Pri unajmljivanju stana osim o lokaciji, veličini stana i najamnini, vrijedi razmisliti i o uvjetima najma. Pritom treba biti upoznat i s podstanarskim pravima, jer biti podstanar ne znači biti bez prava. Ugovor o najmu je važan jer štiti podstanara, ali i stan, no rastući trend u Hrvatskoj i dalje se suočava s velikim problemima, poput neuređenog tržišta najma.
"Hrvatska nema uređeno tržište najma stanova pa su mnogi prisiljeni na najam bez ugovora, pri čemu su pozicije najmodavca i najmoprimca često složene pa se tako u javnosti govori o 'podstanarima iz pakla' koji ne plaćaju troškove i uništavaju stanove dok su najmoprimci, odnosno podstanari suočeni s otkazima mimo zakonom propisanog postupka", upozorila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svojem Izvještaju o ljudskim pravima u Hrvatskoj.
Dobar, loš, najmodavac
No, često se događa da kvaliteta života u podstanarstvu ovisi o tome je li podstanar naletio na dobrog ili lošeg najmodavca. No, čak i samovolja pojedinaca, koja često rezultira podizanjem najamnine mimo dogovora, nasilnim izbacivanjem iz stana ili mijenjanjem brave, može se spriječiti informiranjem. Jedan od načina su i radionice o podstanarskom pravu.
"Ideja je, ukratko, okupiti ljude oko ove goruće i zanemarene teme, ponajprije kako bismo se svi mi u statusu podstanara osjetili malo manje prepušteni stihiji raspoloženja tržišta i pojedinačnih gazdi i uvidjeli da nismo sami u ovome i da imamo pravo zamisliti siguran dom u podstanarskom stanu. Kroz radionicu predstavljamo analize ugovora i upućujemo na to što je u njima izvan odredbi zakona, odnosno kako možemo pregovarati da se takve odredbe ugovora izmijene", rekla je za RTL arhitektica Iva Marčetić, aktivistica udruge Pravo na grad i voditeljica radionica.
Kaže kako je u posljednje vrijeme primijetila da su podstanari svjesni neizdrživog stanja na tržištu, uzrokovanog visokim cijenama najma, ali i postupanjem prema njima. Na česte primjedbe, još su češći odgovori podstanarima koji ih navode da se ne bi trebali žaliti, jer je stan ionako gazdin. No, propisi kažu drugačije, iako ih se većina stanodavaca ne pridržava. Tako često pred podstanare dolaze s ugovorima o najmu koji je često u suprotnosti sa Zakonom o najmu stanova.
"S obzirom na to smo zaključili da bi najmoprimci trebali imati 'kontraugovor', nešto što smo nazvali 'idealnim podstanarskim ugovorom' koji bi u sebi sadržavao mnogo više elemenata koji mogu zaštititi najmoprimca budući da su ugovori koji se trenutačno potpisuju, gotovo isključivo u službi zaštite imovine najmodavca. Smatramo da je to nepravedan odnos prema pitanju prava najmoprimaca na siguran i priuštiv stan i život bez naglih i drastičnih promjena najamnine ili stambenog prostora", tvrdi Marčetić, koja je na radionicama sastavila "idealan ugovor" koji će uskoro predstaviti.
Zakon postoji, ali prevladavaju skriveni motivi
Unatoč tome što je država još 1996. pokušala Zakonom regulirati tržište najma stanova, u njemu i dalje postoje određeni propusti, poput onoga da podstanari ne smiju biti cimeri, a nisu do kraja uređeni niti odnosi između najmodavaca i najmoprimaca.
"Smatramo da su pitanja poput razloga za izvanrednim otkazom ugovora ili pitanja mogućeg postotka za povišenje najma ključni elementi koji zakonom trebaju biti podrobnije definirani s namjerom da se štiti pravo na stan najmoprimaca, ali i da se ovaj aspekt stambenog zbrinjavanja definira kao ključan dio stambene politike, ali i politike urbanog razvoja", kaže Marčetić.
No, ničim nisu propisane cijene stanova, pa su podstanari često prepušteni sreći. Za razliku od brojnih europskih i američkih gradova koji posebnim propisima sprječavaju gentrifikaciju, kod nas cijene divljaju. Marčetić upozorava kako je taj dio reguliran onoliko koliko je državi bitno domoći se poreza te dodaje kako se podstanarstvo tretira kao imovinsko-pravni odnos, a ne pitanje socijalne politike, odnosno pravo na stan. Dodatan problem su i platforme za iznajmljivanje, poput Airbnba zbog kojih su mnogi stanodavci odlučili prijeći u dnevni najam, što je podiglo cijene i stanove učinilo još nedostupnijima. Marčetić i ovdje krivi politiku. Smatra kako je promoviranje stambenih kredita krivo za gentrifikaciju i dug život mladih s roditeljima.
"To nas dovodi u situaciju u kojoj imamo cijelu jednu generaciju u nemogućnosti da se emancipira jer nisu voljni u dvadesetima se zadužiti do mirovine, a pritom nisu u mogućnosti plaćati nerealno visoke najamnine u stanovima koji se iznajmljuju na tržištu. Stoga je Hrvatska prvak Europske unije po postotku mladih do 34 godine koji i dalje žive u roditeljskom domu. Istodobno, država nam i dalje uporno šalje poruku da moramo kupovati stanove jer nema nam druge", zaključuje Marčetić.
