Revizija je HAVC-u dala nepovoljno mišljenje jer je među ostalim
ustanovila da su u 2015. sredstva za filmove i festivale
dodjeljivana netransparentno i bez kriterija, da je na
garažno mjesto potrošeno 12 tisuća kuna iako HAVC nema službeni
automobil, da su vanjskim suradnicima plaćani troškovi mobitela u
iznosu od 46 tisuća kuna, da nisu naplaćivani dugovi te da nije
donesen plan nabave.
Revizija je otkrila i da je ravnatelj HAVC-a raspolagao
sredstvima u iznosima iznad 200 tisuća kuna bez suglasnosti
Ministarstva kulture te da za 36 filmova nema ugovora o
financiranju. Sve to danas je dovelo do ostavke prvog
čovjeka HAVC-a Hrvoja Hribara, kojeg smo
ugostili u RTLDirektu.
Je li vam teže pada negativno izvješće Državne revizije ili ovo samozadovoljstvo i likovanje bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića?
Ja sam točno prije godinu dana 6. veljače bio prvi put u životu i zadnji put u životu u kontaku s gospodinom Hasanbegovićem i promatrao sam tog stvarno neobičnog čovjeka koji je pun mržnje, mrk, zatvoren, nezadovoljan. Ukoliko je gospodin Hasanbegović danas sretan, i ja sam sretan. Drago mi je da je jedanput gospodin Hasanbegović sretan, a ne pun mržnje. Ali ne govori točno i ne govori istinu.
Izvješće Državne revizije daje mu za pravo.
Izvješće Državne revizije u vašem prethodnom prilogu daje za pravo i strukturi koja je zatamnila 300 tisuća kuna i kaže, pazite, postoje uvjetna, bezuvjetna i negativna mišljenja revizije. Dakle bezuvjetno mišljene revizije dobije onaj koji je djevičanski čist u poslovanju.
Tu govorimo o 300 tisuća kuna kome je nekome oprošteno. U našem slučaju se radi, kao što ste vi spomenuli taksativno razne stvari o nekom parkirnom mjestu, da ljudi koji obavljaju ogroman posao, jedna mala šaka ljudi, da po mišljenju Državne revizije ne bi smjela telefonirati.
Prema tome radi se, očito, o vrlo dvostrukim kriterijima i rekao bih da je Državna revizija koju sam ja ispoštovao konačno svojom ostavkom, poštujući više državu nego samu drž reviziju, jedna vrlo čudljiva majka. Prema nekome puno emotivna, prema nekome stroga.
Ovo s parkiralištem i mobitelima jesu neke sitnice, ali Državna revizija zna biti sitničava, možda s pravom, možda bez prava. Ali ovo su ozbiljne optužbe da ste dodjeljivali sredstva za filmove i sredstva za filmove bez jasnog bodovanja.
To je očito. Revizija za 2015. godinu, kriteriji su bili toliko niski da je jedan od tih filmova osvoji Cannes, što nam se nije dogodilo u Hrvatskoj 30 godina. Jedan od tih filmova bez kriterija je osvoji Zlatnog lava, što nam se nije dogodilo decenijama, jedan je osvojio europskog Oscara koji postoji, doduše, samo 25 godina, ali se to prvi put u povijesti Hvatske dogodilo. Drugi filmovi su pronijeli Hrvatsku u svijetu. Hrvatska nikad nije imala taj standard.
To ne govorim kao netko tko reklamira nešto što je napravila moja ekipa, to je napravila moja zajednica, to je Hrvatska audiovizualna zajednica i možete pogledati koju reputaciju danas ima hrvatski film, koliko hrvatski film malo košta hrvatske porezne obveznike. Sa 38 milijuna kuna pali smo na 30, a vrijednost je neusporedivo veća.
Ali ne govorimo tu o financijskom momentu nego upravo o ovome što ste spomenuli, da je taj knjigovodstveno kriminalistički sustav ustanovi da mi ne doprinosimo hrvatskoj kulturi na pravi način u trenutku, ja mislim, jedne od najsjajnije godine hrvatskog filma ikad i tu nešto očito nije u redu u motivima.
