Strašne poplave koje su nedavno poharale Hrvatsku otvorile su nam oči pred onim što nas čeka u budućnosti, a to su problemi koje bi mogli nastati zbog vremenskih (ne)prilika uzrokovanih klimatskim promjenama.
Hrvatska je zbog toga u opasnosti, odnosno nalazi se među najizloženijim zemljama u Europi što se tiče posljedica klimatskih promjena. Radimo li dovoljno za spas naše klime, a usput i naše zemlje? O temama klimatskih politika u Europi za Net.hr je u velikom intervjuu govorila zastupnica u Europskom parlamentu, Romana Jerković.
NET.HR: Nedavno smo svjedočili strašnim poplavama u Hrvatskoj. Na svom ste Twitteru napisali da je Hrvatska treća najizloženija država u EU posljedicama klimatskih promjena. Što to znači za našu zemlju, postoje li neka istraživanja na razini EU što je naša najveća prijetnja u budućnosti?
ROMANA JERKOVIĆ: Prema izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) Hrvatska je u skupini tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod (BNP). To je zapisano i u hrvatskoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu koja je usvojena u travnju 2020. godine. U Strategiji se navodi da su gubici u razdoblju od 1980. do 2013. godine iznosili oko 2 milijarde i 250 milijuna eura, u prosjeku oko 68 milijuna eura godišnje. Iznos ukupno prijavljenih šteta za razdoblje od 2013. godine do 2018. godine bili su oko 1.8 milijarde eura, što iznosi oko 295 milijuna eura godišnje. Između 2000. i 2007. godine ekstremni vremenski uvjeti nanijeli su poljoprivrednom sektoru štetu od 173 milijuna eura, dok je suša 2003. godine prouzročila štetu između 63 i 96 milijuna eura energetskom sektoru. Procjenjuje se, također, da je u kolovozu 2003. godine stopa smrtnosti bila za 4 % viša zbog toplinskog udara. U Strategiji je prikazana ranjivost sektora na klimatske promjene, s osam ključnih sektora (vodni resursi; poljoprivreda; šumarstvo; ribarstvo; bioraznolikost; energetika; turizam i zdravlje) i dva međusektorska tematska područja (prostorno planiranje i uređenje te upravljanje rizicima). Prema Strategiji možemo očekivati promjene raznih klimatskih parametara: porast srednje godišnje temperature zraka, visoku sezonalnost oborina, smanjenje kišnih razdoblja i povećanje sušnih razdoblja, povećanje toplih ekstremnih uvjeta, povećanje evapotranspiracije, smanjenje vlažnosti tla, povećano sunčano zračenje i porast srednje razine mora. Iz svega napisanog vidljivo je da je stanje ozbiljno i da je nužno promptno djelovanje, no iako je Strategiju predložila i izglasala vladajuća većina, Vlada ništa ne radi po pitanju prilagodbe klimatskim promjenama. Sramotno je da je Hrvatska posljednja država u EU koja je donijela Strategiju prilagodbe, a koliko i u formalnom smislu kasnimo za ostatkom EU najbolje govori podatak da je u mjesecu kada je u Hrvatskoj usvojena Strategija prilagodbe, EU predložila nacrt nove Europske strategije prilagodbe s kojom ćemo se morati uskoro usklađivati jer je politika zaštite okoliša zajednička europska politika.
Na razini EU se kontinuirano provode istraživanja o utjecaju klimatskih promjena na gospodarstva i društva EU pa je tako u nedavno objavljenom izvješću Copernicusa o europskom stanju klime 2022. od 20. travnja 2023. navedeno da je 2022. Europa doživjela drugu najtopliju godinu ikada zabilježenu, a Južna Europa doživjela je najveći broj dana s 'vrlo jakim toplinskim stresom' dosad. Klimatske promjene uzrokovale su raširene suše, a emisije ugljika od ljetnih požara na otvorenim prostorima bile su najveće u 15 godina, neke su zemlje imale najveće emisije u 20 godina. Također je u europskim Alpama zabilježen rekordan gubitak leda s ledenjaka te je zabilježen rekordan broj sunčanih sati za Europu. Kada je riječ o klimatskim promjenama nije dovoljno raditi samo na mitigaciji, odnosno suzbijanju klimatskih promjena, već moramo aktivno raditi na adaptaciji, odnosno prilagodbi klimatskim promjenama jer su one tu i moramo naučiti živjeti s njima.
