Hrvatska i slovenska razgovarale su o problemu granice daleko od oka javnosti, a rezultat tih razgovora kompromisni je okvir ili prijedlog rješavanja tog bilateralnog spora. Sveukupno je bilo sedam sastanaka na ekspertnoj i političkoj razini i trajali su po najmanje pet sati, piše Večernji.hr.
Prijedlog zajedničkog rješenja predstavljen je stranim državama i njihovim predstavnicima i izazvao je vrlo pozitivne komentare te je apostrofiran kao dobar i konstruktivan način kojim bi se počeo rješavati problem. No, iako je Slovenija u razgovorima okvir ocijenila jako dobrim premda ga nije formalno prihvatila, u zadnji tren se povukla, i to za zadnjeg posjeta premijera Zagrebu premijera Mire Cerara, iako postoje naznake da je prijedlog još "živ".
Nakon niza sastanaka na se razgovaralo o tome što je prihvatljivo, slovenska je strana poručila Hrvatskoj da sve o čemu su do tada razgovarali konkretizira i stavi na papir. Reakcija Slovenije bila je takva da je taj formalizirani prijedlog, nakon što im je predočen, ocijenila jako dobrim. Stranim diplomatima i državama kojima je taj instrument predočen, predstavljen je kao zajednički jer je proizašao iz zajedničkih razgovora, a ne samo hrvatski, iako ga je Zagreb formalizirao.
Obje bi države potpisale instrument koji bi se, primjerice, zvao Protokol o granici. Razgovaralo se o tome da bi imao određenu preambulu koja bi bila minimalistička, a u kojoj bi utvrdili o čemu se i jedna i druga država slažu i oko čega nema prijepora.
Preduvjet svega toga jest taj da se dogovori i nacrta granica na kopnu i na moru te priloži na posebnim kartama koje bi bile dio tog protokola.
Ta bi granična crta morala biti drukčija od one u arbitražnoj odluci, i na moru i na kopnu. S malim izmjenama i popravljanjem crte, za što je potrebna i politička volja, moguće je postići to da se izađe u susret objema državama te obje države mogu reći da su profitirale.
U prvom članku protokola, obje bi države potvrdile da granica na kopnu ide onako kako je ucrtana u kartama u sklopu tog protokola, dok bi se druga točka na isti način bavila granicom na moru. Treća bi točka bila režim plovidbe kroz hrvatsko teritorijalno more, gdje bi režim bio i malo liberalniji, a četvrta komisija kojom bi se demarkirala odnosno obilježila granica na kopnu.
Ovo je vrlo dobro rješenje jer Slovenija inzistira da se odmah krene obilježavati granica na kopnu, dok Hrvatska inzistira da se prvo dogovori crta. Na predložen način zadovoljile bi se obje strane – Slovenci bi mogli reći da napokon imaju komisiju za demarkaciju, a Hrvatska bi imala ucrtanu granicu.
Zadnja odredba ticala bi se stupanja na snagu tog protokola, gdje bi svaka država sama odlučila koji je unutarnji postupak potreban da bi taj protokol stupio na snagu. Za Hrvatsku bi to svakako bila ratifikacija u Saboru, jer je riječ o međunarodnom ugovoru, i Hrvatska na to gleda kao na utvrđivanje granice. Slovenska je strana razmišljala o slanju u vladu ili u parlament.
Nakon što je vidjela prijedlog na papiru, Slovenija je protokol ocijenila dobrim i solidnim, no situacija se iznenada mijenja i 19. prosinca, slovenski premijer Cerar ga u Zagrebu odbija. Je li tomu kumovao sastanak koji je dan prije imao s političkim partnerima i oštra upozorenja “da ništa ne potpisuje” ili gubitak državničke hrabrosti, ne zna se, piše Večernji.hr.
