Pula je premrežena s nekoliko desetaka kilometara tunela iz doba Prvog i Drugog svjetskog rata. Većina je nedostupna javnosti, no dio se ipak otvara, pretvara u pješačke koridore i povezuje liftom s povijesnim Kaštelom, piše Deutsche Welle.
Pula počiva na sedam brežuljaka, na mreži podzemnih tunela koji se prostiru na nekoliko desetaka kilometara. Najveći dio njih čvrstim je željeznim vratima zatvoren za javnost: većina Puljana nikad nije kročila u te mračne katakombe i tek je manji dio otvoren za javnost. Svojevrstan je to grad pod gradom: tunele su počeli graditi Austrijanci u Prvom svjetskom ratu, a nastavili su ih širiti Talijani.
Skloništa za civile
Josip Vretenar, Puljanin koji istražuje njihovu povijest, kaže da je u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije nastalo svega tri posto tunela, do 1940. izgrađeno ih je 13 posto, a najveći dio za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tuneli su služili kao sklonište za stanovništvo u slučaju zračnih napada: u njih se, prema nekim podacima, moglo skloniti čak 50 tisuća ljudi, što je neznatno manje od današnjeg stanovništva Pule!
Mreža tunela sastoji se od skloništa, rovova, galerija i prolaza, a bila su tu i spremišta za municiju i komunikacijski hodnici. Nakon rata grade se i atomska skloništa. Najveći tuneli nalaze se u samom središtu grada, pod brežuljcima Kaštel, Monte Zaro i Monte Ghiro.
Pulski povjesničar David Orlović za DW navodi da su tuneli probijeni kroz svako "ozbiljnije“ pulsko brdo: osim pod navedenim brežuljcima, veliko sklonište nalazi se ispod bolnice, u brdu Sv. Mihovil, tuneli su i ispod Mornaričke crkve.
"Izuzmemo li Monte Zaro, gdje se uzgajaju šampinjoni, ljudi tamo nisu ušli već 30 godina. Osobno se sjećam da su se za vrijeme uzbune zbog problema na Muzilu, gdje se nalazila vojska JNA, ljudi jedan ili dva dana proveli u skloništu po nekoliko sati", prisjeća se Orlović.
Divovska zmija
Prvi zračni napad na Pulu izveo je u kolovozu 1915. talijanski cepelin Citta di Jesi koji je srušen nad morem. Orlović navodi da u to vrijeme još nisu bili svjesni zračne opasnosti.
"Zračni napadi u Prvom svjetskog ratu su beznačajni u usporedbi s Drugim svjetskim ratom u kojem je Pula pretrpjela najveća razaranja u svojoj povijesti“, kaže Orlović. U savezničkim bombardiranjima srušeno je više stotina objekata, među kojima i kasnije obnovljen Augustov hram i Hidrografski zavod na Monte Zaru od kojeg je ostala samo zvjezdarnica.
"Većina tunela, uključujući Zerostrasse, izgrađena je od 1940. do 1943. i kasnije. Bilo je više od 20 zračnih napada za vrijeme Drugog svjetskog rata, a najžešći u veljači i ožujku 1945., kad su gotovo svaki dan ljudi boravili u tim tunelima“, objašnjava povjesničar.
Uz tunele pod Monte Zarom veže se i urbana legenda koja proizlazi ni manje ni više nego iz deklasificiranih dokumenata CIA-e. Istražujući te dokumente, Orlović je pronašao podatke o misterioznoj smrti mornara kojeg je, nakon što je po kazni zatvoren u bunker pod Monte Zarom, ubila divovska zmija. Ostaje nepoznato kako je priča, koja se navodno zbila negdje 1951., dospjela u dokument CIA-e, no povjesničar kaže da je agencija prikupljala sve dostupne informacije, uključujući i glasine.
Zerostrasse
Urbanistički potencijal
Riječ je o velikom potencijalu grada, baštini koja bi se, zajedno s fortifikacijskim pulskim prstenom, u kojem je 30-ak mahom zapuštenih austrougarskih tvrđava, mogla valorizirati, ne samo turistički, nego i osposobiti za potrebe lokalne i šire zajednice.
Grad je prvo krenuo s revitalizacijom podzemlja u srcu grada, gdje je prije nekoliko godina otvoren Zerostrasse, sustav tunela pod Kaštelom. Ondje je nedavno probijeno 20-ak metara visoko okno u kojem će se nalaziti lift koji će povezati Zerostrasse s Povijesnim i pomorskim muzejom Istre na Kaštelu, smještenim u mletačkoj tvrđavi iz 17. stoljeća.
Riječ je o projektu vrjednijem od 23 milijuna kuna, dijelom sufinanciranom europskim novcem. Dio je to prilagođenog projekta "Proces Pula Podgrađe“ iz 2001./2002. pulske arhitektice Brede Bizjak, koja za DW kaže da je pulsko podgrađe, osim kao potencijal kulturnih politika, predstavljeno i kao integralni dio pješačke infrastrukture koja se nadovezuje na postojeću infrastrukturu ulica i gradskih uspona na Kaštel.
"Podzemni putevi su strateški vrlo dobro raspoređeni i povezuju četiri glavne interesne točke u centru grada: to su Giardini, Dvojna vrata odnosno Arheološki muzej Istre, Ulica Sergijevaca preko Cvečićevog uspona te Forum preko Kandlerove ulice", kaže Bizjak.
Podgrađe, prema njenim riječima ima potencijal alternativnog pješačkog metroa koji u nekim poveznicama funkcionira kao prečica, ali i kao brži, svježiji put za vrijeme ljetnih gužvi i vrućina. "Vertikalno povezivanje tih podzemnih puteva s Kaštelom predstavljalo je logički nastavak razmišljanja o trodimenzionalnoj topografiji centralnog gradskog brežuljka kojoj se time otvara potpuno novi mentalni prostor i mogućnost korištenja prostora“, napominje Bizjak.
Kulturna namjena
Sanja Cinkopan Korotaj, direktorica Turističke zajednice Pula, precizira da će se, paralelno s izgradnjom dizala kojim će se dospjeti u atrij muzeja, sanirati i istočna kortina/kazamat utvrde Kaštel. "Bogato austrougarsko graditeljsko nasljeđe, pulski fortifikacijski sustav, bit će predstavljen na jednom mjestu, u utvrdi Kaštel te podzemnim tunelima, koristeći klasičan i suvremeni pristup izložbenom postavu i suvremene tehnologije za multimedijski prikaz i stvaranje doživljaja proširene stvarnosti“, kaže ona.
U Zerostrasse su postavljane izložbe, izvođeni koncerti pa i predstave. "Dizalo koji spaja tunele i Kaštel doprinosi i jednom i drugom kulturnom objektu. Poboljšat će dostupnost Povijesnom muzeju, pogotovo za goste treće dobi“, napominje Cinkopan Korotaj. Zasad, dodaje, nema projekata vezanih uz daljnje otvaranje tunela. No, već ovog ljeta, ako epidemiološka situacija dozvoli, Zerostrasse bi trebao ponovno oživjeti kao u dobra predkoronaška vremena.
