ŠEF ZAVODA ZA RADIOLOŠKU SIGURNOST POTVRDIO: U Hrvatskoj ima još opasnog otpada
NEMA KONTAMINACIJE: Nuklearni materijal na “Ruđeru” je pod nadzorom
"Nastavno na naknadne napise u Večernjem listu u periodu od 4.9. do 6.9.2015. godine, a koje su prenijeli i neki drugi mediji, te s obzirom na konstantni izostanak uredništva Večernjeg lista da od Instituta Ruđer Bošković zatraži informacije i očitovanje o tezama koje iznosi u svom listu, dok se u isto vrijeme konstantno pozivaju na iskaze Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost (DZRNS) te tvrtke EKOTEH dozimetrija d.o.o., koji su uz Institut Ruđer Bošković (IRB) bile uključene strane u projektu sanacije privremenog skladišta radioaktivnog otpada na IRB-u, Institut je ovim priopćenjem dužan razjasniti pojedine činjenice, kako slijedi:
1. NIJE TOČNA TVRDNJA DA SE NIJE ZNALO ZA POSTOJANJE URANA
Ministarstvo gospodarstva je 2001. godine zatražilo od Instituta Ruđer Bošković detaljno izvješće o nuklearnim materijalima i aktivnostima na Institutu, a vezano za posjetu stručnjaka Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) sukladno obvezama RH prema Dodatnom protokolu.
U svom izvješću Ministarstvu gospodarstva, koje je tada bilo nadležno za nadzor nuklearnih i radioaktivnih istraživanja i aktivnosti, Institut je detaljno razjasnio aktivnosti IRB-a na istraživačkim i razvojnim projektima iz 60-tih i 70-tih povezanim s nuklearnim materijalom koje je IRB u prošlosti provodio u suradnji s Institutom Boris Kidrič iz Vinče te Institutom Jožef Štefan iz Ljubljane. Uz navedeno izvješće IRB je priložio i listu s popisom radioaktivnog materijala. Izvješće stručnjaka Međunarodne agencije za atomsku energiju koje je dostavljeno Ministarstvu gospodarstva potvrđuje da su stručnjaci IAEA-e zadovoljni s utvrđenim stanjem u vezi s nuklearnim materijalima i opremom te stanjem razvojno-istraživačkih djelatnosti na IRB-u, te da IRB nije radio na projektima obogaćivanja uranija ili separaciji plutonija.
Također, osim redovitih inspekcija IAEA-e na IRB-u su se provodili redoviti inspekcijski nadzori ovlaštenih državnih tijela RH, u priopćenju izdvajamo nekoliko posebno zanimljivih kako slijedi:
I. RJEŠENJE MINISTARSTVA ZDRAVSTVA IZ 1997. G.
Ministarstvo zdravstva RH, Odsjek za nadzor nad sredstvima ionizirajućih i neionizirajućih zračenja, izdalo je 1997. godine Rješenje kojim utvrđuje da privremeno skladište IRB-a, koje se sastoji iz starog i novog dijela, ispunjava sve propisane uvijete u pogledu prostorija, kadra, tehničke opremljenosti i zaštite na radu svih vrsta istrošenih krutih i tekućih otpadnih izvora ionizirajućeg zračenja kojim je isto tako dužan provoditi sakupljanje, kontrolu i nadzor nad tim otpadom.
Prilikom izdavanja navedenog rješenja izvršen je inspekcijski pregled skladišta koji potvrđuje da su skladišta opremljena svom potrebnom opremom za zaštitu od zračenja i da provjetravanje odgovara potrebama skladišta.
Inspekcijski pregled izvršio je viši sanitarni inspektor Ministarstva zdravstva i izdao Zapisnik, a Zapisnik o izvršenom pregledu supotpisuje i gospodin Mladen Novaković u svojstvu stručne pravne osobe. Da podsjetimo, g. Mladen Novaković je danas direktor tvrtke EKOTEH dozimetrija d.o.o. koja je bila zadužena za sanaciju privremenog skladišta na IRB-u.
Ovakav nalaz potvrđuje da je već davne 1997. godine inspekcija dolazila na teren i postavlja se pitanje, ako nadležni danas tvrde da nisu znali za materijal zašto onda nadležna tijela nisu reagirala davne 1997.
