Ivica Galić (37), ekonomist i informatičar, u Tkalčićevu ulicu u Zagrebu već deveti dan dolazi točno u deset sati. U rukama grčevito drži samo njemu razumljiv natpis: ''Molim pomoć. Potrebno mi je deset tisuća kuna da popravim svoj svemirski brod i odem kući. A u međuvremenu moram prehraniti sebe i djevojku... Radio bih ja, ali nitko neće zaposliti izvanzemaljca...''
Zbog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, već je kažnjen dva puta. U oba slučaja zbog prosjačenja je kažnjen s 263 kune.
''Kaznili su me, iako je nešto niže od mene stajao neki drugi čovjek koji je pjevao. Policajac me vodio i rekao – ti ne pjevaš, on pjeva'', prepričava Ivica i dodaje kako je izlazak na cestu bio njegov posljednji izlaz. Račun za struju, kao ni ostale režijske troškove, više nikako ne može plaćati...
Diplome koje još čuva u nenamještenom stanu više mu ne znače ništa. Srednju školu završio je u Americi, tamo je završio i fakultet informatike, a po povratku u Zagreb i Ekonomski fakultet.
''U Plivi sam radio godinama najprije u odjelu informatike, nakon čega sam prešao u odjel financija. Ubrzo nakon promjena u firmi dobio sam otkaz. Sreću sam onda pronašao radeći u Ericssonu, a onda je nastupila kriza. Od tada za mene nema posla'', rekao je.
Nešto novca uspio je zaraditi radeći na crno, ali stalnog posla i sigurnih primanja za njega nema, piše Večernji list.
''Kucao sam na razna vrata, pokušavao pronaći posao, ali sve je to bilo neuspješno. Uvijek sam gledao da moje školovanje bude što uspješnije i što bolje, i eto gdje me je to, na kraju krajeva, dovelo'', priča Galić.
''Naravno da želim raditi. Radio bih bilo što, sposoban sam i mogu, ali posao ne mogu pronaći. Ono što sam i obavljao na crno trajalo je kratko i nije me spasilo'', rekao je nezaposleni i očajni ekonomist i informatičar.