Je li stoji ova primjedba, a valjda stoji ako je Državna revizija to utvrdila, da vi o potrošnji većih iznosa od 200 tisuća kuna niste informirali ili niste tražili odobrenje ministarstva kulture, a navodno ste to morali tražiti, odnosno dobiti.
Voilo bih da pogledate priopćenje struke, da pogledate pravno mišljenje ministarstva kulture o toj temi, da pitate ministricu kulture o toj temi, da pitate šest ministara kulture koji su od osnutka HAVC-a do sada bili tamo. Da pitate zakonodavca, čovjeka koji je pisao zakon u ministarstvu kulture i tako dalje.
To je jedna apsolutna začuđujuća teza revizije, to je jedno potpuno nevjerojatno tumačenje zakona na koje smo mi upućivali i molili ih da pogledaj u devetogodišnju praksu. Ja sam 4. ravnatelj, nisam prvi ravnatelj, HAVC traje devet godina i nije trajao samo jednu godinu.
Znači potpis ministra za takve stvari nije potreban?
Ne. U tom slučaju zašto bi osnivali HAVC ili ako bi imali ured koji uključuje ministra, onda bi on drugačije izgledao. Mi ne govorimo arheološki o nečemu što se događalo u starom Egiptu, to je jedan živi proces, živi zakonodavac, živo ministarstvo.
I vi ste živi čovjek i to vam zamjeraju da ste jedan samo živi čovjek, čuli smo ovdje, koji ste filmove dodjeljivali po osobnom kriteriju da ste bili diktator toga HAVC-a. Tko nije bio s vama, tko vam se nije poklonio da nije mogao dobiti novce. Spominjali su se u medijima i Dejan Aćimović i sestre Juka koji su sa vama na nekoj ratnoj nozi i da zbog toga, navodno, nisu mogli dobiti financiranje svojih filmova.
Koliko ja znam sestre Juke su napravile jedan krasan film koji smo doveli do kraja u financiranju. Slijedeći film koji je pripremao i završio razvoj i sada čeka, on se nalazi sigurno u bubnju u slijedećm natječaju. Prema tome, mislim da je tužno ustvari da govorimo u ovom kontesktu o HAVC-u. o odlukama odlučuju savjetnici, ljudi koji imaju veliki autrotitet, jaka imena.
Sasvim sigurno, umjetnički savjetnici koji odgovaraju Hrvatskom audiovizulanom vijeću sigurno nisu ti koji bi slušali ravnatelja. Ravnatelj ima vrlo male ovlasti u tom sustavu. Konačno vi znate sve o tome. Ljudi iz RTL-a sjede u Hrvatskom audiovizualnom vijeću i ljudi iz RTL-a jako dobro znaju da HAVC jako temeljito naplaćuje svoje dugove. Naša suradnja je u tom smislu jako dobra i zadovoljavajuća.
Nakon vas sada potop?
Nakon mene ne bi smio biti potop. Ja sam poduzeo ovaj korak i podnio sam ostavku u želji da na neki način svojim povlačenjem kao prvo dam državi priliku da djeluje manje prema HAVC-u i više prema ovoj grupi ljudi koji možda reprezentiraju gospodina Hasanbegovića, koji zaista grubo i sustavno kleveću sve nas i sve ono što se događa u hrvatskom filmu.
Da bi pružio priliku ovom novom Upravnom vijeću da pokuša spastiti ta sredstva od ove nadiruće grupe ljudi koji ustvari pokušavaju preuzeti taj novac i očito vratit nas u neka druga vremena kada se odlučivalo tako kad je ministar telefonom ili kad je ministar temeljem razgovora u svojoj stranci, to je tako u politici, politički odlučivao u kinematografiji. Time što mi nismo političari i time što smo okrenuli leđa politici smo napravili ovo što se dogodilo u hravtskom filmu u zadnjih pet godina, a dogodilo se jako puno toga.
