Svaka od 30 izvanrednih vožnji do Botova stajala je 75 tisuća kuna, iako karte ovim putnicima nisu naplaćene. Što znači da su prijevoz izbjeglica vlakom, HŽ-ova poduzeća dosad ukupno platila 2 milijuna i 250 tisuća kuna.
Iz Opatovca do Baranjskog Petrovog sela ponekad je vozilo i po 70 autobusa. A svaki je koštao 5000 kuna na dan. To su tek neki od dosadašnjih troškova, dok se Hrvatska uzdaje u pomoć Europske unije, ali poručuje - na izbjeglicama se neće zarađivati.
"Ja želim kazati da je Hrvatska od prvog dana odredila da neće lihvariti na ovim ljudima, da će im organizirati ljudski, dostojanstven odnos prema njima, da neće naplaćivati troškove kao što to rade po nekim drugim zemljama", kaže Jadran Perinić, ravnatelj Državnog ureda za zaštitu i spašavanje.
Na zdravstveno zbrinjavanje izbjeglica država je potrošila oko 2 miljuna kuna, a Crveni križ je od početka krize podijelio je na tisuće kompleta prve pomoći, hrane i ostale pomoći.
"Nekakav okviran podatak o količini financija koje je Crveni križ dosad potrošio na izbjeglice iznosi nešto više od pola milijuna kuna", kaže Katarina Zorić iz Crvenog križa.
A dok se još zbraja koliko su hrane i pokrivača dale državne robne zalihe, zna se da je na čišćenju terena i javnim radovima u kampu Opatovac privremeno zaposleno 209 ljudi. Ministar rada Mirando Mrsić najavljuje da će ih biti još.
"Mjesečno se za ovih 209 izdvaja 826 tisuća kuna, dakle oni imaju punu plaću, plaćeno zdravstveno i mirovinsko, imaju pune troškove prijevoza", kaže Mrsić.
Pa time gruba neslužbena računica izgleda ovako: kada se zbroje troškovi prijevoza, Crvenog križa, zdravstvene skrbi i dodatno zaposlenih, u izbjegličkoj krizi potrošeno je najmanje 8 milijuna i 300 tisuća kuna.
U to nisu ubrojeni zasad nepoznati iznosi smještaja, hrane, ostalih potrepština i dnevnica za djelatnike raznih službi, iz čega je jasno da Hrvatska na zbrinjavanju potrebitih nije štedjela.
