"Jedna jedina misao bila mi je vodilja: moramo spasiti te ljude! A život civila meni je važniji od mog života", kaže Dino Škamo, vatrogasni voditelj akcije spašavanja ljudi iz velikog požara koji je u petak zahvatio Psihijatrijsku bolnicu Lopača za Novi list. Škamo je iz plamene buktinje uspio izvući šest pacijenata i medicinskih sestara, neke uz pomoć svojih kolega, a neke sam. Nakon toga, piše Novi list, pao je na koljena od iznemoglosti.
"Tek što sam došao na mjesto požara u Lopaču doživio sam scenu iz filmova. Na prozoru na četvrtom katu vidio sam dvije medicinske sestre, koje su doslovce bile izbezumljene i vrištale. 'Spasite nas, izgorit ćemo!', vikale su", prisjeća se riječki heroj koji je potom odmah naredio hitnu evakuciju. I sam je krenuo put trćeg i četvrtog kata kroz gusti dim.
Spašavanje medicinskih sestara
"Na vrhu stepeništa najprije sam naišao na jednog starog čovjeka, bio je teško pokretan, pa sam najprije njega krenuo izvlačiti, pomogli su mi kolege. Kada sam njega spustio dolje, vratio sam se natrag na 4. kat, u holu su bili lokalni vatrogasac, koji nije imao aparat za disanje, i nekoliko pacijenata, starije dobi. Pitao sam u kojoj su sobi medicinske sestre, pa smo kolega Edi Dunat iz Javne vatrogasne postrojbe Grada Rijeke i ja ušli u tu sobu.
Vidjelo se da su sestre pod velikim stresom i žele van, a istodobno ih je strah onog što je ispred njih. Kolega tada stavlja masku za disanje medicinskoj sestri Mihaeli Kajzer, a ja, kako nisam imao takvu, stavljam svoju masku za disanje i svoju kacigu na glavu sestre Andree Nasić", opisuje Škamo dodajući kako im je objasnio što njih četvero moraju učiniti da bi se spasili.
On je do prizemlja potom silazio bez maske za disanje i kacije pa su ga zbog malaksalosti dolje morali pčoliti vodom. No, tu nij estao. Ponovno je uzeo dišni aparat i vratio se na najviši kat. Uz pomoć još jednog kolege izvuako je je nepokretnog pacijenta iz kreveta, a potom ga uznio na leđima iz zgrade. Potom je, uz pomoć još dvojice kolega, izvukao još jednog čovjeka.
Izvukli pacijente, no tu nije bio kraj...
"Sve se to događalo u situaciji da je na trećem i četvrtom katu vidljivost zbog dima bila gotovo nikakva, pogotovo stubište na trećem katu, a u holu na četvrtom katu mogao si nazirati siluete. Iz okna lifta sukljao je gusti crni dim. Problem je za nas bio tim veći jer smo u spašavanju imali ljude u rukama, pa tamo gdje nismo vidjeli gotovo ništa nismo mogli opipavati prostor rukama", opisuje Škamo za Novi list dodajući kako je potom, uz pomoć kolega Edija Dunata i Igora Damjanovića izvukao još jednu nepokrentnu ženu. Pritom su morali biti jako oprezni jer je imala kateter, a kako mu je dok su silazili vukla cijev za disanje na kraju ju je morao skinuti i silaziti bez nje. Pomogla su mu pritom, veli, četvorica vatrogasca, tri profesionalca i jedan član DVD-a.
"Nakon što smo izvukli tu pacijenticu, pao sam na koljena. Bio sam iznemogao... Drugi su govorili da je naš posao gotov, da stanemo i odmorimo. No, želio sam biti siguran da više nikoga od ljudi nema gore. Ne mislim na jednu osobu koja je smrtno stradala u požaru, što je bilo poznato otprije. Rekao sam da idem pregledati četvrti kat, dok sam kolegama Dunatu i Damjanoviću naložio da pregledaju sobe na katu ispod. U sve sobe koje sam ušao legnuo sam na pod i gledajući i iz tog kuta uvjerio se da nema ljudi. Tada sam od kolega dobio informaciju da je pronađena jedna osoba uz krevet i da su počeli s njenim izvlačenjem. Spustili smo se nakon toga svi pred zgradu.
Uvidjevši u kakvom smo fizičkom stanju, zamolio sam osoblje bolnice da nama vatrogascima dostave što više mineralne vode, cedevite ili mlijeka, kako bismo se regenerirali, jer »obična« voda nije dovoljna. Tražio sam zatim od mojih ljudi da budu na raspolaganju osoblju bolnice i pomažu u transportu pacijenata, tamo gdje treba", priča 46-godišnji Škamo hvaleći svoje kolege koji su bili iznimno iscrpljeni ali su i dalje spašavali inventar. Danas kaže kako su svi zajedno napravili lavovski posao.
