Dr. sc. Emina Popović hrvatska je znanstvenica koja istražuje teme vezane za kinesku politiku i ekonomiju na Freie Universität Berlin i Karlovom sveučilištu u Pragu. U Otvorenom uvodniku RTL.hr-a piše o tzv. "vaccine diplomacy" - diplomaciji cjepivom, odnosu
Upozorenja dolaze sa svih strana. Svjetska banka predviđa da će zbog pandemije do kraja tekuće godine dodatnih 150 milijuna ljudi živjeti u uvjetima ekstremnog siromaštva, mahom u zemljama globalnoga juga.
Očekuje se znakovito povećanje ionako golemog jaza između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, a kao vodeći uzrok navodi se nedostupnost cjepiva u siromašnim zemljama. Sve neizbježnije drastično povećanje nejednakosti u ovoj i godinama koje slijede, prema riječima Kristaline Georgieve, šefice MMF-a, najveća je prijetnja ekonomskoj i društvenoj stabilnosti u svijetu. Krtike zbog monopoliziranja cjepiva i time uskraćivanja prilike za oporavak ostatku svijeta bogatim zemljama sjevera dolaze iz znanstvenih krugova i iz međunarodnih organizacija, a nedavno ih je uputio i francuski predsjednik Macron (sam sebi i svojima).
"Moralni krah"
I dok glavni direktor WHO-a Ghebreyesus govori “o katastrofalnom moralnom krahu koji će ljudi najsiromašnijih zemlja plaćati životima”, bogate zemlje ostaju u potpunosti preokupirane same sobom. Njihovi čelnici gotovo da ni ne podižu glave kako bi se osvrnuli na ono što se događa u neposrednom susjedstvu, a kamoli negdje na drugom kontinentu.
Ne radi se, jasno, o tome da te zemlje ne bi željele pomoći, naprotiv - svijet se treba samo malo strpjeti, pričekati dok i onaj zadnji privilegirani građanin, neki junior developer sad već bitno ojađen monotonijom rada iz svog kućnog ureda, ne bude cijepljen. Dvaput, naravno. Lako bi bilo zamisliti, recimo, Borisa Johnsona kako domišljato pojašnjava okolnosti: "To vam je kao ono s maskom za kisik u avionu - preporučljivo je prvo staviti sebi, pa onda, ako zatreba, i drugima." Zaista? Čak i ako su ti drugi već kolabirali? "Pogotovo ako su kolabirali", po svemu sudeći složili bi se redom lideri zapadnog svijeta.
"I dalje America first"
SAD su se do sada opskrbile količinom cjepiva dostatnom za cijepljenje 500 milijuna ljudi. S očekivanim skorim odobrenjem Novavaxovog i AstraZenecinog cjepiva, kojima se Amerikanci još uvijek ne cijepe, građanima SAD-a bit će dostupno još 410 milijuna doza. Bidenova administracija obećala je doduše donirati četiri milijarde dolara WHO-voj inicijativi COVAX koja nastoji osigurati cjepiva za zemlje u razvoju, no SAD se i dalje ne odriče niti jedne unutar zemlje proizvedene doze cjepiva.
I dok s druge strane Atlantika još uvijek prevladava politika "America first" - gomilaju se zalihe, ne izvozi se i ne donira cjepivo, EU je, kao da je riječ o bilo kojem drugom dobru, odluke o izvozu cjepiva prepustila proizvođačima. Vođeni isključivo tržišnim načelima, oni su dio doza proizvedenih u EU prodali Velikoj Britaniji, Kanadi, Japanu, Meksiku, Saudijskoj Arabiji i Singapuru.
Potpuno drugačiji pristup (neki će reći i moral) upražnjava Kina koja daje prioritet izvozu cjepiva nad domaćom distribucijom. Kina je do polovine travnja izvezla ukupno 166 milijuna doza. Associated Press kao i neki kineski izvori govore o čak pola milijarde doza cjepiva koje se Kina obvezala izvesti u više od 90 zemalja. Kineska vlada tvrdi da njihovi proizvođači imaju dovoljno kapaciteta da u tekućoj godini proizvedu 2,6 milijarde doza. Količina je to koja bi joj zacijelo osigurala presudan utjecaj na globalnu raspodjelu cjepiva.
Krediti za cjepivo
Najviše cjepiva Kina trenutno isporučuje zemljama ASEAN-a. Od njih deset samo Vijetnam ne koristi kineska cjepiva. Kina je svoja cjepiva uspješno plasirala i u zemljama Latinske Amerike, Sjeverne Afrike i na Bliskom Istoku.
