Metode kojima je zagrebačka vlast izazvala pa pokušala zaustaviti pobunu smetlara pokazale su sve slabosti i nedostatke mandata gradonačelnika Tomislava Tomaševića i koalicije Možemo-SDP. Loša komunikacija sa zaposlenima i javnošću, socijalna neosjetljivost salonske ljevice, loša kadrovska politika i kadrovski deficit, prevrtljivost i elitističko sektaštvo pokazali su se u punom sjaju.
Kad je postalo jasno kako će njihove pogrešne političke odluke posve Zagreb zatrpati smećem, Tomašević je u doslovno manje od 12 sati okrenuo ploču i uniformu štrajkolomca odjednom zamijenio smetlarskom. Kao da se u tri dana štrajka i u danima koji su mu prethodili ama baš ništa nije dogodilo.
Pokajnički skrušen sad obilazi grad kao pomoćni radnik
Pokajnički skrušen sad obilazi grad kao pomoćni radnik na kamionu za prikupljanje otpada, pun razumijevanja za smetlare i njihove uvjete rada, koje je do prije nekoliko sati proglašavao gotovo idealnima. Uporno tvrdi da nije želio biti poput Milana Bandića, ali njegov duh kao da ga progoni i obuzima, pa umjesto Bandićeva „Idemo delati!“ slušamo Tomaševićevo „Idemo raditi!“.
Iako su se već masovno počele širiti teorije zavjere kako iza bunta radnika Čistoće stoje Bandićevi sljedbenici, HDZ- i Most te da su smetlari Tomaševićevi šatoraši, ujedinjeni i pobunjeni s isključivim ciljem rušenja zagrebačke vlasti, prekidom štrajka odmah po dolasku gradonačelnika smetlari su dokazali da takve teorije ne stoje i da su njihovi problemi s radnim statusom i uvjetima rada naprosto nepodnošljivi. Na koncu je to morao priznati i Tomašević, premda su nas i on i njegovi najbliži suradnici danima pokušavali uvjeriti u suprotno, pri čemu su dogradonačelnica Danijela Dolenec i direktor Čistoće Davor Vić neprestano dolijevali ulje na vatru.
Deklariraju se kao ljevičari, a djeluju kao brutalni neoliberalisti
Uvjeravali su javnost kako zagrebački smetlari imaju maltene idealne radne uvjete i fantastične plaće, ali eto ne žele raditi i nisu se u stanju prilagoditi novom, genijalnom načinu prikupljanja otpada. Da ne znamo da se inače Dolenec i Vić deklariraju kao ljevičari, sudeći po načinu na koji su pokušali slomiti štrajk smetlara, bili bismo sigurni da je riječ o brutalnim neoliberalima, cijepljenjima protiv bilo kojeg oblika socijalne osjetljivosti.
I dok odlazak dogradonačelnice Dolenec ne možemo očekivati, direktor Vić morao bi biti kažnjen i Tomašević bi trebao prihvatiti njegovu ostavku jer je pokazao da nema pojma o vođenju Čistoće, radnom zakonodavstvu, odnosima s ljudima te da je krajnje je politički netalentiran, iako sjajno kotira u SDP-u, čiji je vjerni član. Doduše, nije ni prvi ni zadnji politički antitalent koji sjajno kotira u SDP-u, ali definitivno je najuvjerljiviji. Bahati direktor Vić je glavni krivac što su se smetlari pobunili i nevjerojatno je da Tomašević misli da ga može zadržati na direktorskoj poziciji sad kad je izgubio i posljednje mrvice upravljačkog autoriteta, ako ga je ikad i imao.
Ne znamo tko je zaslužan, ali...
Tko je zaslužan što je Tomašević u samo desetak sati noći sa srijede na četvrtak promijenio mišljenje i ipak otišao među smetlare ‒ s čime je kasnio barem dva dana ‒ ne znamo, ali to mu je bio jedini politički pametan potez koji je nakon svega mogao napraviti. Mudar netko očito mu je objasnio kako neće biti Milan Bandić ako razgovara s nezadovoljnim radnicima kojima je, na kraju krajeva, poslodavac te da će biti mali Andrej Plenković nastavi li putem kojim je krenuo.
Štrajk radnika Čistoće je zaustavljen, ali iz prikrajka vrebaju radnici drugih podružnica Zagrebačkog holdinga i gradskih ustanova i tek ćemo vidjeti hoće li se i kako će se Tomašević i ekipa nositi s hrpom neriješenih problema, za čije su gomilanje dijelom i sami zaslužni. U prve dvije godine vladavine nisu napravili mnogo. Zbrinjavanje otpada, kao gradonačelnikova stručna specijalnost, pokazalo se slabom točkom, pri izboru kadrova sektaški su zatvoreni, sporo donose odluke i misle da će se problemi sami riješiti održavanjem statusa quo u gradskoj upravi i Holdingu, i još su se na štrajku smetlara nizom groznih pogrešaka pokazali kao surovi neoliberali skriveni pod lijevo-zelenom maskom.
Ako ne dokažu da mogu bolje, od ispraćaja Plenkovića iz Banskih dvora neće biti ništa
Mogu li Tomašević i koalicija Možemo-SDP bolje od toga?
Odgovor na to pitanje nije važan samo građanima Zagreba nego i građanima cijele Hrvatske jer bi koalicija SDP-Možemo trebala biti osovina buduće nacionalne platforme za rušenje HDZ-a s vlasti u državi na narednim parlamentarnim izborima. Ako u glavnom gradu ne dokažu da mogu bolje i ne shvate da to što Tomašević nije korumpiran ne može biti jedini argument za osvajanje birača (ma koliko važan bio) ili da im treba barem još 10 Sandri Benčić i Urši Raukar, od ispraćaja Plenkovića iz Banskih dvora neće biti ništa. Štoviše, nastave li kako su krenuli, HDZ bi nakon 30 godina mogao ponovno zavladati Zagrebom.
