Nakon šest mjeseci trudnoće, Mirela Čavajda, 39-godišnja majka na pregledu je doživjela najgoru noćnu moru svake trudnice - liječnici su joj rekli da njeno nerođeno dijete ima agresivan tumor na mozgu, koji mu je deformirao glavu. Vjerojatno neće preživjeti, a ako i preživi imat će teška mentalna oštećenja.
"Rekli su da je to veličine oko šest puta četiri centimetara na malu glavu koja je negdje 10 centimetara. Onda si možete zamisliti koliko je to. Rekli su i da, ako se rodi i ako preživi zahvat da će imati teška mentalna oštećenja", objašnjava majka Mirela za RTL.
Nitko joj nije ni rekao da ima pravo na prekid trudnoće
No potom je, majku shrvanu teškom odlukom, počeo zlostavljati i zdravstveni sustav. Premda šanse za djetetov normalan život ne postoje, premda je život majke možda u opasnosti nitko joj nije predložio prekid trudnoće, rekli su joj da je to nakon 10. tjedna protuzakonito i da ode doma čekati da beba umre.
"Slegnula je doktorica s oba ramena. Rekla je: 'ovo vam neće odobriti niti jedno etičko povjerenstvo'. To su bile njezine riječi. Kao, nemojte se uopće truditi i moj savjet vam je da se spakirate i potražite pomoć u susjednoj državi Sloveniji", tvrdi Mirela.
Njezin sinčić ima nju, svoju majku. Ima i tatu, starijeg brata. I baku i puno rodbine. Već ima i ime. Grga. U njoj kuca njegovo srce. Udari je nožicom, tu i tamo, i ostavi otisak stopala pored njenog pupka. On je najveća ljubav svoje mame, a majka će učiniti baš sve da ga zaštiti. Pa i od užasa koji bi ga čekao, ako bi nekim čudom preživio porođaj i operaciju.
"Ne bih mu htjela priuštiti život da nas gleda i da možda ne može pomaknuti nijedan dio tijela ili da uopće nije svjestan, vrlo vjerojatno jer kad nekom odstranite pola mozga...", ispričala je Mirela.
Doza humanosti i u mučnim situacijama
Takav život nijedan roditelj ne želi svom djetetu. Ali nijedna od četiriju bolnica kojima se obratila za to nisu marile iako su, po zakonu, trebale. Jedino su joj, ispod glasa, rekli da ode u Sloveniju. Tamo pak, potpuno drugačiji pristup. Misli se i na one ružne, ali neophodne stvari u ovakvim situacijama.
"Želimo li skupni pokop, želimo li pokop-pogreb, hoćemo li donijeti nešto bebici, nekakvu igračku, uspomenu. Neke stvari koje si ovdje ne možete uopće pojmiti kod nas", kaže Mirela.
Postoji li opasnost za majku, a ne samo za bebu? "Mi smo danas saznali iz jednog stranog članka, sad se ne mogu sjetiti jer sam u šoku, ali to moja odvjetnica zna, da čak te maligne stanice, da ima neko istraživanje, mogu prijeći preko posteljice na mene. To mi isto nitko nije rekao", objašnjava.
'Ponekad poželim da ova tortura prestane'
Ponekad, iskreno priznaje Mirela, poželi da iznenada dobije trudove.
"Da se bar ova cijela tortura sad završi, ali onda mi je sljedeća misao bila što ako se rodi živ i ja ga moram takvog gledati i da mi onda umre. Kad se još s njim i vidim i kad ću se još više zbližiti s njim. Pitam se tko će kasnije skupiti dijelove mene", očajna je Mirela.
