Dosad smo znali da u svijetu, naročito u SAD, ima mnogo tzv. preppersa, ljudi koji spremno dočekuju moguće kataklizme uređujući podzmena skloništa, gomilajući zalihe osnovnih potrepština i naoružavajući se do zuba. No, vjerojatno niste znali da ih ima i u Hrvatskoj i da su organizirani putem nekoliko internetskih foruma i stranica poput preppers-croatia.eu. S pokretačem i urednikom te stranice, jednim od hrvatskih preppera, inače 39-godišnjim programerom iz Pule, razgovarao je novinar Slobodne Dalmacije. Ovaj, dakako, nije želio da mu se objavi ime niti fotografija jer mnogi smatraju da su ljudi poput njega luđaci i freakovi.
Avanturistički duh i ljubav prema prirodi
Na pitanje kako je postao preper, kaže da nije bilo nekog posebnog razloga.
"Nije bilo nekog traumatičnog iskustva ili prekretnice u životu nakon koje sam odlučio postati preper, više su svemu kumovali avanturistički duh, ljubav prema prirodi, raznoj opremi i raznim vještinama", kaže.
Preperi su, po njegovim riječima, osobe koje svoja znanja, vještine i sredstva koriste, kako bi zbog nepredviđene ili opasne situacije sačuvali svoj život, život bližnjih i standard života.
'Pripremam se za realne situacije'
"Zapravo poznajem mnoge osobe koje jesu preperi, ali ne znaju da postoji jedan takav naziv koji bi nas objedinio", ističe on napominjući da se ne priprema za apokaliptične scenarije iz filmova, već za situacije koje u svojoj okolini smatra realnima.
"Moj način pripremanja će se uvelike razlikovati od nekog drugog pojedinca. Recimo, u mojoj blizini se nalazi otpad i česti su požari borove šume u okolici. Jednog ljetnog dana mogao bi se požar iz šume raširiti na otpad. Mnogi nisu svjesni da izgaranje plastike ispušta otrove (dioksini), koji su vrlo štetni i definitivno bi bilo dobro izbjeći bilo kakvo izlaganje njima. Za taj dio pripremanja imam u skladištu dvije maske s odgovarajućim filterima, koje bih koristio prilikom evakurianja obitelji. Netko drugi da, primjerice, živi u blizini "problematičnih" kvartova bi se mogao pripremati kupnjom pepper spreja (suzavac) ili se odlučiti na tečaj samoobrane", objašnjava Puljanin dodajući da sve to podrazumijeva i mnogo potrošenog novca i vremena.
Krav maga ispred vatrenog oružja
Što se skladištenja namirnica tiče, kaže kako je preporuka Crvenoga križa da svako domaćinstvo ima spremno namirnica za 72 sata, što je po njemu minimum za one koji žive u izoliranim dijelovima gdje mogu biti odsječeni zbog snijega, područjima koja često poplavljuju i slično.
"O planu koji bi trebao imati svaki preper ovisi i količina hrane i ostalih potrepština koje će uskladištiti. Mislim da je nekoliko tjedana sasvim dovoljno za većinu, dok se neki pripremaju i za duže periode od nekoliko godina, no tu više nije dovoljno skladištiti hranu, već je treba i znati proizvoditi", kaže.
Naoružavanje vatrenim oružjem smatra pogrešnim
"Vatreno oružje treba znati koristiti i biti spreman upotrijebiti. Također, pokazalo se da nije toliko efektno pogotovo u situacijama koje se vrlo brzo eskaliraju. Osobno bih prvenstveno preporučio borilačku vještinu poput krav mage. Razlog je što vrlo brzo od prosječnog pojedinca napravi osobu koja je goloruka spremna obraniti se od mnogih napada. Bilo koja borilačka vještina je dobra, ali osobe koje treniraju, godinama vježbaju fair-play. Pa tako izvan ringa izbjegavaju udarce u genitalije, grlo, oči i druge točke koje su zabranjene u natjecateljskim sportovima, dok krav maga uči kako iskoristiti upravo te točke i izbjeći ozljede ili što drugo", kazao je Puljanin za Slobodnu Dalmaciju.
Druga opasnost je, kaže, ona od fizičkog napada, s čim je dobro upoznat jer je u mladosti imao mnogo takvih uličnih iskustava u svome gradu.
"Da sam prije petnaestak godina učio krav maga, možda bih još uvijek imao svoje sjekutiće, manje šavova na rukama od presječenih tetiva i manje rendgena rebara. No, onda su bila nesigurnija vremena u mom gradu", kaže.
"Nije mi prioritet skrivanje od svijeta"
A što se tiče pripreme za veće katastrofe, priznaje da nema dovoljno hrane, vode i oružja. Za takav scenarij ima spreman jedino - mozak.
"Dovoljno godina se bavim time da sam siguran kako imam dovoljno znanja o svemu potrebnom kako bih sebi i svojoj obitelji omogućio dovoljno dobar standard života dok se situacija ne bi popravila. Godinama proučavam i treniram vještine poput preživljavanja, ribolova, obradu drva i metala, samoobranu, proizvodnju i konzerviranje hrane i još mnogo toga. U načelu nastojim stvari iz svakodnevne upotrebe iskoristiti za ono što bi mi bilo potrebno, dok drugi kupuju gotove proizvode, no ne shvaćaju da koliko god si dobro propremljen, lako možeš ostati bez toga. Od kuda će tada nabaviti ono što im je potrebno", pita se preper iz Pule.
Dosta ljudi koje zna, kaže, namirnice čuvaju kod kuće u garaži ili skriveno po ormarima, no neki su odlučili napraviti korak naprijed i skladište hranu u "djedovoj" kući u planini ili sličnoj lokaciji. Nisu strani niti sanduci zakopani u šumi, što je po meni jedna od boljih solucija jer u slučaju da morate napustiti sklonište možete se uvijek vratiti po namirnice", kaže pa ističe da mjesečno za te pripreme troši oko 300 kuna što se pokazuje više nego dovoljnim.
Po njegovim procjenama, u Hravstkoj je stotinjak preppera, odnosno onih koji se tako nazivaju, no sigurno ima i onih koji rade isto ali im je stran taj pojam.
"Mnogima, kao i meni, nije prioritet skrivanje od svijeta i gomilanje zaliha već svakodnevno istraživanje i stjecanje vještina koje nam mogu poslužiti u ekstremnim situacijama", zaključuje.
