Riječ je o dopunjenom Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije kojim je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s europskom direktivom što je još u svibnju ove godine tražila implementiranje europskog istražnog naloga.
Bolja suradnja u borbi protiv kriminala
Taj novi mehanizam suradnje trebao bi, vjeruju u Europskoj komisiji, olakšati posao pravosudnih tijela u slučaju da su im potrebni dokazi koji se nalaze u drugoj državi EU-a. Tako na primjer, ako francuska pravosudna tijela tragaju za teroristima skrivenima u Belgiji, mogu zamoliti svoje belgijske kolege da u njihovo ime ispitaju svjedoke ili pretraže domove. Time bi se trebale pojednostaviti i ubrzati prekogranične kriminalističke istrage.
Evo što se točno u praksi mijenja
Iako je u pitanju mehanizam koji podrazumijeva apsolutno povjerenje među članicama EU, stručnjaci s kojima smo razgovarali napominju kako se u jednom segmentu Hrvatska ipak previše izložila.
Naime, člankom 42. propisano je izvršenje europskog istražnog naloga za nadzor telekomunikacija uz tehničku pomoć Republike Hrvatske. Prema njegovim odredbama kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog za mjere tajnog nadzora mora najprije za to pribaviti nalog suca istrage. Taj dio praćenja i prisluškivanja trenutno je identično reguliran i domaćim Zakonom o kaznenom postupku.
No, u idućem stavku tog članka slijedi novost. Nadležno županijsko državno odvjetništvo savjetuje se s nadležnim tijelom države izdavanja hoće li nalog biti izvršen prijenosom telekomunikacija izravno državi izdavanja ili pak presretanjem, bilježenjem i naknadnim dostavljanjem rezultata prikupljenih provedbom naloga državi izdavanja. Jednostavnije rečeno Hrvatska može odlučiti da omogući npr. Italiji da izravno prisluškuje ljude u Hrvatskoj koji su pod istragom ili joj, nakon što sama tajni snimi traženu komunikaciju dostavi snimke.
"To se sigurno neće dogoditi"
Izvori Net.hr-a u hrvatskoj policiji, Državnom odvjetništvu i sudstvu nemalo su iznenađeni ovakvim rješenjem, te nas uvjeravaju kako druge zemlje nisu omogućile izravno prisluškivanje iz inozemstva.
"Sasvim sigurno ni Hrvatska neće pristajati da se telekomunikacija u Hrvatskoj izravno nadzire iz neke druge europske države, pa je izvjesno da će ta zakonska mogućnost osatati samo mrtvo slovo na papiru", tvrde naš izvor iz DORH-a.
Kazneni odvjetnici s kojima smo razgovarali jedinstveni su u stavu: "Od lošeg uvijek može gore". Pri tome misle na zakonska rješenja koja otvaraju mogućnost da netko tko nije pod tajnim mjerama bude snimljen, a nadležna hrvatska tijela nemaju mogućnost to kontrolirati.
Ne zadire se više u prava okrivljenih
Prof. dr. sc. Petar Veić, predstojnik katedre Kazenog postupovnog prava Pravnog fakulteta u Rijeci, naglašava pak kako uvijek treba podržati uvođenje novih mogućnosti u borbi protiv teških kaznenih djela osobito kad ona u svom ostvarenju dotiču područja više država.
'Izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije uvodeći europski istražni naloga za nadzor telekomunikacija uz tehničku pomoć Republike Hrvatske, razlikuje dva načina izvršenja naloga. Pri tome ne propisuje uvjete za primjenu koji bi razlikovali naloge. Moje je mišljenje da bi prijenos telekomunikacija izravno državi izdavanja naloga predstavljalo mjeru koja je s gledišta interesa svake države, teža. S gledišta okrivljenika in abstracto je teško naći uporište da je to teži zahvat u njegova prava.
Suradnja s figom u džepu
Inzistiram na 'interesu države' jer naša iskustva sa Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije su do sada obilovala različitim gotovo ponižavajućim postupcima drugih prema nama (npr. Njemačke, Mađarske, Austrije). Temelj takve suradnje je povjerenje", naglašava Veić očito aludirajući na stavove Njemačke, Austrije i Mađarske o europskom uhidbenom nalogu što ga je Hrvatska izdala za šefom mađarskog MOL-aZsoltom Hernadijem. Profesor Veić navodi i sasvim realan mogući problem što se može pojaviti.
"Testirajmo na konkretnom primjeru razmatranu mjeru. Telefonski kontakt hrvatske predsjednice i jednog od ozbiljnijih okrivljenika u Hrvatskoj s kojim primjerom se javnost zabavlja već duže vrijeme. Osobno teško podnosim kad bi se s našim prljavštinama bavio netko drugi, a ne mi sami. Mislim da bi u takvim okolnostima to moglo biti pitanje koje ulazi u područje nacionalne sigurnosti. Dostava odgovarajućih kopija može slijediti vrlo brzo nakon razgovora, što govori da takva mjera nije nužna. Možda bi upravo curenje podataka iz inozemnih izvora pogodovalo razvoju boljih društvenih odnosa", komentira Veić i sam uvjeren kako je ovo zakonsko rješenje bilo nepotrebno.