NET.HR: Koje su još zemlje, osim Hrvatske, među najugroženijima?
ROMANA JERKOVIĆ: U Europi su najugroženije mediteranske zemlje.
Politika se ne bavi dovoljno ovim temamam
NET.HR: Naveli ste i da su nam na raspolaganju i Europska sredstva. O kojim se točno sredstvima radi i što bismo s njima mogli napraviti?
ROMANA JERKOVIĆ: Radi se o značajnim sredstvima iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI fondova) – Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijskog fonda (KF), Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). Strategija predviđa da će ESI fondovi biti glavni izvor financiranja infrastrukturnih mjera i aktivnosti iz Strategije za koje će se planirati i alocirati sredstva na temelju akcijskih planova prilagodbe klimatskim promjenama, ali i drugih sektorskih strateških i planskih dokumenata.
NET.HR: Od čega početi, što je po vama prvi korak koji Hrvatska mora napraviti po pitanju klimatskim promjena i globalnog zatopljenja?
ROMANA JERKOVIĆ: Najveće prijetnje Hrvatskoj dolaze od posljedica vremenskih ekstrema, enormnih količina padalina koje uzrokuju poplave s jedne strane, te dugačkih razdoblja bez padalina koje uzrokuju ne samo sušu, već i požare. To znači da moramo aktivno raditi na projektima obrane od poplava, discipliniranog održavanja postojeće vodne infrastrukture, no i izgradnji novih oteretnih kanala i retencija. S druge strane, treba se velike napore uložiti u sustave navodnjavanja kako bi poljoprivreda preživjela sušne stresove. S obzirom da Hrvatska, poput ostatka Europe uostalom, bilježi sve veći broj sunčanih sati to je prilika za ulaganje u solarnu energiju, kako u fotonapone za proizvodnju električne energije, tako i solarne kolektore za proizvodnju toplinske energije te njihovog korištenja u poljoprivrednoj proizvodnji. Više temperature omogućavaju i proizvodnju drugih poljoprivrednih kultura, a moramo aktivno raditi i na ranim sustavima upozoravanja na vremenske ekstreme te pripremati zdravstveni sustav na izbijanje novih epidemija, posebice se pripremati za sve veći utjecaj vektorskih bolesti. Svakako treba intenzivno raditi i na zanavljanju šuma, agrošumarstvu te izgradnji zelene infrastrukture u urbanim sredinama, posebno u Zagrebu koji je treći europski grad po izloženosti klimatskim promjenama.
NET.HR: Bave li se političke stranke (i oporbene i vladajuće) dovoljno klimatskim politikama u Hrvatskoj?
ROMANA JERKOVIĆ: Ne, ovo je tema koja nije zanimljiva hrvatskim građanima a onda automatski nije zanimljiva ni političarima. No, za razliku od građana, političarima je posao da rade u javnom interesu te je njihova dužnost baviti se ovim temama, informirati, educirati i osvještavati javnost o prijetnji klimatskih promjena te nužnim promjenama kako bismo kao čovječanstvo prevladali ovu najveću krizu današnjice.
NET.HR: Na čemu bi se, prema vašem mišljenju, trebalo više raditi?
