"Ako se treseš od ljutnje na svaku nepravdu onda si moj suborac", izjavio je comadanteChe Guevara u studenom 1956. godine kada je zajedno s osamdesetak revolucionara prebačen na Kubu gdje je namjeravao srušiti korumpirani režim Fulgencia Batiste. Tih sam se riječi čovjeka koji je bio spreman umrijeti za svoje ideale, poštenje i pravdu sjetio danas gledajući Viktora Šimunića. Nezavisnog vijećnika iz zagorskog grada Oroslavja, kako u suzama objašnjava na jednoj televiziji istinu o sebi, ali i istinu o ovoj nesretnoj zemlji.
Pogode čovjeka takve stvari. Ako sam bilo što naučio u ovih svojih pedeset godina koliko mi je u guzici, naučio sam prepoznati poštena i časna čovjeka i upravo zbog toga iznenadilo me pitanje novinara upućeno rečenom Šimuniću, nije li uradio to što je uradio možda zbog toga što mu je ponuđeno premalo. Na taj upit, Viktoru Šimuniću su potekle suze i moram priznati da sam skoro i sam zaplakao od nemoćnog bijesa.
Viktora Šimunića, naime, lokalni čelnici HDZ-a, konkretno Žarko Tušek, i Emil Gredičak, gradonačelnik Oroslavja uz kojega se veže nekoliko afera, pokušali su kupiti pred lokalne izbore. Šimunić je sve snimao, kompletan razgovor i ponudu. Za kampanju koju namjeravaju provesti u idućih mjesec dana, rečeni dvojac je Viktoru Šimuniću ponudio logistiku, informacije, marketinšku pomoć, a u cilju da platforma HDZ-a, uz pomoć nezavisnog Šimunića skine sadašnjeg župana sa vlasti. Tušek je Šimuniću, između ostalog, rekao da mu za tu akviziciju i šutnju o njoj, naravno, nudi pročelničko mjesto koje god želi ili kakvu instituciju po izboru. Park prirode Medvednica, Centar za prirodu u Zagorju ili već što mu padne na pamet. Tako naime funkcionira HDZ, na svim razinama, na onim lokalnim gotovo u pravilu. No zašto baš Viktor Šimunić i zašto baš sada, upitat ćete se svi vi koji za Viktora prvi put čujete, no nama koji pratimo njegov zviždački rad već godinama, ta je "nemoralna" ponuda sasvim jasna i potpuno logična.
Lovac na uhljebe
Viktora Šimunića javnost je upoznala i krstila u lipnju prošle godine kao "Lovca na uhljebe" tj. čovjeka koji se prvi u Hrvatskoj potrudio da izračuna koliko ova zemlja ujednom mandatu troši na lokalne političare. Viktor Šimunić šokirao je tada hrvatsku javnost podacima koje je prikupio, a koje je javno iznio u istom mjesecu u Diretku RTL-a.
Milijardu kuna, samo u jednom mandatu, Hrvatsku koštaju lokalni političari, Vijećnici, gradonačelnici, načelnici, župani i njihovi zamjenici. Njih, kako je ustvrdio Šimunić, a koji je mjesecima prikupljao podatke, slao mailove i tražio od institucija da mu te i takve informacije koje moraju biti dostupne javnosti i predaju, došao je do frapantnih iznosa koje trošimo na 1321 lokalnog političara koji vode 576 gradova, općina i pripadajući ih županija. Kada je sve zbrrojio, podvukao crtu, na njihove plaće odlazi još 170 milijuna kuna bruto tijekom jedne godine, a kada se tome pridodaju postojeće naknade, dolazimo i do cifre od 250 milijuna kuna.
Šimunić je tada na RTL-u, objasnio svrhu svog istraživanja, te isto ponudio institucijama koje su voljne istražiti zanimljive detalje kao što je recimo općina Marina kod Trogira čija načelnica "volonterka" ne prima mjesečnu plaću, ali ima naknadu od gotovo 13.000 kuna bruto mjesečno.
Tim i takvim stvarima bavio se Viktor Šimunić postavši tako "Lovac na uhljebe" na radost čitave javnosti koja se smijala apsurdima mile nam i drage države, ali i njemu samome tih dana, čovjeku koji "očito nema pametnija posla" da bi se bavio takvim uzaludnim stvarima. Uzaludnim, pokazat će se u mjesecima koji dolaze, u kojima nitko od nadležnih nije bio zainteresiran za njegova istraživanja i stvar je poslovično pala u zaborav.