Iako su podaci o detaljima pojedinačnih ugovora nedostupni, očito je da Kina naručitelje svojih cjepiva različito tretira. Nekim zemljama cjepiva su donirana, nekima su donirane samo prve, manje isporuke, dok su neki za sve isporučene doze primili račune i ponude za kredite kineskih banaka. Primjerice, Filipinima i Pakistanu Kina je prvotno donirala po 500-600 tisuća doza cjepiva, nakon čega su iz Manile uslijedile narudžbe za 25 milijuna, a iz Islamabada za 21 milijun doza. Slično je bilo i u Egiptu i Iraku.
No, za razliku od tih zemalja, Tajland, Malezija, Indonezija i većina zemalja Juže Amerike nisu dobili "besplatne uzorke", nego su od početka kupovali cjepivo.
Zemljama u subsaharskoj Africi Kina je donirala od nekoliko desetaka tisuća do nekoliko stotina tisuća doza. Kako Pfizerova, BioNTechova i Modernina cjepiva nisu pogodna za afričko podneblje i infrastrukturu jer zahtijevaju pohranjivanje doza na ekstremno niskim temperaturama, a COVAX se još uvijek suočava s problemima oko isporuka AstraZenicinog cjepiva, jeftinija, dostupna i nezahtjevna kineska cjepiva u tom dijelu svijeta nameću se kao logično rješenje.
Cjepivo u zamjenu za političke ustupke?
Bez obzira na opći dojam da su kineska cjepiva u mnogim zemljama u razvoju dočekana s ushićenjem i olakšanjem, okolnosti za Kinu ipak nisu bezbrižne. Najprije, kao i ostala “tradicionalna” cjepiva i Sinovacovo ima visoku oscilaciju u efikasnosti. Dok je u Turskoj njegova efikasnost procijenjena na 83%, u Brazilu ona iznosi svega 50,4%.
Također, u nekim zemljama postoje bojazni (popraćene i/ili utemeljene na narativima iz Washingtona) da je kineska opskrba cjepivom politički i ekonomski uvjetovana. Paragvaju, jednoj od rijetkih zemalja koja je priznala neovisnost Tajvana, Peking je navodno ponudio cjepivo u zamjenu za prekid diplomatskih odnosa s Taipeiem. Kineske vlasti oštro su demantirale te tvrdnje. Osobno mi se čini malo vjerojatno da Kina za svoje cjepivo izravno i neodložno traži političke protuusluge.
No, na duži rok, jamačno računa na unaprjeđenje ekonomske suradnje, a ponegdje i na političku podršku. Uostalom već se i spominju objedinjavanja suradnji po cjepivima s onima vezanim za Inicijativu pojas i put u području infrastrukture i tehnologije što neki mediji i političari predstavljaju kao dokaz i rezultat korištenja globalne krize za postizanje vlastitih ekonomskih i geopolitičkih interesa.
(Dr. sc. Emina Popović, foto: Privatni arhiv)
"Poštenje i hrabrost" Aleksandra Vučića
S druge strane, vlade Indonezije, Turske, Filipina, pa i Srbije snažno su stale iza Kine. Predsjednici tih zemalja cijepili su se upravo kineskim cjepivima što su kineski državni mediji entuzijastično i detaljno prenijeli. Čak ni u Srbiji nije bila vijest da se Vučić docijepio, no na drugom kraju svijeta stotine milijuna Kineza mogli su prošlog tjedna po drugi put pratiti cijepljenje predsjednika Srbije i komplimente koje je primio za svoju "poštenje i hrabrost".
Prema recentnim ispitivanjima javnog mnijenja, ovakav oblik diplomacije cjepivom pokazuje se učinkovitim. Percepcija o Kini u svijetu mijenja se nabolje, kao i legitimitet Komunističke partije u zemlji.
Kina, naravno, nije jedina zemlja koja se služi diplomacijom cjepivima. Tu su još prvenstveno Indija i Rusija. Rusija je, u usporedbi s Kinom i Indijom, proizvela i izvezla znatno manje cjepiva (proizvodnja iznosi oko 20, a izvoz 4 milijuna doza) te ona može donekle konkurirati Kini samo u području centralne Azije.