2. ZAPISNIK DRŽAVNOG ZAVODA ZA NUKLEARNU SIGURNOST IZ 2006. G.
Državni zavod za nuklearnu sigurnost 2006. godine obavio je očevid u IRB-u "radi primjene propisa u svezi s nadzorom posjedovanja i čuvanja te izvještavanja o nuklearnom materijalu i posebnoj opremi". Tom je prilikom inspekcija Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost učinila izravan uvid u propisane isprave i dokumentaciju, te obavljenim očevidom na lokaciji smještaja nuklearnog materijala i opreme utvrdila da se, između ostalog, tzv. mistificiran "žuti kolač" nalazi i u novom dijelu skladišta, što odgovara evidenciji priloženoj od strane IRB-a.
Također, u zapisniku inspekcija potvrđuje da je ulazak u zonu osiguran, kontroliran i pod nadzorom kamera, protuprovalnog i alarmnog sustava (24 sata). Nalazom inspekcija potvrđuje da se sveukupni materijal pohranjen u zonama materijalne bilance IRB-a odgovarajuće čuva i evidentira i sa su svi postupci u skladu s tada važećim zakonima.
Nadzor je izvršio dr. sc. Saša Medaković tada u službi inspektora Odjela za inspekcijske poslove pri Državnom zavodu za nuklearnu sigurnost, a danas ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost. Zar je moguće da inspektori nisu napravili temeljiti uvid u privremeno skladište koje se sastoji iz dva dijela? Ako nisu provjerili stari dio skladišta, čija je to odgovornost?
Također, sam Večernji list je u reportaži od 2010. godine pisao o postajanju tzv. "žutog kolača" na IRB-u. Zar je moguće da je Večernji list znao za nešto što nisu utvrdile brojne inspekcije koje su dolazile na IRB? Kako to da je ova činjenica iz 2010. promakla uredništvu Večernjeg lista tijekom pisanja članaka u razdoblju 4.9. – 6.9. 2015. te nije li to bio dovoljan razlog da potakne uredništvo VL-a na potrebu za prikupljanjem dodatnih informacija od strane IRB-a?
3. INSINUACIJE DA NAĐENI OTPAD PREDSTAVLJA PRIJETNJU U SMISLU TERORIZMA JE NETOČNA I OPASNA TE SLUŽI ZA NEOPRAVDANO STVARANJE PANIKE
Izvještaji Međunarodne agencije za atomsku energiju potvrđuju da na IRB-u "nema nedeklariranog nuklearnog materijala ili aktivnosti". Da podsjetimo, kao što je već razjašnjeno i u priopćenju IRB-a od 4.9.2015. kao i u Jutarnjem listu od 5.9.2015. "žuti kolač" nije radioaktivni otpad i kao takav ne predstavlja opasnost za sigurnost građana.
4. DO 31.3.2015. NA SNAZI JE BILO RJEŠENJE PREMA KOJEM IRB ISPUNJAVA SVE UVJETE ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI
Točna je tvrdnja da sav radioaktivni otpad iz 60-tih i 70-tih godina nije bio detaljno evidentiran jer zakoni tadašnje države nisu isto tražili, ali sve inspekcije kako je gore navedeno imale su konstantan uvid u situaciju.
Nakon što je inspekcija Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost 2011. godine, (podsjetimo se tek godinu dana nakon što je IRB izgubio priliku da sredstvima iz IPA projekta financira sanaciju skladišta jer, između ostalog, nije nikad zadovoljen preduvjet projekta odnosno potpisan "Ugovor o skladištenju radioaktivnog otpada, iskorištenih zatvorenih izvora i izvora ionizirajućeg zračenja koji se ne namjeravaju dalje koristiti" između DZRNS i IRB-a kako se navodi u dopisu tadašnje ravnateljice iz 2010. godine) utvrdila da sav otpad nije evidentiran, IRB je pristupio identifikaciji i kategorizaciji sadržaja te je oko 60 % materijala do 2013. sortirano. Međutim, 2013. godine taj je proces zaustavljen kad je inspekcija DZRNS-a zapečatila skladište, da bi procesu sanacije pristupila tek dvije godine nakon pečaćenja.
Napominjemo, da iako je inspekcija DZRNS-a zapečatila skladište IRB-a zbog utvrđenih nepravilnosti u radu u rujnu 2013. godine, Rješenje Ministarstva zdravstva iz 2004. godine prema kojem IRB zadovoljava sve zakonom propisane uvjete za objavljenje djelatnosti, među kojima je i zbrinjavanje radioaktivnog otpada, nije stavljeno van snage sve do 31.3.2015. Dakle, govorimo o razdoblju od preko godine dana kada je skladište bilo zapečaćeno, IRB nije mogao primati otpad ili intervenirati u skladište, ali je imao rješenje za obavljanje te djelatnosti. Postavlja se pitanje kako je to moguće?
