Fizičar i viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković, Saša Ceci, osvrnuo se na svojem Facebook profilu o informacijama, takozvanim parolama, koje označavaju da osoba ne zna ništa relevantno o konkretnoj temi, ali ipak može reći nešto što zvuči kao da zna.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Parola 1: Cijepljenje je zakazalo
"TIjekom travnja i svibnja ove godine u Indiji se primijetilo da soj koronavirusa koji danas zovemo delta probija zaštitu od zaraze koju nam daje cijepljenje. Obično bi virus, ako uđe u naše tijelo nakon cijepljenja, odmah bio prepoznat od antitijela koja bi ga neutralizirala čak i prije nego naše stanice iskoristi kao svoje kopirne uređaje. Nekim ljudima je virus uspio probiti tu prvu zaštitu i počeo se umnažati. Kod dobrog broja njih imunosni sustav istreniran cjepivom ipak se brzo trgnuo pa počeo hvatati viruse prije nego su napravili veću štetu. Ljudi bi bili asimptomatski – ne bi ni znali da su zaraženi. Treća grupa ljudi dobila bi i simptome kovida, ali bi oni bili blaži nego kod necijepljenih i sama bolest bi u pravilu trajala kraće.
Za sve koji su imali imunosni sustav nenačet liječenjem ili drugim bolestima to je bilo dovoljno da izbjegnu ozbiljnije komplikacije. Samo neki od onih s jako oslabljenim imunosnim sustavom imali su najozbiljnijih problema, koji su nažalost uključivali i hospitalizaciju i respiratore, pa i smrtni ishod.
Cijepljenje je tako, iako nije u potpunosti spriječilo širenje koronavirusa, covid pretvorilo u svojevrsnu gripu. Ako se svi koji nemamo medicinske kontraindikacije cijepimo, postat će točno ono što su neki tvrdili od početka: da je covid samo neka gripa i da ne moramo raditi toliku dramu i da možemo živjeti slobodno. Mislim da je prilično ironično, a možda čak i pomalo suludo da se upravo ti okupljaju na trgovima i traže slobodu – od tog starog normalnog. Jer traže slobodu od potvrda koje ga omogućavaju, i koje sve koji se još nisu cijepili potiče da još koji put razmisle. Nekoliko puta tjedno. I velika se većina ljudi u zemljama gdje su potvrde uvedene u konačnici i cijepila.
I sad, čak i kad brojevi novozaraženih narastu, ono bitno što se broji govori nam samo jednu riječ – gripa.
Parola 2: Cijepljeni su jednako zarazni kao necijepljeni
U SAD-u su prikupljani podaci tijekom lipnja i srpnja i uočeno je da i cijepljeni i necijepljeni mogu dobiti delta soj, bilo na velikim manifestacijama s puno ljudi, bilo u područjima i razdobljima gdje takvih manifestacija nije bilo (dakle, škole i poso-kuća-birtija). Testrianja zaraženih pokazala su da i jedni i drugi u nosu imaju manje više istu količinu virusa. To znači da MOGU biti jednako zarazni. To je istina.
I ta istina je u srpnju potakla američki Centar za zarazne bolesti da promijeni preporuku za cijepljene i sugerira da i oni u zatvorenom prostoru nose maske. I zato je masku važno staviti preko nosa – štitimo time i sebe i druge od delte. No neki su tu istinu protumačili da cijepljeni i necijepljeni JESU jednako zarazni. To je laž.
To što u nosu u NEKOM trenutku imamo ISTU količinu virusa ne znači da tu količinu imamo JEDNAKO dugo. Cijepljenima će se virus duže boriti da se dokopa stanica. A kad se konačno počne množiti, imunosni sustav će ga brže eliminirati. Važna karakteristika zaraznosti je koliko ljudi u prosjeku zarazi jedan zaraženi, a to će biti manje kod cijepljenih jer oni nisu samo kraće i blaže bolesni, nego su i kraće zarazni.
Dakle, opet kao – gripa.
