Hrvatska nije profitirala ulaskom u Europsku uniju, dominantan je stav hrvatskih građana pa čak i kada se radi o javnom zdravstvu. Sve su glasnija nagađanja kako ministar zdravlja Rajko Ostojić više ne može izbjeći velike rezove u svom resoru koji postaje sve veći uteg državnom proračunu.
Za očekivati je da su u takvim uvjetima građani po zdravlje krenuli u inozemstvo. No od 1. srpnja 2013. godine samo su 3 osobe pokušale iskoristiti pravo liječenje u drugim zemljama Unije s obrazloženjem da se liječenja u Hrvatskoj ne mogu obaviti u roku. Kako su nam priopćili iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), sva su tri zahtjeva odbili jer su se liječenja, navode, mogla obaviti u medicinski opravdanom roku u matičnoj zemlji.
Država nije informirala građane o pravima
Predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata (HUPPP) Đula Rušinović-Sunara misli da građani ipak nisu upoznati s europskim direktivama koje im omogućuju ostvarivanje liječenja u inozemstvu na teret HZZO-a, ako to u razumnom roku ne može obaviti domaće zdravstvo.
"Znamo da su neki građani pitali za usluge liječenja izvan naše zemlje, ali ako osoba uslugu ne može dobiti u Hrvatskoj i želi ju potražiti u inozemstvu, mora dobiti potvrdu da se to u Hrvatskoj ne radi ili da se usluga ne može dobiti u roku. To je toliko komplicirano da građani te papire i ne znaju ishoditi", objašnjava predsjednica HUPPP-a u razgovoru za Deutsche Welle.
Najbrži termin: za godinu dana
Zatrebaju li građani usluge koje nisu na popisu "skupih", mogu po njih slobodno otići u EU i naknadno zatražiti povrat novca od HZZO-a. Takvih je slučajeva bilo 7 do sada i svi su u postupku kojim će se tek utvrditi hoće li se trošak nadoknaditi osiguraniku. Skuplje dijagnostičke zahvate ipak moraju čekati u Hrvatskoj ili platiti privatnim ordinacijama, usprkos činjenici da uredno svakoga mjeseca izdvajaju za javno zdravstvo.
"U Hrvatskoj se na magnetsku rezonancu mozga čeka 365 dana. Za ultrazvuk dojke valja čekati 8 mjeseci. Na kardiologa se negdje čeka duže od 6 mjeseci", priča o katastrofalno dugim listama čekanja na dijagnostičke preglede Mario Drlje čija udruga razgovara s pacijentima iz cijele Hrvatske. Paradoksalno, kapaciteti solidarnog javnog zdravstva su jako veliki, ali nisu iskorišteni.
Upravo zbog toga UHP zahtjeva referendum na kojem bi građani odlučili žele li solidarno ili privatno zdravstvo. "Tada bi se ovih nekoliko stotina tajkuna u području zdravstva na neki način stavilo pod kontrolu. Ovako 4,3 milijuna ljudi postaju njihovi taoci. Nismo protiv privatnog zdravstva, ali želimo da se ono razvija s vlastitim novcem. Država ne smije prepustiti solidarno javno zdravstvo, koje je opće dobro, u ruke privatnika", kaže Drlje.
"Sustav se ne bavi pacijentom"
Hrvatska je još uvijek u recesiji i vrlo teškoj ekonomskoj krizi pa je pitanje o dostupnosti javnog zdravstva nakon ulaska Hrvatske u EU vrlo teško, misli predsjednica HUZPPP-a. "Ne samo da nismo napredovali, već nazadujemo 23 godine hrvatske države. Sustav koji se ne bavi pacijentom, nego prodajom lijekova, ne služi građanima", zaključuje Rušinović Sunara.
Mario Drlje pak kaže da ne vidi napredak hrvatskog zdravstva od dana ulaska u EU. "Ne, naprotiv! Liste čekanja su se produžile. Na realizaciju prava na kvalitetno liječenje se čeka sve duže i duže."
http://www.dw.de/hrvatski-gra%C4%91ani-niti-ne-tra%C5%BEe-lije%C4%8Denje-u-eu/a-17428520
