"Trebao bih dogovoriti termin za dermatoskopiju, da mi pregledate madeže." "Dobro. Prvi slobodan termin je krajem ožujka." "Ali, to je za četiri mjeseca!" "Nažalost, ne možemo prije." "Ali, doktorice, prošle godine su mi s lica iščupali bazocelularni karcinom. Znam da nije opasan, ali je, jebiga, ipak karcinom. Pa, ako može ikako prije." "Nažalost, ništa prije ožujka."
Šta da čovjek napravi nakon ovakvog dijaloga? Mogućnosti su mu sljedeće.
a) Čeka ožujak i nada se da se u onom madežu koji mu izgleda malo sumnjivo ne krije nikakav karcinom. Ako je katolik, eventualno ode do popa da ga ovaj malo utješi. Pritom plati dvije mise za zdravlje, a pop mu, široka srca, jer vidi da mu je teško, treću održi gratis.
b) Ode kod privatnog liječnika (možda kod doktorice koja ga je upravo odbila, a u slobodno vrijeme u fušu ima privatnu ordinaciju), gdje na red dođe sutra, ali zato pregled plati stotinjak eura.
c) Preseli se u Metković, nazove Stipu Gabrića Jamba i kaže: "Ja sam vaš novi sumještanin, je l' bi mi mogli pomoći nešto oko doktora?", te ga sljedeći dan Stipin vozač, a možda i Stipe osobno, odvede na pregled, a doktorica se ispriča zbog neugodnosti: "Trebali ste odmah reći da znate Jamba."
Uvijek se nađe veza
Nemojmo se praviti glupi. Svi smo se, barem jednom, našli u sličnoj situaciji. I svi ćemo, s obzirom da imamo zdravstveni sustav kakav imamo, kad dođe kost na kost, kad je stvarno frka, uzeti mobitel i krenuti nazivati rodbinu, prijatelje i poznanike ne bismo li zajebali sistem koji ne funkcionira, progurali se preko reda i dobili zdravstvenu njegu kakva nam u danom trenutku treba.
Kad bolje razmislim, u svakoj iole ozbiljnoj situaciji sa zdravljem, veza se u ovoj zemlji uvijek nađe. Ne znam još nikog, radilo se o odvjetniku s Gornjeg grada ili poljoprivredniku iz šestog od Thompsonovih devet sela, a da u tom trenutku nije našao vezu, a nekad i više njih, za slučaj da prva ne upali. Stvar je postala toliko suluda da ti se nekad čini da ima više pacijenata s vezom nego onih bez nje, da bi cijeli sustav možda i bolje funkcionirao kad bi se taj princip legalizirao, a veze se, ne znam, klasificirale. Znaš ministra ili ravnatelja bolnice – veza klase A; znaš doktora – veza klase B; medicinsku sestru – veza klase C. I tako dalje. Izbjegla bi se sva ona zavrzlama prije točke na kojoj čovjek odluči: "OK, nema druge, moram potegnuti vezu."
Teren za populističke bravure
Slično je u državnoj upravi, na zemljišniku, na katastru, na sudovima... Gdje god zagrebeš, dočeka te birokracija premrežena korupcijom, u kojoj konkretan problem građanin može riješiti na dva načina – ili vezom ili tvrdoglavošću i upornošću, koja često rezultira mentalnom bolešću, pa onaj koji je odlučio zaratiti s birokracijom, tvrdoglavo izgurati princip i "skupiti sve potrebne papire", završi s psihičkim tegobama i na kraju traži vezu za liječenje. Pa su građani, kako se to sad u kampanji fino kaže, izgubili povjerenje u institucije.
Sve skupa, teren kao stvoren za populističke bravure tipova poput Stipe Gabrića Jamba, Željka Keruma ili Milana Bandića.
"Ne postoji nijedan čovjek u 10. izbornoj jedinici koji je bio bolestan da mu nisam dao auto ili sredio doktora, jer, nažalost, mi smo socijalna država, ali ne daj Bože da vas zaboli. Ako nemate vezu, ne možete otići do doktora, možete umrijeti doma", obrazložio je prije koji dan Stipe Gabrić Jambo zašto se nada pobjedi u svojoj izbornoj jedinici.
"Pomoć će čoviku"
U ovoj izjavi krije se princip po kojem funkcioniraju i on i Kerum, princip zbog kojeg ih "ljudi puše" i koji ih je i doveo na političke pozicije na kojima se trenutno nalaze.
Prvo je tu onaj moment: "Pomoć će čoviku." Ne sumnjam da Jambo stvarno pomaže svim tim ljudima, u Slobodnoj je objavljeno nekoliko izjava ljudi s imenima i prezimenima kojima je stvarno pomogao. U Splitu slično radi Kerum. Svako malo čujem kako je nekome pomogao s doktorima, kako je nekom pomogao da se zaposli, kako je nekom nasred ulice dao petsto kuna.
A na to liježe onaj drugi moment: "Reć će iskreno, u brk ako triba, ono šta svi znamo." Tako Jambo kaže: "...ne daj Bože da vas zaboli. Ako nemate vezu, ne možete otići do doktora, možete umrijeti doma." OK, malo je pretjerao, kako ljudi vole, ali da je daleko od istine, i nije.
I tako, jedno plus drugo daje ubojiti populistički koktel. Dobivaš čovjeka koji "iskreno govori kakve stvari jesu", da sistem šteka, a uz to će i "pomoć čoviku" koji se našao u sudaru s takvim sistemom.
Zajeb
Na prvu, zvuči primamljivo, ali bih ovdje nešto upitao i Jamba i Keruma. Ako se, nekim čudom, jednog dana nađu u Vladi, hoće li problem nezaposlenosti rješavati zapošljavanjem preko veze, problem socijale dijeljenjem petsto kuna po ulicama, a probleme zdravstva objavljivanjem svog broja mobitela da ih svatko bolestan u svakom trenutku može nazvati.
O tome koliko apsurdno sve skupa može postati kad ovakvi tipovi dođu na vlast, gledali smo u slučaju Milana Bandića. Dok je još žario i palio Zagrebom, gostovao je u jednoj radijskoj emisije u koju su se javljali slušatelji s konkretnim problemima, a pred redakcijom radija stajale su "interventne jedinice" gradske čistoće, gradskog vodovoda, gradske plinare... Kako bi koji slušatelj rekao gdje je problem, Bandić bi live tamo poslao interventne snage demonstrirajući princip o kojem govorimo. "Iskreno je priznavao da sustav ne funkcionira", a istovremeno je "pomagao ljudima" koji s tim sustavom imaju problema. Zajeb je bio samo u tome što je upravo on upravljao dotičnim sustavom.