Parola 3: Cijepljeni su zarazniji nego necijepljeni
Jedna od meni apsolutno najluđih među svim ludim teorijama oko covida, dobro… ako ne brojim onu da mobilne 5G mreže prenose ili čak stvaraju virus, je ona da su cijepljeni nekako opasni za necijepljene samim time što su cijepljeni. Da s njih nakon cijepljenja nekako curi virus (otkud?) ili spike protein (ajde?) ili boktepitaj što, i to onda nekako izaziva nešto strašno kod necijepljenih.
Suludo je da tog proteina u tijelu koje nema nikakvih problema ima toliko da curi iz njega, a onda u drugom tijelu, u koje uđe mala količina, odjednom izaziva strahovite probleme. Kažem, suludo, jer kad se isti taj zarazi virusom, pa mu samo tijelo proizvede ogromne količine tih istih proteina, onda odjednom tijelo više nema problema. Preplivao bi more, ali se boji da se ne utopi u čaši vode. A onda su tu i antimaskeri koji ne nose maske jer je koronavirus manji od perforacija na njima, pa može proći, ali sad stavljaju maske u blizini cijepljenih da spriječe prolazak deset puta manjeg komadića tog istog virusa.
U tom ludilu nema sistema. Ova parola, nažalost, ne zvuči tako ludo sama po sebi, ali to da su cijepljeni zarazniji od necijepljenih zapravo nije ništa manje luda od ovih gore ideja.
Kao prvo, velika većina zaraženih ne zarazi nikoga. To se vidi i iz efektivnog reprodukcijskog broja. Onaj pravi broj je za deltu oko sedam, a ovaj efektivni između jedan i dva. (Da, da, opet kao gripa.) Ljudi kad budu kontakti odu u samoizolaciju pa ako tamo dobiju kovid, prebole ga najčešće ne zarazivši nikoga, osim možda nekog člana uže obitelji. Simptomatski i asimptomatski koji tih desetak dana nakon kontakta pripaze, zapravo ne šire bolest.
Razlika između cijepljenih i necijepljenih je da će se prvi teže zaraziti (zato ne moraju u samoizolaciju) i da je veća šansa, ako se i zaraze, da im se simptomi niti ne pojave. Asimptomatski prijenos je već sam po sebi težak, pa je šansa da cijepljeni bez simptoma prenese virus drugom cijepljenom, i da se ovaj zarazi, jako, jako mala. A ta šansa nam određuje te reprodukcijske brojeve. A ti brojevi nam kažu imamo li epidemiju, ili nemamo. Mala šansa, broj manji od jedan, epidemija trne.
Dakle, nije trik u tome prenose li cijepljeni virus, nego koja je šansa da ga prenesu nekom drugom. Cijepljeni cijepljenom, ako je bez simptoma, dovoljno mala da će pandemija koja ovisi o tome, sama od sebe jednostavno prestati. I zato cijepljeni kontakti ne idu u samoizolaciju, ali je dana i preporuka da se sami testiraju 5 do 7 dana nakon kontakta, kad je za očekivati da neki od njih mogu postati na par dana zarazni.
Parola 4: Covid-potvrde su razlog za širenje zaraze
To je točno sad, kad se necijepljeni moraju testirati. Ali dok se nisu morali, daleko najveća opasnost bila je od necijepljenih. Za početak, zato što je neusporedivo veća šansa da je zaražen netko necijepljen nego cijepljen. A kad se cijepljen i zarazi, u prosjeku je puno je kraće zarazan od necijepljenog, što dodatno smanjuje šansu da zarazi nekog drugog.
Tu najveću šansu za širenje zaraze, zaražene necijepljene, u velikoj mjeri rješavaju ove 3G covid potvrde. Uz to, imaju i pozitivan efekt da potiču necijepljene da se cijepe. To ne treba samo nama, i nije dobro samo za zemlje našeg (mediteranskog, hajdučkog, nemam pojma kakvog točno, ali inatljivog u svakom slučaju) tipa poput Francuske i Italije, već je to isti blagotvorni efekt polučilo i u jednoj Danskoj.
