"Naše djelatnosti uključuju interdisciplinarna istraživanja, komuniciranje znanosti, predavanja, organizaciju skupova... Tim djelatnostima pridonosimo akumulaciji znanja o posljedicama migracija, etničkog razvitka, etničkih odnosa, ali i prenošenju tog znanja - kako drugim znanstvenicima, studentima i akademskoj zajednici, tako i praktičnim djelatnicima, novinarima" - tako se na svojim web stranicama predstavlja Institut za migracije i narodnosti iz Zagreba.
Nema projekata
Na upit novinara Jutarnjeg lista imaju li neka značajna istraživanja o migracijama, budući da im i samo ime govori da se time bave, odgovorili su - nemamo!
Na pitanje jesu li možda dobili neki EU projekt ravnatelj Zlatko Šram kaže da su "2007. imali pet projekata koje su kandidirali preko Nacionalne zaklade za znanost", ali da se "na kraju odustalo od njih"
"Nešto smo kandidirali, ali to vam je jako teško dobiti", kaže ravnatelj koji je na toj poziciji od 2011.
Srednja ocjena - 2,35
Institut za migracije i narodnosti najlošiji je od svih javnih instituta u zemlji. To se zna već godinama, ali sada su to utvrdili i međunarodni stručnjaci koji su ocjenjivali rad instituta. Srednja ocjena im je - 2,35.
Čistu jedinicu dobili su iz kategorije međunarodni utjecaj, što znači da su nevidljivi na svjetskoj znanstvenoj sceni. Kvaliteta znanstvenih istraživanja im je mizerna i ocijenjena je s 1,67, a tek nešto bolje, 1,82, vrednovana je upravljačka struktura i organizacija.
I produktivnost im je ispodprosječna (2,83), a jednako su loši i po kvaliteti ljudskih potencijala (2,86).
90 posto troši se na plaće
Institut zapošljava 30 djelatnika, 17 znanstvenika, četiri znanstvena novaka, dva stručna suradnika, dvije knjižničarke, pravnicu, tajnicu i troje ljudi u računovodstvu. Godišnji im je proračun 6,7 milijuna, a od toga gotovo 90 posto troši se na plaće, koje iznose 5,9 milijuna kuna u bruto iznosu.
Ostatak troše na hladni pogon, odnosno materijalne troškove. Financiraju se isključivo iz državnog proračuna, dok su im vlastiti prihodi zanemarivi.
Radna atmosfera na institutu već je duže vrijeme narušena. Od javnosti su se skrivali podaci o njihovoj (ne)produktivnosti sve dok u medijima nije izašla priča u kojima su ih prozvali za nerad. Tamošnji znanstvenici, naime, na posao su dolazili samo dva dana u tjednu, radili su ukupno oko tri projekta godišnje, za prosječnu plaću od desetak tisuća kuna.
No, nije ni to bilo sporno, bitno je koliko su produktivni, radili doma, u nekoj drugoj instituciji ili na samom institutu. Međutim, pokazalo se da većina nema ni projekte, ni značajnije radove.
Kakva je kvaliteta objavljenog
Prema podacima koje je Jutarnji dobio, u prošloj godini svi zaposlenici imali su samo tri rada u WOS-u (bazi objavljenih članaka u međunarodnim časopisima).
Objavili su tri znanstvene autorske knjige koje donose rezultate istraživanja važnih za nacionalnu ili međunarodnu razinu s uvjerljivim obrazloženjem recenzenata. Od 2008. do 2013. svi djelatnici objavili su ukupno 20 radova u WOS-u, 13 znanstvenih autorskih knjiga, a broj citata u WOS-u za to razdoblje iznosi 56. Broj A2 radova (članci u domaćim časopisima) je 100. Razlog zašto je ovaj institut toliko loš, ravnatelj Zlatko Šram traži u sustavu i smatra da današnji studenti nisu dovoljno školovani za daljni istraživački rad, ali i da ne postoje kriteriji po kojima se mjeri nečija učinkovitost.
"Ravnatelj zapravo ima vezane ruke jer mi ne možemo natjerati zaposlenike da rade kad su općenito kriteriji niski. Ne možete biti u sustavu šest godina, a da ništa ne radite. Stalno upozoravam da treba redefinirati rad instituta i da se treba povezati sa Sveučilištem u Zagrebu. Govorim o novom institutu koji bi zapošljavao mlade znanstvene novake i koji bi radio ono za što je namijenjen. Nikako se ne bi trebalo ići na ukidanje ili spajanje s Pilarom", smatra ravnatelj.
