Češki ministar zdravstva Adam Vojtech krajem rujna podnio je ostavku. Učinio je to nakon niza kritika da je loše vodio zdravstvenu strategiju zemlje u obrani od Covida i naglog porasta broja slučajeva oboljelih od koronavirusa. Tada je 10 i pol milijuna Čeha imalo jednak broj dnevno oboljelih koliko zadnjih dana brojimo nas četiri milijuna. Naš Super Vili veli da će dati ostavku ako sustav krahira jer valjda je sve do sada super odrađeno. To što imamo jednak broj dnevno zaraženih kao dva i pol puta veća Češka našem ministru nije dovoljan razlog za tako radikalan potez. Ni to što nam kapaciteti za smještaj covid pacijenata nisu spremni. Ne brine ga ni to što iz gotovo svake bolnice liječnici ukazuju na probleme, nedostatak ljudi, opreme.
No, odgovornost naših ministara za (ne)rad nikada nije niti postojala. Odlazili su samo pod pritiskom koalicijskih partnera ili medija. I onda nisu odlazili već su otjerani. Naš zdravstveni sustav još nije krahirao, no sudeći prema svemu što vidimo zadnjih par dana njegovo krahiranje pitanje je dana.
Skandali u bolnici na kraju grada
Liječnici najveće hrvatske bolnice, one u Dubravi, prosvjeduju. Vele, nemamo respiratora, oni koji dolaze su neispravni ili nemaju potrebne ateste. Nemamo pojma ni koliko ih imamo iako je proljetos rečeno da smo ih nabavili 300 i da bi ukupno trebali imati njih 800. Danas je na njih priključeno 120 pacijenata. Neispravni su bolnički agregati pa su već u jednoj prilici "na guranac" napajali respiratore kako bi pacijenti ostali na životu. Iz bolnice se otpuštaju pacijenti s teškom kliničkom slikom na brigu također zaraženim ukućanima.
Ventilacija u KB Dubrava nije servisirana, nisu mijenjani filteri pa liječnici i osoblje koji rade sa zaraženima unatoč dobroj zaštitnoj opremi mogu se zaraziti presvlačeći se jer isti zrak struji oko zaraženih i u prostorijama u kojima oni skidaju kontaminiranu odjeću. Gotovo ništa nije na vrijeme pripremljeno iako se nakon prvog proljetnog vala znalo da dolazi drugi.
No i za to postoje razlozi. Tada je na krilima pobjede nad virusom, kako je to tada govorio premijer Plenković, trebalo pod svaku cijenu održati izbore i dobiti ih na slavi Covid junaka Capak, Markotić i Beroš. Junaka koje su mališani doživljavali kao super junake iz crtića. Slali im svoje crteže. Ministar Vili "Hvala na pitanju" Beroš tih je tjedana doživljavao svoju političku i društvenu renesansu. Postao je miljenik žena. Grlio se s Ninom Badrić uživajući u otočkom suncu jer on je pobijedio virus. A nama ostalima uskraćivao bliske kontakte. Očito je bračko sunce uljuljkalo ministra, a njegova šefa izborna pobjeda pa umjesto da pripremaju bolnički sustav za jesen oni nisu činili baš ništa.
Koliko nas dana dijeli od slika koje smo gledali u Italiji?
Buđenje iz ljetne idile nije ni malo ugodno. Lako za njih, no što je s građanima kojih dnevno obolijeva gotovo 3000. Što će biti s desecima njih koji svaki dan trebaju ozbiljnu zdravstvenu skrb. Koliko nas dana dijeli od slika koje smo proljetos gledali prije svega u Italiji. Tko će biti taj koji će morati odlučiti koga ćemo liječiti, a koga ostaviti da umre. Tko je taj tko će odlučiti da vaša majka, sestra, otac ili dijete moraju umrijeti jer kapaciteta za liječenje svih nemamo?. Vili Beroš? On sigurno neće, no prvi je među odgovornima koju su nas doveli na rub takvog stanja.
Odgovornim se ne osjeća ni Andrej Plenković koji informacije koje dolaze iz dubrave komentira; Napravit ćemo jasnu distinkciju od perceptivnih elemenata koji kolaju društvenim mrežnim internetskim prostorom od stvarne slike situacije u toj respektivnoj zdravstvenoj ustanovi. Naočale su mu očito zamagljene kada na ovakav način vrijeđa zdravstvene djelatnike te ustanove i njihov vapaj u pomoć. Ali i inteligenciju građana.
Ni Beroš ni Plenković nisu svojim odlukama odgovorni za širenje zaraze, već za to optužuju nas građane. Izvor iz vrha HDZ-a za Nacional je rekao da cijeli kaos u KB Dubrava generiraju Kujundžićevi ljudi zbog svojih sitnih političkih interesa. Opet politika ispred struke i u ovom slučaju zdravlja ljudi. No stanje u KB Dubrava samo je vrh sante i onoga što se može dogoditi u slijedećim danima.
Hoće li bolnica na zagrebačkom Rebru moći "progutati" sve one pacijente s istoka grada koji se ne mogu više liječiti u Dubravi ili će doći do potpunog raspada našeg zdravstvenog sustava. To naravno nitko ne zaziva niti ne želi. Ali dogodili li se to, broj mrtvih uzrokovan Covidom bit će sitnica u odnosu na smrti od drugih bolesti koje bi takvo urušavanje prouzročilo. I nažalost, ponovno neće nitko niti politički, a ni kazneno odgovarati. Do kada tako?