E sad, naravno da bi bilo bolje da se testira sve ljude svo vrijeme. Međutim to je, prvo, financijski prezahtjevno (i ovo besplatno testiranje će biti besplatno tek nekoliko tjedana), a i pogreška tih testova kod ljudi koji još nisu razvili simptome je relativno velika. Zbog ovog zadnjeg opasnost onih necijepljenih zaraženih koji se provuku testu je usporediva s cijepljenima koji imaju potvrde.
U epidemiologiji nije cilj pohvatati sve zaražene i staviti ih u izolaciju, jer je to praktično nemoguće. Dovoljno je smanjiti šansu da zaraženi prenesu dalje do te mjere da efektivni reprodukcijski broj padne ispod jedan. Time epidemija prestaje. Ne time da na grafu novozaraženih izgleda da smo na vrhu vala. Ako popustimo mjere, ili se opustimo toliko da se ni onih najosnovnijih ne držimo, krivulja će nastaviti rasti. To smo vidjeli već toliko puta – čak i u ovom valu.
Epidemiju ne zanimaju mjere koje je propisao stožer. Nju zanimaju samo mjere kojih se mi držimo. Ključ rješenja je u našim rukama.
Parola 5: Cjepivo neće zaustaviti pandemiju
Budući bivši savjetnik vlade (ili koja je već trenutačna situacija s njim) tvrdi da je ta vlada kao Tito: pokušava zakonskom prisilom zaštititi zdravlje građana. U smislu da cjepivo očito neće zaustaviti pandemiju nego je samo za osobnu zaštitu od ozbiljnih komplikacija covida. Kao da zakonom tjera ljude da se cijepe protiv bjesnoće ili tetanusa ili onog meningitisa od krpelja. Zvuči logično. Samo što ni Tito nije tjerao na ta cijepljenja pa je usporedba možda ipak mrvicu promašena.
Ali tako je to u markentingu, mora biti rečeno nešto bombastično pa da svi mediji prenesu. Činjenica je da se cijepljeni teže zaraze. Nije lako je kvantificirati koliko je to teže jer ne možemo napraviti jednostavan pokus koji bi to pokazao, iz banalnog razloga što nije etično zaraziti zdrave ljude smrtonosnom bolešću da vidimo što će ispasti. Još je teže objasniti što točno znači taj broj koji određen razmim drugim bitno etičnijim, ali i kompliciranijim metodama ispada između pet i deset.
Uzet ću tri anegdotalna primjera koji su se dogodili meni prilično bliskim ljudima.
Prvi slučaj – odlazak na sportsko natjecanje u zemlju u kojoj bukti epidemija. Nakon povratka nitko tko je bio cijepljeni nije zaražen. Svi koji nisu bili cijepljeni – zarazili su se.
Drugi slučaj – redovna dvoranska sportska aktivnost u gradu u kojem bukti epidemija. Nakon rekordno velikog broja novozaraženih tamo, ispostavilo se da su svi necijepljeni zaraženi. I da niti jedan cijepljeni nije.
Treći slučaj – cijepljena osoba je dobila kovid. Prenijelo joj ga je dijete koje ga je dobilo u vrtiću (dakle, još nije moglo biti cijepljeno).
Ove tri anegdote ilustriraju ono što pokazuju sva istraživanja – jako je teško zaraziti se ako smo cijepljeni. Antitijela od cijepljenja napadaju virus čim uđe u naše tijelo. Virus ima one ključeve kojima otvara naše stanice. Antitijela se kao pluteni vinski čepovi nabiju na njih i tako onesposobe virus. Čepovi finih vina ispuštaju miris koji neodoljivo privlači buduće bivše vladine savjet… hoću reći limfocite koji onda pojedu virus koji je okružen antitijelima. Ali to nije sve. Osim što se teško zaraze, cijepljeni se i brže izbore sa svakom fazom zaraze i bolesti. Tako i razdoblje u kojem su zarazni traje puno kraće. A to znači da će u prosjeku zaraziti puno manje ljudi od necijepljenih.
