"Nikad nisam mislila da će Luka otići... Stvarno, nikad. Čak i kad mi je u siječnju obznanio svoju odluku, mislila sam da će ga proći", tužno priča Božana Lukač Mimica čiji je sin Luka odselio u irski Cork gdje danas radi u jednom restoranu. Prvi posao je, kaže, pronašao u svega tjedan dana. Radio je u tvornici mesnih prerađevina, danas radi u restoranu. Kaže da je pošteno i s mogućnošću napretka. Kroz smijeh Božena kaže kako joj sin svaki dan jede bifteke. Zajedno se, dodaje prisjećaju kad su posljednji put imali biftek na stolu i kako uopće izgleda biftek.
'Ma, sve je scenarije on razmotrio'
Luka je, ispričala je Božana za Slobodnu Dalmaciju, završio srednju elektrotehničku školu u Omišu, no nikada nije radio u struci. Konobario je. I štedio.
"Sam je platio avionsku kartu, ni lipe me nije pitao, a imao je ušteđevinu i za mjesec dana života u Irskoj, za slučaj da ne nađe posao. Ma, sve je scenarije on razmotrio", objašnjava Božana.
"Luka je tek proslavio 22. rođendan, ali je već izgradio čvrst karakter. Zna što hoće i zna da to u Hrvatskoj teško može dobiti. Srećom, na vrijeme je shvatio da ovdje nema kruha, kako smo društvo u kojem podobni imaju prednost u odnosu na sposobne i kako su stranačka iskaznica, poznanstva i rodbinske veze važniji od znanja i vještina koje neka osoba posjeduje", priča Božana.
Guljenje do kože
U Cork je otputovao s prijateljem Tomom Vukasovićem koji je zbog Irske ostavio stalan posao. Na znanje Zagrebu da preko granice ne idu siroti, kaže Božana, nego besperspektivni.
"Našoj državi samo je novac bitan, gule te sve dok te do kože ne ogule, a onda prijeđu na drugoga. I ne puštaju svoje šape s tebe pa makar i u Irsku otišao. Razliku poreza na dohodak, jer je u Irskoj manji nego u Hrvatskoj, uredno su svi dužni plaćati. Otjerali su nam djecu van, ali ih još uvijek drže za vratove", zaključuje majka kojoj i mlađi sin govori da će otići pa i ona razmišlja o tome kako bi sve napustila i onda otišla za njima.
