"Ne postoji kilometar ove zemlje koji nije kontaminiran s nepropisno odloženim otpadom. Pojedinci nisu svjesni da će im se sve to zagađenje vratiti nazad kroz hranu, vodu ili u zrak", kazala je za Danas.hr članica našeg Stručnog timaAtana Grbić, predsjednica Eko Zadra govoreći o problemu saniranja otpada u Hrvatskoj.
Grbić nam iznosi i sljedeći alarmantni podatak - u Hrvatskoj nema nijedne županije koja nema ilegalno odlagalište otpada, stoga je teško uopće znati, prikupiti konkretne podatke o tome koliko Hrvatska prikupi otpada.
"Uzmimo za primjer samo vulkanizere, koji bi morali na adekvatan način zbrinuti svaku autogumu koju promijene. No, oni dio toga uopće ne prijave. Na osnovi čega bismo onda mi uopće imali podatke o tome koliko Hrvatska prikupi otpada?", pita se Grbić podsjećajući nas na činjenicu i kako je bivša Vlada potpisala da ćemo plaćati penale ako ne saniramo sva ilegalna odlagališta otpada do 2018. godine. U istom problemu se, navodi Grbić, našla i Italija, koja je zatim plaćala penale u iznosu od nevjerojatnih milijun eura dnevno po odlagalištu.
'Ministarstvo se zalaže za najnaprednije tehnologije'
Pred Hrvatskom je donošenje i novog Zakona o otpadu, na kojeg već sada postoji čak 1.100 primjedbi, a dio njih se donosi na spaljivanje otpada.
"Trenutno je trend u svijetu da raste broj postrojenja za termičku obradu otpada, većinom u razvijenijim državama, tako da se u Švedskoj taj otpad energetski iskorištava te se godišnje na taj način zbrine 1,7 milijuna tona otpada", kaže nam Grbić ističući kako je kod nas to još uvijek diskutabilno.
"Prvo je bilo predviđeno oko 20-ak MBO centara (centri za mehaničko-biološko razdvajanje otpada), a taj se broj sada spustio na 10. Također, još uvijek se nije sredila papirologija ni studija utjecaja na okoliš, pa se ni ne može govoriti o tome koja će se tehnologija pritom primjenjivati. Ipak, vidimo da se ministarstvo zalaže za trenutno najnaprednije, dakle, najmanje štetne tehnologije", ističe nam Grbić.
Jakuševački boom
Prirodna posljedica raspadanja otpada, pogotovo biootpada, je metan (CH4). To je izuzetno opasan staklenički plin koji utječe na globalno zatopljenje višestruko više nego CO2. Kaže nam to drugi član eko dijela našeg Stručnog tima, Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko Kvarner.
"Zbog rješavanja problema nastanka tog plina u većini zemalja svijeta se na većim i kvalitetno saniranim odlagalištima on spaljuje. Pri čemu se na odlagalištima koja imaju dovoljnu količinu metana, kao što je primjerice Jakuševac u Zagrebu i buduće odlagalište iznad Rijeke, od njega može proizvoditi električna energija, na način da se napravi mini termoelektrana na plin. Kod manjih saniranih odlagališta, kao što je to ono na otoku Krku, količina novonastalog plina nije dovoljna za mini termoelektranu, pa se on samo spaljuje", kaže nam Piršić dodajući kako plinska termoelektrana na Jakuševcu postoji, ali je navodno potkapacitirana, to jest stvara se daleko više plina nego što ona može procesuirati.
"Time se stvaraju nove neugodne situacije koje su možda i opasne", upozorava Piršić. Osim toga, Hrvatska bi na tome mogla i zaraditi. Obzirom na količine plina kojeg ima na Jakuševcu, na proizvodnji struje bi se moglo i zarađivati. Prema procjenama iz Večernjeg lista, Hrvatska je na taj način od 2010. godine samo na Jakuševcu doslovce spalila oko 30 milijuna kuna.
Lova nam curi kroz prste
Piršić u tome prepoznaje tri osnovna problema na razini Hrvatske, kao prvo mi nemamo sanirana odlagališta, kao drugo imamo problem s poznavanjem tehnologije, a kao treće ne možemo se niti ugledati na svjetska iskustva, kao što je švedsko, jer kod njih su drugačije temperature i kemijski procesi se događaju drugačijim tempom. Ali sigurno je, ponavlja Piršić - tome treba posvetiti odgovarajuću pažnju, i zbog sigurnosti, i zbog profita.
A profit se može i povećati, a jedan od načina je dodatno utiskivanje zraka, pa zarada koju propuštamo može biti višestruko veća.
"Kad nesanirano odlagalište zatrpavate, ispod zemlje se raspadanjem biomase stvara plin. Neke zemlje su bile još naprednije pa su u tako zatrpane ogromne količine smeća počele intenzivno utiskivati zrak i dobivati veće količine korisnog plina", kaže nam Piršić.
Zarada iz kanalizacije
No, još interesantnije je da bioplin možemo dobivati iz kanalizacije. Skraćeno, Hrvatska bi mogla, da hoće, zarađivati i na dreku!
"Veliki izvor prihoda sjevernih zemalja dobiva se iz sedimenta koji ostaje u pročišćivaču kanalizacije, pri čemu se koristi i gradska kanalizacija, a pogotovo otpadne vode, odnosno kanalizacijski otpad iz farmi, pogotovo farmi svinja. Sjetite se, uostalom, Mad Maxa 2, gdje jedna od likova koji živi u podzemlju proizvodi bioplin pomoću dreka od svinja", zaključuje Piršić.
Ukoliko imate pitanja vezana za rad Vlade, pojedine poteze ili njihov izostanak, a tiču se područja koja smo predstavili, pišite nam na strucnitim@portal.net.hr