Uvijek, uvijek ista priča. A što bi bilo drugo? Jedini način da pandemija stane je da prosječan broj novozaraženih po jednom zaraženom padne ispod jedan. I cijepljenje, uz minimalne dodatne epidemiološke mjere, može smanjiti reprodukcijski broj dovoljno da epidemija utrne.
Parola 6: Nešto jako ne valja s cjepivom
Kad bi doista bilo toliko smrti od cijepljenja koliko se priča po društvenim mrežama to bi se moralo negdje vidjeti. Ne može se to sakriti nakon pet-šest milijardi doza. Međutim, interesantno je kako samo necjepiše poznaju tolike umrle od cijepljenja. Netko je u zezanciji rekao da ti ljudi izgleda nisu umrli od nuspojava cijepljenja, nego od nuspojava poznavanja tih necjepiša.
Šalu nastranu, prije nekog vremena Ameri su napravili veliko istraživanje na 11 milijuna ljudi i utvrdilo se da nema viška smrti među onima koji su od njih bili cijepljeni. Višak bi se vidio ne samo u situaciji da ih doista više umire nakon cijepljenja. (Moram reći da mi je intrigantno da ista ekipa koja inzistira da se umire s, a ne od kovida, ovdje apsolutno uvjerena da je svaka smrt nakon cijepljenja – od cijepljenja. S obzirom da u našoj zemlji otprilike umre oko 4000 ljudi svaki mjesec, nakon što se pola stanovništva cijepilo statistički je nemoguć događaj da baš nitko od nas nije preminuo u mjesec-dva nakon cijepljenja.)
Ovo američko istraživanje je interesantno i zato što bi se u njemu moralo vidjeti i one kojima je imunitet navodno oštećen pa će umrijeti u roku od dvije godine – što je još jedna luđačka teorija koja se masovno širi po društvenim mrežama. Kad bi to bilo tako, oni koji već imaju neke probleme među testiranima bi dosad umrli. (Tako se testira i dugotrajne posljenice tvari na koje se sumnja da su kancerogene – kod nekih ljudi se ta kancerogenost nažalost ispoljava jako rano – i zato se to mora vidjeti.)
Rezultat ovog istraživanja je i to da ne postoji povećana smrtnost kod cijepljenih niti u kategoriji od 12 do 17 godina, čega smo se svi najviše bojali. Eto, taj naš razumljiv strah je ipak bio neopravdan. Zbog toga je američki Centar za kontrolu bolesti (koji je i proveo ovo istraživanje) i dao preporuku da se cijepe i djeca starija od 12 godina.
Ničeg u svijetu ne trebamo se bojati, rekla je jedna od naboljih znanstvenica svih vremena Marie Curie, trebamo to razumijet. Sad je vrijeme, kaže ona, da razumijemo više kako bismo se bojali manje. To je ono čemu nam služi znanost. Da razumijemo čega se trebamo, a čega ne trebamo bojati.
Parola 7: Znanstvenici ne razumiju pravu istinu
Kako ćeš onemogućiti otkrivanje muljatora na detektoru laži? Možeš ga naučiti da bolje laže, postoje tehnike za to. Ali jednostavnije je da pokvariš sam detektor. No najjednostavnije je da uvjeriš druge da je pokvaren. Bit ćeš prokleto uspješan u tome ako si i sam operater na tom detektoru. Ili si ga sam konstruirao. Ako si i sam znanstvenik. To je razlog zbog kojeg preko godinu dana traju doslovno divljačni napad na znanost, ali i na same znanstvenike koji samo pokušavaju čestito i moralno raditi svoj posao i obavještavati javnost o svim novim spoznajama relevantnim za virus i pandemiju.