Između Kine i Indije vodi se više bitaka za dominaciju, no najvažnije se ipak odvijaju u njihovom susjedstvu. Indija je za sada izvezla 66 milijuna doza, no kao zemlja u kojoj se proizvodi 60% ukupne svjetske proizvodnje svih cjepiva, za očekivati je da će iskoristiti svoj veliki proizvodni kapacitet i da će uz Kinu imati ključnu ulogu u raspodjeli cjepiva.
Međutim, indijska vlada je zbog iznimno teške situacije koju je Indiji donio drugi val Covida-19 bila primorana na neodređen rok obustaviti sav izvoz cjepiva. Kineske društvene mreže na kojima se često i bez zadrške izražava antagonizam ponajprije prema SAD-u, ali sve više i prema Indiji, posljednjih su dana prepune sarkastičnih prosudbi o indijskoj, ispostavilo se, preambicioznoj diplomaciji cjepivom.
Mnoge od njih mogle bi se ugrubo prevesti našom starom narodnom izrekom gdje žaba vidi konja kako se potkiva, pa i ona podigne nogu, pri čemu bi konj, naravno, simbolizirao Kinu, a njemu po prirodi stvari inferiorna žaba Indiju. Uspješna borba Kine s pandemijom pogotovo u usporedbi s većinom ostalih zemalja novi je izvor nacionalnog ponosa i faktor je koji nedvojbeno pridonosi trendu rasta kineskog nacionalizma.
Je li doista riječ o altruizmu?
Na kraju, osvrnimo se kratko na pitanje koje se nameće od samog početka - je li Komunistička partija Kine altruističnija od zapadnih demokratski izabranih vlada? Autorica ovog teksta ne zna niti može znati odgovor na ovo pitanje, no on nam ionako ne bi mnogo pomogao u razumijevanju razlika u pristupima spomenutih aktera jer se čimbenici koji ih objašnjavaju nalaze negdje drugdje.
Prvo, Kina drži virus pod kontrolom te stoga nije u žurbi s cijepljenjem. Drugo, zbog uspješnog upravljanja korona-krizom, Kinezi imaju izrazito visoko povjerenje u svoju vladu. Bez povjerenja građana niti jedna vlada u trenutnim okolnostima, pa ni ona autoritativna, ne bi mogla izvoziti veći dio proizvedenog cjepiva.
Pritom treba spomenuti da se Kina i gospodarski brzo oporavlja te već u ovoj godini očekuje 6% rasta što dodatno olakšava i osnažuje položaj vlade. Između ostalog, Komunističku partiju ne očekuju izbori - ona ne mora strahovati da će na taj način biti kažnjena od strane građana, čak i kada bi joj zaprijetio indijski scenarij. To Kini, kao i u mnogim drugim inicijativama dozvoljava razmišljati i djelovati na duge staze.
Bitno je spomenuti i da Kina sebe vidi kao lidera globalnog juga, a ovim svojim angažmanom želi nedvosmisleno potvrditi svoj status, ali i ostvariti cilj kojoj joj desetljećima izmiče - povećati svoju “meku moć” i predstaviti se svijetu kao odgovorna sila. Nadalje, činjenica da je pandemija izbila upravo ondje, i još bitnije, da je kineska vlada u prvim mjesecima skrivala podatke o oboljelima i razmjeru zaraze, neupitno predstavlja dodatnu motivaciju za preuzimanje uloge dobročinitelja.
"Nacionalizam cjepiva"
U tom smislu "diplomacija cjepivima" nastavak je "diplomacije maskama" kroz koju se Kina doniranjem medicinskih potrepština uspješno nametnula kao dio rješenja, a ne izvor problema. Na kraju krajeva, kao što smo već naveli, ne radi se samo o dobročinstvu.
Osim u subsaharskoj Africi, Kina pretežno donira po nekoliko desetaka ili iznimno stotina tisuća "testera", dok ostatak prodaje i na tome, za pretpostaviti je, dobro zarađuje. Win-win je to situacija i za Kinu i za zemlje u razvoju koje bi se inače još teže mogle nositi s krizom.
Jedini koji dugoročno gube su oni koji ne sudjeluju jer, paradoksalno, smatraju da si to ne mogu priuštiti. A time ujedno gubi i model globalnog upravljanja iza kojeg stoje zapadne demokracije i kojemu se kineski model nameće kao sve prisutniji i uvjerljiviji konkurent. Upravo zbog toga, ako su moralna načela već zakazala, a jesu, EU i SAD ne mogu si priuštiti nacionalizam cjepiva.
