Zasada ni projekt Slavonija ni svi drugi projekti ne daju baš rezultata, i Slavonija i ostatak Hrvatske sve su prazniji, vidjet će se to u ponedjeljak, prvog dana škole. 6 škola ostat će zatvorenih vrata jer su ostale bez ijednog učenika. A u 117 škola nije upisan nijedan novi učenik. Imotska krajina je jedno od problematičnih područja.
Oznake opreza i ležeći policajac optimistično su postavljeni - ali uzalud. Jer u školu Kljenovac kod Imotskog školarci više neće pretrčavati cestu.
Prošle je školske godine iz ove škole izišlo posljednje dijete. Zatvorila se ne samo za iduću, već i godine koje dolaze jer nove djece nema na vidiku.
Otužna je to slika sela. Ipak - u obližnjim Budimlićima pronašao sam pravu rijetkost - kuću u kojoj se igra troje djece. Svo troje bivši učenici sada zatvorene škole. Ili - I svo troje gledaju zatvorena vrata svoje škole?
Jel tebi bilo lijepo 4 godine pohađati školu koja je sad zatvorena?
"Je, lipo je bilo. Ima sam se s kime duržit. Uvik sam iša sa školom na izlet neki. Doslovno sam mogo pješke ić od kuće i od škole. Nije bilo auta, mogo si imat svoj mir i radit što oćeš!, kaže nam učenik Ivan Budimlić.
Nije Kljenovac jedina škola u Hrvatskoj koja je zatvorila svoja vrata. Zbog nedostatka učenika zatvorilo ih se još pet diljem zemlje. Jedna u Humu na Sutli, zatim u Slovenskoj Kovačici u Bjelovarsko- bilogorskoj županiji, u Brseču u Primorsko-goranskoj, u Crljeniku u Zadarskoj i u Hrkanovcima Đakovačkim u Osječko- baranjskoj županiji. Petstotinjak je prvašića manje nego lani, a u čak 117 škola ove godine nije upisano nijedno jedino dijete. Derutno zdanje u Krstaticama samo je podsjetnik na vremena kad se dječji smijeh orio selima imotske krajine.
Ne tako davnih 1970-ih godina ova je škola bila jedva dovoljno velika za četristotinjak djece koja su je pohađala. Morali su se otvarati i A i B razredi jer znalo je biti i po pedesetak djece iz iste generacije.
Danas je ovdje ostala tek podružna školica koju će pohađati samo dva učenika. Nije to sve lako gledati ni ravnatelju škole u Zagvozdu, koji je u posljednjih 30 godina svjedočio gašenju čak sedam područnih škola.
"U Krstaticama gdje imamo konstantan pad djece, unatrag pet godina nije se nijedno upisalo. Dakle zadnje dijete ima pet godina da je upisano, tako da te djece nažalost nema. Škola će se najvjerojatnije ukinuti iduće godine. Možda se i ne ukine jer ostat će jedno dijete, ali u toj školi perspektive nažalost nema", ističe ravnatelj škole u Zagvozdu Tonči Vuksan.
Ipak, nisu svi odustali od sela. Ivan bi, kad završi konobarsku školu u Imotskom, želio otvoriti kafić baš negdje u blizini.
"Vamo mi je lipo. Želim ostat, ako bog da oženit se, imat svoju dicu, nek vamo iđu i to je to", kaže učenik Ivan.
Možda i on pridonese pozitivnim brojkama. Državni zavod za
statistiku objavio je da je Imotski jedan od 9 gradova u
Hrvatskoj koji imaju pozitivan prirodni prirast.
U Solinu, Metkoviću, Kaštelima, Dugom Selu, Krku, Pazinu,
Opuzenu, Biogradu na moru i Imotskom ipak je rođeno više djece
nego što je ljudi umrlo. S ružičastim naočalama na glavi radije
čitamo vijesti o tih devet nego o preostalih 119 gradova koji
pokazuju realnu sliku Hrvatske koja polako odumire.