Znanost je najbolji način spoznaje stvarnosti o svijetu oko nas i svijetu koji je u nama koji znamo. I sve te spoznaje koje dobivamo znanstvenim istraživanjima nisu neko tajno znanje zapisano šifriranim jezikom i pismom u nekim ogromnim u tko zna kakvu kožu uvezenim knjigama čuvanim u skrivenim bjelokosnim knjižnicama.
OK, kad pogledamo izdavačku politiku nekih znanstvenih časopisa, a i uvažimo činjenicu da se znanje umnaža ogromnom brzinom i da nitko već jako dugo ne može znati i pratiti sve čak ni u svom području, to možda može tako izgledati. Ali zato postoji znanstvena zajednica – ekipa obrazovanih, pametnih i domišljatih, ali i lukavih, zajebanih, egocentričnih, pa i pokvarenih ljudi kojima su zajedničke samo dvije stvari. Da više ili manje solidno poznaju svoje područje istraživanja, i da pristaju da drugi iz područja ocjenjuju i recenziraju njihove znanstvene radove.
I da se razumijemo nešto, iako vjerojatno nitko od znanstvenika nije sve ono gore navedeno, i dobro i loše, isto tako treba znati da su sve kombinacije moguće. Tako ima onih među nama koji su debelo nadprosječni u oba ta ekstrema – fantastični i kreativni otkrivači tajni prirode i, istovremeno, moralne i ljudske nule. Oni će biti najefikasniji u laganju o detektoru laži.
Poanta je da iako jedan znanstvenik ne može znati sve, njih više može znati jako puno. Pa tako i lako uhvatiti tog jednog kad, tko zna čime izazvan, krene lupetati.
Najteži dio pandemije bio je to da smo paralelno imali i preporuke struke koje su se temeljile na prethodnom znanju, primjerice da oni bez simptoma ne moraju nositi maske, i informacije iz najnovijih znanstvenih istraživanja, kao što je ono da su zaraženi i prije simptoma bili zarazni. Tada se mijenjaju preporuke i to je svima nama izazivalo neugodan osjećaj. Ako danas mogu prekrižiti ono što su jučer govorili, možemo li vjerovati u to što danas pričaju?
Takva nesigurnost bila je plodno tlo za teorije zavjere. Lako je nekoga uvjeriti da netko tko tako mijenja mišljenje nije stručnjak, ili da zapravo nešto skriva. Da manipulira nama. Ili nešto još puno zlokobnije.
A zapravo je to najbanalnija karakteristika znanstvenog istraživanja – paradoksalno, ona koja se u potpunosti slaže s teorijama zavjera i koju sam spomenuo već gore – sumnjaj u očito. No znanost ima i pravilo da se provjerava sve, a kad se provjeri i pokaže se da je nešto pogrešno – za razliku od teoretičara zavjera – promijeni se mišljenje. Ne mogu to svi. Niti svi znanstvenici. Dapače, mi znamo biti puno tvrdoglaviji.
I to je ono što nas znanost uči – ne samo da smijemo promijeniti mišljenje, već i da to nije slabost. To je snaga koja nam treba da možemo napredovati. To je način na koji smo postigli današnji stupanj razvoja tehnologije. Ali znanost o prirodi i tehnološki napredak trebaju pratiti i društvene znanosti – moramo razumjeti na koji skriveni i perfidan način naši strahovi oblikuju naše razmišljanje, pogled na svijet i odluke koje donosimo a da nismo ni svjesni da nas je netko manipulacijama vješto upakiranima u činjenice navukao da vjerujemo u laži, poput ovih sedam ovdje. (I volio bih da su se oni sve ovo vrijeme više oglašavali.)
Ne može biti naša slabost ako promijenimo mišljenje i odbacimo staro uvjerenje. Na početku će se činiti beznadno, da gubimo tlo pod nogama, da je sve moguće. Ali nije. Samo trebamo krenuti i dalje će sve biti OK. Pobijediti druge nije lako, a pobijediti sebe je najteže. Znanost nam u tome puno može pomoći. Ali moramo donijeti odluku da to želimo."