No, njegova je reputacija ostala. I upravo u pripremama za lokalne izbore koji nas očekuju, Žarko Tušek i Emil Gredičak razmišljali su potpuno logično. Viktor Šimunić bio je kada malo bolje pogledate iz njihova rakursa – idealan izbor, zbog dvije ključne stvari. Prva je da je Viktor Šimunić medijski prepoznat, što u mentalnom HDZ sklopu ima visoku vrijednost. Lice koje će ljudi prepoznati, lice koje ih je jednom zaintrigiralo i nasmijalo, lice koje je jednom ponudilo barem kakvu – takvu naznaku poštenja. A poštenje je krucijalno kod lokalnih izbora i svi se manje – više kunu u njega. Ta prednost koju Šimunić ima mogla bi biti presudna i lokalni dvojac zaključio je da je Viktor Šimunić idealan kandidat za koaliciju. A zaključili su i da se "maloga može kupiti" kao što se uostalom može kupiti bilo koga. A pitanje novinara je li onda točna konstatacija da su mu ponudili premalo Viktora je pred kamerama rasplakalo.
Isus Krist je rekao da će svi oni nepravedno optuženi i žedni istine jednom njemu sjediti s desna. Novinar Šimunića istina nije optužio, već je samo citirao riječi lokalnih šerifa Tušeka i Gredičaka, koji su pravedničkim bijesom ustali na "Lovca na uhljebe" optuživši ga u kontekstu izjava kako, pazite sad, očito nije bio zadovoljan ponudom. "Oni mene optužuju da sam lažljivac", rekao je u suzama Šimunić, "možda to što sam uradio nije normalno, njima nije normalno. No po reakcijama javnosti vidim kako je sve to „postalo normalno“ ali ljudi – nije normalno nuditi takve funkcije, nuditi Zagorje. Mediji su me prozvali lovcem na uhljebe, a da prihvatim pozicije koje mi se nude, popljuvao bih sve što sam do sada uradio. Ne bih mogao mirno spavati", zaključio je Šimunić.
Viktor Šimunić, Che Guevara iz Oroslavja, pošten je i častan čovjek koji se godinama bori protiv korupcije. I koji to radi, kako sam kaže, za svoje nećake i buduću djecu. Jer iskreno voli svoju zemlju i svoje Zagorje, i želi ga drugačijim. Želi da njegova djeca i nećaci ostanu u njemu, sa jednakim šansama, a koje garantira jedfino zemlja i Zagorje očišćeno od korupcije. Očišćeno od takvih ljudi kao što su Žarko Tušek i Emil Gredičak.
Mogao je, a nije
Bolje je umrijeti stojeći za svoju zemlju, nego u njoj živjeti na koljenima, rekao je na barikadama Che Guevara s automatom u rukama. Tih riječi sjetio sam se danas gledajući tog poštenog čovjeka kako ogorčeno suspreže suze na objede od strane lokalnih moćnika da laže. Viktor Šimunić jedan je od malobrojnih koji su odlučili živjeti u ovoj zemlji po svojoj savjesti, a ne po modelu lokalnog HDZ-a. Modelu koji je očito i postao "normalnim". Kako među samim akterima, tako i među građanima Hrvatske koji bi ponovo, da su sada izbori, izabrali iste ljude da ih vode. Viktor Šimunić očito nije normalan čovjek, jer normalni ljudi paze da se sa rogatima ne biju, posebno kada jedino od tih istih rogatih i mogu dobiti takvu jednu ponudu da šta ja znam, postanu direktori Nacionalnog parka Medvednica, iako o samom poslu niti imaju pojma, niti su kvalificirani za njega. Takav je naime postao mentalni sklop u Hrvata. Svi možemo biti sve. Dovoljno je samo da stavimo jedan potpis na ponudu, i da pogazimo sve časno i moralno, sve pošteno u sebi.
I zbog toga je Viktor Šimunić danas pred čitavom Hrvatskom zaplakao. Jer je mogao, a nije. Jer mu nitko riječ ne bi rekao da je prihvatio, ali njemu je jedino važno njegovo lice koje jutrom brije u ogledalu. I njegovi nećaci, buduća djeca koja će jednom, a potpuno sam siguran u to kada odrastu s ponosom izgovarati njegovo ime. Che Guevare iz Oroslavja.
A da je tako potvrdio je i sam premijer Andrej Plenković na upit novinara o najnovijem skandalu. Naime, premijeru nije upitna istinitost snimki, već sama prisutnost u sobi takvog jednog 'visoko rizičnog' vijećnika s kojim bi se trebalo dogovoriti. Po Plenkoviću nije upitna moralnost njegovih ljudi, već to što su politički 'zeleni' kako je naglasio.
Što im "ne rade radari".
Možemo iz premijerovih riječi zaključiti štošta, no najvažnije jest da njega osobno takve vrste ponuda niti čude, niti iznenađuju. Snimci unatoč, unatoč onome što smo svi čuli, premijer je shvatio da Tušek nije došao na sastanak sa Šimunićem s namjerom da trguje utjecajem.
I to je možda najbolji pokazatelj zašto smo tamo gdje jesmo trenutno u Europi.
Na samom korupcijskom vrhu.