ROMANA JERKOVIĆ: Hrvatska nema Strategiju razvoja kružnog gospodarstva a prema podacima iz 2017. godine jako zaostajemo za EU u korištenju sekundarnih sirovina kao resursa za proizvodnju novih proizvoda. EU je 2017. bila na skoro 12 posto, a Hrvatska na 4,4% korištenja sekundarnih sirovina. To znači da velike napore moramo uložiti u izgradnju sustava cjelovitog gospodarenja otpadom te industrijsku infrastrukturu za obradu, oporabu i recikliranje otpada. Hrvatska nema ni Strategiju održivog razvitka s pripadajućim akcijskim planovima, a prethodna je istekla daleke 2019. godine. Da bismo imali promišljeni pristup ovim problemima prvo moramo imati kvalitetne i održive strateške dokumente i akcijske planove, a treba nam i nova Strategija gospodarenja otpadom. Prepoznavanje potencijala 'ozelenjavanja' sektora poput energetike, industrije, poljoprivrede, prometa i gospodarenja otpadom rezultirat će koristima koje nadilaze kontrolu emisija stakleničkih plinova i smanjenja klimatskih promjena koje im je primarni cilj. Primjerice, udio obnovljivih izvora u proizvodnji energije i energetska učinkovitost pomažu postizanju većeg stupnja energetske neovisnosti Hrvatske što je u svjetlu novih previranja i potencijalne energetski nesigurne budućnosti Europe izrazito važno. Osim toga, pokretanjem privatnih investicija građana i malih poduzetnika u povećanje vlastite energetske neovisnosti podiže se investicijski potencijal koji, ako je dovoljno velik može uštedjeti velike državne investicije u energetska postrojenja i osloboditi sredstva za investicije u poticanje energetske učinkovitosti i obnovljive izvore energije (OIE). Za donošenje ovakvih strateških planova, potrebno je sagledati kompletnu sliku, potencijale i troškove, sve koristi i rizike te kreirati cjeloviti sustav koji će u konačnici, osim postizanja ciljeva smanjenja emisija, stakleničkih plinova i onečišćivača zraka, imati i gospodarske i društvene koristi za Hrvatsku.
EU zeleni plan do 2050.
NET.HR: Što je s Europskim parlamentom, smatrate li da se i tamo treba više govoriti o ovoj temi ili je dovoljno zastupljena?
ROMANA JERKOVIĆ: S obzirom na činjenicu da je Europski zeleni plan ključni strateški razvojni dokument EU koji podrazumijeva transformaciju europskog društva i gospodarstva u klimatski neutralno do 2050. godine, Europski parlament se intenzivno bavi temama mitigacije i adaptacije klimatskim promjenama, no to se, nažalost, ne prelijeva na mnoge europske države, posebice one tzv. novije i manje razvijene članice, poput Hrvatske.
NET.HR: Što konkretno EU radi po pitanju ovog problema trenutno?
ROMANA JERKOVIĆ: Prema Europskom zelenom planu EU do 2050. neće imati neto emisije stakleničkih plinova, europski gospodarski rast neće biti ovisan o uporabi resursa te nijedna osoba ni regija neće biti zanemarene, odnosno zelena tranzicija će biti pravedna tranzicija. Čak trećina od 1,8 bilijuna eura ulaganja iz plana za oporavak u okviru instrumenta NextGenerationEU i sedmogodišnjeg proračuna Unije je namijenjen financiranju europskog zelenog plana. Na stranici EK-a dostupna je kronologija dosadašnje implementacije Europskog zelenog plana, a do 2025. godine treba donijeti sve ključne dokumente, politike, strategije, direktive i uredbe kojima će se u razdoblju od 2025. do 2050. provesti ta generacijska tranzicija iz tzv. linearne prema održivoj, cirkularnoj ekonomiji. Iz kronologije je razvidno da se Hrvatska i EU nalaze na potpuno različitim kolosijecima kada je riječ ne samo prilagodbi, već i suzbijanju klimatskih promjena. Naša je velika sreća što nismo kanalizirali rijeke i nismo izgradili kanal Dunav Sava, to što imamo Lonjsko polje i Kopački rit kao velike prirodne retencije te što imamo puno šuma koje usporavaju bujice. U suprotnom danas bi situacija bila puno gora. Nažalost, to nije naša zasluga, već prirodna prednost, ali se u budućnosti više ne smijemo oslanjati na to i moramo početi aktivno djelovati.