5. SANACIJA KOJA JE PREMA NACIONALNOM IZVJEŠĆU IZ 2014. TADA ZAPOČELA, ZAPRAVO JE ZAPOČELA TEK 2015. I JOŠ NIJE ZAVRŠENA
Odgovor na gore postavljeno pitanje možda se može tražiti u činjenici da, iako se obvezala pronaći rješenje za centralno državno skladište radioaktivnog otpada do kraja kolovoza 2015. RH ga još uvijek nema iako se prema javno dostupnom Nacionalnom izvješću iz listopada 2014. godine na stranicama DZRNS-a(http://cms.dzrns.hr/_download/repository/National_report_-_ON_IMPLEMENTATION_OF_THE_OBLIGATIONS_UNDER_THE_JOINT_CONVENTION_ON_THE_SAFETY_OF_SPENT_FUEL_MANAGEMENT_AND_ON_THE_SAFETY_OF_RADIOACTIVE_WASTE_MANAGEMENT_%2C_Zagreb%2C_October_2014.pdf) to ne bi tako dalo zaključiti.
Naime, na 11. stranici navedenog izvješća stoji kako je DZRNS sa sanacijom privremenog skladišta na IRB-u započeo već tada 2014. godine i kako je projekt prepakiravanja otpada s ciljem odvoza na centralno skladište u tijeku.
Napominjemo da je sanacija privremenog skladišta na IRB-u započela u kolovozu 2015. godine, i to dvije godine nakon pečaćenja skladišta te da još nije završena. Naime, iako prema Večernjem listu može zaključiti da je sanacija završena, tek je završena prava faza sanacije.
Naime, sanacija je planirana u dvije faze:
1. Sanacija radioaktivnog materijala u PSRM-u,
2. Sanacija (graditeljska) samog objekta-građevine (PSRM).
Za sada je obavljen samo prvi dio sanacije što potvrđuje i zapisnik inspekcije DZRNS od 24. kolovoza 2015. godine: "Ponovno pečaćenje je izvršeno s ciljem provođenja dodatnih mjera osiguranja u trenutku privremenog prekida postupka sanacije".
Dakle, sanacija još nije završena iako se u zapisniku inspekcije istog tijela koja je 2013. zapečatila skladište navodi da procjena inspektora ukazuje na NUŽNU I NEODGODIVU sanaciju privremenog skladišta na IRB-u za koju je zadužen iznaći rješenje bio DZRNS jer nakon pečaćenja IRB nije smio intervenirati u skladište.
6. DZRNS JOŠ UVIJEK NIJE PRISTUPIO 'SCREENINGU' NA KOJI SE OBVEZAO 2013. GODINE
U zapisniku od 11. rujna 2013. sa sastanka između predstavnika IRB-a i DZRNS-a, koji je uslijedio odmah nakon inspekcijskog nalaza od 11.9.2013., a prema kojem je izvršeno pečaćenje skladišta IRB-a, DZRNS se obvezao izvršiti "stručni pregled (screening) privremenog skladišta na IRB-u s ciljem utvrđivanja potrebnih aktivnosti i odgovarajućih mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja koje se imaju primijeniti tijekom priprema i provedbe utvrđenih aktivnosti. Ovaj korak provest će se u najkraćem mogućem roku ne dužem od mjesec dana".
Sastanku su od strane DZRNS-a prisustvovali dr. sc. Saša Medaković i doc. dr. sc. Dragan Kubelka koji i zaključke potpisuje u ime DZRNS-a. Na požurnicu, koju je IRB-a poslao DZRNS-u 11.10.2013., i to nakon što je prošlo točno mjesec dana u kojem je roku 'screening' trebao biti izvršen, nije do dana današnjeg dobio odgovor.
7. ODGOVORNOST RJEŠENJA TRAJNOG SKLADIŠTA NIJE NA IRB-u
Institut Ruđer Bošković već preko 60 godina brine o sigurnosti radioaktivnog otpada i sigurnost građana niti u jednom trenutku nije bila ugrožena. U tih preko pola stoljeća od kad IRB to radi nikada se nije dogodio niti jedan incident.
