Novinarka Ivana Paradžiković s javnosti je podijelila mučan slučaj svoje prijateljice kojoj liječnici nisu obavili abortus, iako je njenom plodu otkriven tumor glave veći od pet centimetara koji je deformirao glavu i pritisnuo mali mozak još nerođenog djeteta. Iako je bilo jasno da će dijete, ako bude rođeno živjeti s teškim posljedicama ili ubrzo umrijeti, majka je u 26. tjednu trudnoće poslana kući.
"Uočena je promjena u glavici fetusa, a trudnoća je do tad uredno praćena. Trudnica je upućena u bolnicu. Radi se o tumoru glave tog ploda koji ubrzano raste i postoji indikacija da se trudnoća prekine, iako se radi o trudnoći od 26 tjedana. Postoji zakonski okvir iz 1978. koji omogućava da se takva trudnoća prekine, jer taj plod nema budućnost. Rečeno je trudnici da će možda odumrijeti u uterusu ili će biti biljka. To su sad riječi koje ja ponavljam, ja to nisam, moram priznati, detaljno pratila. Znam po prilici da je toj trudnici postojala mogućnost u hrvatskim bolnicama, s obzirom na kompetencije mojih kolega i opremljenost naših bolnica, da se trudnoća prekine na teret HZZO-a", komentirala je cijeli slučaj za N1 ginekologinja Jasenka Grujić.
'Prijateljski savjet'
No, trudnica je poslana kući, uz "prijateljski savjet" da ode u Sloveniju. "Da, nažalost ono što je rečeno ispod stola: 'Odite u Sloveniju' je velika sramota za moju profesiju i mislim da je vrijeme da se poduzmu koraci da se posao obavlja profesionalno i da nikakav svjetonazor ne utječe na to da je interes pacijenata na prvom mjestu. To je etička dužnost svakog liječnika i posebno se to odnosi na ovakve situacije koje mogu ugroziti i samu ženu.
Spominjem primjer peruanske žene koja morala roditi encefalitično dijete koje je umrlo nakon četiri dana. Udruge su nakon toga poduzele korake i država joj je morala platiti odštetu jer nije na vrijeme i adekvatno liječena, što je podvrgnuta mučenju i nehumanom pristupu, što joj je narušena privatnost, jer je imala 17 godina. Mogla bih povući paralelu, svakako postoje određene malformacije koje se mogu dijagnosticirati koje nam kažu da plod nema perspektivu i takvu trudnoću, ako to žena odluči, treba prekinuti", govori ginekologinja.
Protuzakonito ponašanje
Smatra da kolege nisu pročitale zakon. Dodaje da se ponašaju protuzakonito ako su to napravili namjerno, a to sa sobom povlači i kaznenu odgovornost. Ističe da bi uređena pravila o pravu na izbor dovela do manje pobačaja.
"Nijedan restriktivni zakon nije doveo do pada broja neželjenih trudnoća. Temelj svega je sveobuhvatna edukacija o ponašanju, aspektima, moralnim, ovakvim i onakvim… S jedne strane je edukacija, s druge strane dobra zdravstvena služba koju mi možemo imati da ima organizacijske volje. Postoje sredstva koja žene mogu uzimati. To je kontracepcija koja kod nas nije dovoljno popularizirana. Na medijima je velika odgovornost u ovim situacijama. Posebno kad se radi o ovoj tematici, prekida trudnoće s jedne strane i popularizaciji kontracepcije, ne samo pilula nego i svih drugih sredstava", ustvrdila je ginekologinja Grujić.
'Ne prihvaćam priziv savjesti'
Istaknula je da ne prihvaća priziv savjesti, jer on dovodi do primjera poput ovoga. "Zna se što je u okviru moje struke, koje su dužnosti i zadaci svakog ginekologa. Ja ne prihvaćam priziv savjesti niti ga tako zovem. Zovem ga odbijanje vršenja dužnosti. Držim se mojih kolega koji su u tome dosljedni i koji smatraju da prizivu savjesti nema mjesta u medicini uopće. I ja to smatram. Savjest i ta ljudskopravaška tematika je nešto drugo.
Ovo je potpuno religijski obojen institut koji je počeo enciklikom Evangelium Vitae 1995. kad je rečeno da se prekid trudnoće i eutanazija moraju tretirati takvim zločinima da im se svaki čovjek mora suprotstaviti prizivom savjesti bez obzira na zakone. To je upad u sekularni poredak države i sad imamo primjer ove žene kojoj kolege ispod stola govore da ide u Sloveniju. Pozdravljam i zahvalna sam slovenskim kolegama koje rade svoj posao kad je u pitanju prekid trudnoće", zaključila je Grujić.
