Ni novi paket objavljenih privatnih prepiski među državnim dužnosnicima, koje naprosto potvrđuju ono što svi već znamo ‒ da je život bez veze u Hrvatskoj težak i bezveze ‒ nije ništa promijenio. Čak ni to što su se prvi put javno objavile poruke u kojima se u mutnim poslovima spominje uloga „AP-a“ neće za posljedicu imati ostavku premijera i Vlade, a niti promjenu političke prakse. Možda odleti još koji ministar, pokoji stranački direktorčić, ali i to je nevažno nakon što je već 22 ministara zaredom u šest godina odlepršalo s pozicija, a da se u sadržajnom smislu nije promijenilo baš ništa.
Veza je zakon, veza je sve
Malo je neugodno nekima od onih čije su poruke uhvaćene, nekima od WhatsApp dopisnika je čak i ugodno jer smatraju da nisu radili ništa loše jer su samo pomagali ljudima (iz HDZ-a) da riješe svoje probleme, i malo je, kažu, neugodno koalicijskim partnerima, ali to je to i to je sve. Oni već smijenjeni, doduše, imaju nešto posla sa sudovima, no to im ni na koji način ne ugrožava egzistenciju i zbog toga se puno ne sekiraju ‒ znaju oni jako dobro kakva je ovo država, to jest školjka od države. Vrlo je vjerojatno da su i oni koji bi ih trebali progoniti do svojih pozicija došli preko veze, a ako i nisu, veze će pomoći da kazne za nedjela budu ili nikakve ili minorne. Veza je zakon, veza je sve.
Andrej Plenković nije izmislio ni korupciju ni namještanje poslova ni zapošljavanje preko veze, kao pravi odlikaš, on se naprosto pobrinuo da bude zapamćen kao onaj koji ih je usavršio i normalizirao. Ako je nešto tako rašireno od vrha do dna kao korupcija i nepotizam u Hrvatskoj, onda je otkrivanje još jednog u nizu slučajeva korupcije i nepotizma u vrhu vlasti i HDZ-a jednako otkrivanju tople vode ili, kako bi rekao premijer, to je naprosto netema.
I što ćemo sad?
No, netema nije propitivanje mogućnosti da se tome stane ukraj, odnosno da se barem još jednom od hrvatske države vladavine plemena pokuša napraviti državu vladavine prava. Redovnim demokratskim procedurama poput ostavke vlade, raspisivanja izvanrednih izbora ili pokušajima izglasavanja smjene u Saboru, odnosno pozivanjem na politički moral i savjest to se očito neće postići jer je HDZ-ova trgovačka koalicija i dalje stabilna. I što ćemo sad?
Presudila im ulica
Kad se analiziraju svi odlasci s vlasti premijera i vlada koje su prethodile Plenkovićevoj nakon smrti Franje Tuđmana, vrlo brzo postaje jasno kako je im je svima, na koncu, malo prije izbora presudila ulica. Četvero premijera prije Plenkovića otišlo je na koncu nakon velikih i(li) gadnih uličnih prosvjeda pa je logično zapitati se hoće li i peti.
Nitko od bivših premijera, osim Ive Sanadera kojem je presudila Angela Merkel, nije napustio Banske dvore, a da se prije toga nije suočio s jasno javno izraženim nezadovoljstvom građana, bez obzira jesu li ti građani bili skloniji lijevoj ili desnoj opciji. Ivicu Račana rušili su „kestenjari“, Jadranku Kosor „Facebook prosvjednici“, Zorana Milanovića „šatoraši“, a Tihomir Orešković je pao istog dana kad mu se na Trgu bana Jelačića u Zagrebu okupilo više od 50 tisuća ljudi pod motom „Hrvatska može bolje“.
Prije ili kasnije netko se uvijek pojavi
Ima li među strankama i pojedincima iz današnje opozicije interesa, hrabrosti i snage da se ljude koji ne žele ovakvu Hrvatsku pozove na ulične prosvjede i tako pokrene kotač promjena? Ima li ikog među njima tko shvaća da su rekordni pad standarda, zarobljena država, korupcija i nepotizam zajednički neprijatelj svima koji nisu uvezani ‒ bili oni lijevi, desni, zeleni ili liberalni ‒ i posve legitimni razlozi za izražavanje nezadovoljstva, nakon što se pokazalo da je kroz parlament s ovakvom trgovačkom koalicijom nemoguće išta promijeniti nabolje? Ako oni to nisu u stanju, pojavit će se netko tko jest. Jer, prije ili kasnije netko se uvijek pojavi, htjeli oni to ili ne.
Bez snažnog pritiska javnosti Plenković, HDZ i trgovačka koalicija neće se ni mijenjati ni odstupiti.