Država je trebala donijeti strategiju upravljanju radioaktivnim otpadom, DZRNS opetovano za Večernji list navodi kako sustavno radi na tome, te je sada nakon skoro dvije godine uspio napokon naći sredstva za sanaciju skladišta, iako u izvješću iz 2014. godine tvrdi da je tome već pristupilo.
IRB tijekom razdoblja od kad je skladište zapečaćeno 2013. nije smio intervenirati niti pristupiti sanaciji privremenog skladišta jer je to bila odgovornost DZRNS-a. Ako je DZRNS čeka skoro 2 godine na sanaciju privremenog skladišta Ruđera, IRB je uvjeren da je stanje predstavljalo opasnost po sigurnost građana da DZRNS ne bi čekao toliko dugo na sanaciju bez obzira na nedostatak sredstava, uvjereni smo da tako nešto Vlada RH ne bi dopustila da je bila ugrožena sigurnost građana.
Institut Ruđer Bošković uvijek je surađivao sa državnim institucijama i pružao maksimalnu podršku kao što to cijelo vrijeme čini i u slučaju Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost. Institut nije zaprimio nikakvo finalno izvješće analize inspekcije stoga isto ne može trenutno komentirati.
Ukoliko se u finalnom izvješću inspekcije pokaže da je bilo nepravilnosti ili pojedinačne kaznene odgovornosti, IRB će i u tom slučaju biti maksimalno kooperativan kao sto je to uvijek i do sada bio.
U međuvremenu, još jednom ističemo da nema niti je bilo opasnosti za sigurnost građana kao što je i dr. Medaković sam potvrdio više puta. Ističemo da IRB ima privremeno skladište. Nikad nije imalo ambicije postati trajno jer nikad ni ne bi za takvo nešto mogao zadovoljiti sve uvjete jer trajno skladište ne može biti u centru
IRB još jednom apelira na RH i DZRNS da se pod hitno iznađe rješenje za centralno državno jer skladište na IRB-u je zapečaćeno, a diljem RH kako je i ravnatelj DZRNS-a potvrdio ima radioaktivnog otpada koji nije pod nadzorom i koji je mnogo opasniji tako ostavljen bez nadzora od zapečaćenog skladišta na IRB-u, kao i drugih privremenih skladišta otpada. Ovo su pitanja oko kojih bi se uistinu trebala alarmirati javnost, koja ima pravo na odgovor što je s preko 80 gromobrana bez nadzora diljem RH, kao i odgovor na pitanje gdje se nalazi, primjerice, gromobran svojevremeno pronađen na tlu Makarske? ili što ćemo s otpadom koji ćemo u jednom trenutku trebati preuzeti iz Krškog, gdje će se to skladištiti?
8. ZAŠTO SE SENZACIONALIZMOM I POLOVIČNIM INFORMACIJAMA BLATI UGLED STOŽERNE ZNANSTVENE INSTITUCIJE U RH?
Slijedom svega navedenog i ovdje iznesenih činjenica koje bi Institut Ruđer Bošković rado dostavio uredništva Večernjeg lista da su nas u bilo kojem trenutku kontaktirali, te slijedom činjenice da su se U VL pojavili senzacionalistički članci sada kad je napokon nakon 2 godine DZRNS pristupio sanaciji i kada je prvi dio sanacije učinjen, nužno nam se nameće pitanje zašto se na ovakav način alarmira javnost, šire polovične i površne informacije, iznose nalazi inspekcije koje nisu dovršeni i nisu dostavljeni IRB-u i to u trenutku kad IRB bilježi pozitivan trend rasta u svim područjima svoje djelatnosti od komercijalnih do EU projekata, te kada se stožerni strukturni projekt IRB-a vrijedan 60 milijuna eura nalazi u Operativnom programu EU, te kada je IRB donio brojne interne mjere za jačanje izvrsnosti i međunarodne kompetitivnosti, a koji polučuju rezultate potvrđene u, između ostalog, činjenici da je IRB s kapacitetom od šest posto znanstvenika od ukupnog broja svih znanstvenika u RH povukao skoro 60 posto od ukupnih sredstva koje su u istom razdoblju iz EU fonda za istraživanje i inovacije - OBZOR 2020 povukle znanstveno-akademske institucije u Hrvatskoj", stoji u priopćenju Instituta Ruđer Bošković.
