelja. Od Leona i Nataše selimo se u veliku obitelj Kuraja, k mami Marine i petnaestogodišnjoj Niki. Ona ima cerebralnu paralizu i još 11 dijagnoza.
''Ona je dijete mentalno na nivou osmomjesečnog djeteta. Sto posto ovisna o meni, ne jede i ne pije samostalno i nosi pelene'', izjavila je majka njegovateljica Marina Kuraja.
To je svakodnevna borba s bolesti, ali i državom.
''Mi bih htjeli imati plaću, a ne naknadu jer ne možemo dobiti ni minuse, ni kartice, ni kredite. Apsolutno ništa. Mi smo ni na nebu ni na zemlji'', rekla je Kuraja.
Osmogodišnji Leon Rafael koji ima cerebralnu paralizu i mamu bez koje ne može ništa i nikamo.
''Mi smo obitelj Polčić, imamo Leona Rafaela koji je greškom bolnice dobio mnogobrojna oštećenja. Ja osam godina ne živim, preživljavamo jedva, spajamo kraj s krajem. Posuđujemo i ona kada dobijemo tu crkavicu, vraćamo'', opisala je Maja Polčić, majka njegovateljica.
Ispred ministarstva traže veće naknade
Mama i Leon Rafael, baš kao i Marina i Nika te još 200 ljudi u istoj situaciji jučer ujutro su proveli na hladnoći. Prosvjedovali su ispred ministarstva i tražili veće naknade.
''Minimalno 4 tisuće kuna, bilo bi dobro da bude i pet jer smo rekli da su troškovi koji proizlaze iz invalidnine enormno visoki'', izjavila je Suzana Rešetar iz Udruga Sjena.
Traže plaću od četiri tisuće kuna, regulaciju radnog odnosa, pravo na bolovanje i godišnji odmor te naknadu u slučaju djetetove smrti. Pred njih je izašla savjetnica ministrice koja je dobila šibu. Ministrica se oglasila tek sinoć.
''Slažem se da su naknadne male. Mi zakon finiširamo. Predviđeno vrijeme je da će do 31. ožujka donesen i tu će biti javno savjetovanje'', rekla je Vesna Bedković, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Bilo bi normalno da je država to shvatila i bez prosvjeda, jer dvije i pol tisuće kuna znači 3 i pol kune po satu. A posao koji njegovatelji rade od neprocjenjive je vrijednosti.
