Upravo je iz tog razloga s nama odlučila podijeliti svoje gorko iskustvo na njenom prvom sezonskom poslu, koje se iz prvotne sreće pretvorilo u pravu noćnu moru.
''Za početak, malo klasike: Imam diplomu iz turizma, govorim više jezika, bila sam na stručnom osposobljavanju i položila državni ispit. Prije stažiranja, šest godina sam se prijavljivala za sezonski rad na moru i slala zamolbe po hotelima u kontinentalnoj Hrvatskoj. Od malo koga sam dobila ikakav odgovor, ako se "hvala na prijavi" smatra odgovorom.
Jedno ljeto su me pozvali u jedan zadarski hotel gdje sam dobila upitnik/ obrazac za ispuniti. Ne znam postoji li igdje na svijetu hotel u kojem vas za radno mjesto na recepciji pitaju stvari tipa "Imate li dečka?", "Jeste li u stanju biti vjerna svome partneru?" i "Odlazite li nedjeljom na misu?" Znam da je ovo (bar službeno) katolička zemlja, ali koga briga? Zar su to kriteriji za odabir?
No, kod nas ništa nije čudno - može biti da je važnije ide li netko u crkvu nego koliko jezika govori. Uostalom, što i da govorim četiri jezika kad nemaš "veze" i radno iskustvo, nitko te ne želi zaposliti i pružiti bar šansu da to iskustvo stekneš učeći od onih koji imaju i znanje i iskustvo.
Više peh nego sreća
Ove godine sam prvi put uspjela dobiti posao u sezoni, no to je pokazalo se ubrzo više bio peh nego sreća. Kao prvo, radi se 15 sati na dan. Pauza maksimalno dva sata, nema slobodnog radnog dana. Životinje u Zoološkom vrtu imaju bolji smještaj od ljudi koji su tamo došli raditi. Ako ne radiš jutarnju smjenu, nemaš pravo ujutro doći na doručak. A obroci su zaista jadni; dobijete jedan tanjur (i ne, nema salate), malo kruha i čašu vode (on request).
U 21. stoljeću, na lijepom našem Jadranu. Svaka čast. Odradila sam taj dan i otišla kući. Ako me tko pita, nikad više 'na sezonski rad', a to sam čula od još mnogo osoba koje su se razočarale. No, nisu krivi poslodavci koji tako izrabljuju i maltretiraju zaposlenike (bez ugovora, dakako), nego država koja im to dopušta, jer ne provodi stroge nadzore i općenito ništa ne radi kako treba, jer da radi onda se o takvim stvarima ne bi uopće govorilo.
Dakle, meni u mojoj zemlji ne vrijedi ni moja diploma, ni znanje jezika, ni državni ispit. Jedini izlaz vidim u napuštanju ove maćehe od države i pronalaska svog mjesta u zemlji koja će me tretirati kao čovjeka i pružiti mi šansu da gradim svoj život'', poručila je ogorčena čitateljica.
I sami imate iskustva s traženjem posla u Hrvatskoj? Pitali su vas neprimjerena pitanja, nitko vam nije odgovarao na zamolbe ili ste se ugodno iznenadili? Pišite nam na adresu vijesti@portal.net.hr i podijelite s nama vaša iskustva.
